Politika

12. studenoga 2008.
Ratni zločinac Travica izručen Hrvatskoj
ZAGREB - Damir Travica, koji je u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civila, uključujući ubojstvo jedne cijele obitelji, u utorak je iz Engleske izručen u Hrvatsku, nakon šest godina pravne borbe za izručenje, doznaje se od Ministarstva pravosuđa. Osuđeni ratni zločinac u Zagreb je doputovao zrakoplovom u pratnji engleskog Interpola, a preuzeo ga je hrvatski Interpol koji ga je predao policiji, rekla je glasnogovornica Ministarstva pravosuđa Vesna Dovranić. Travica je na šibenskom Županijskom sudu osuđen zbog ratnog zločina protiv civila počinjenog od svibnja 1991. do 20. siječnja 1992. na kninskom području. Sud je utvrdio da je s još sedmoricom pripadnika srpskih paravojnih postrojbi 18. siječnja 1992. u Erveniku na zvjerski način ubio hrvatsku obitelj, supružnike Dragu i Nevenku Čengić te njihove sinove u dobi od pet i jedanaest godina. Travica je hrvatskim vlastima izručen na temelju molbe koja je britanskoj strani dostavljena još krajem 2002. radi izvršenja petnaestogodišnje zatvorske kazne. Vjesnik



11. travnja 2007.
'KRAJINSKI' ZAPISNIK
ZNA LI BRITANIJA, OD KOJE HRVATSKA GODINAMA TRAŽI IZRUČENJE KNINJANINA DAMIRA TRAVICE, KAKVOG UŽASNOG ZLOČINCA ŠTITE
'Držala je sina dok smo je klali'
Slobodna Dalmacija došla je u posjed "Zapisnika organa bezbednosti" iz Knina kojima je u siječnju 1992. Damir Travica ispričao kako je pobio obitelj Čengić. Možda ti užasni detalji potaknu Travičino izručenje iz Britanije u Hrvatsku
Toni PAŠTAR

Znade li John Reid, ministar unutarnjih poslova Velike Britanije, na kako okrutan način je Damir Travica, srpski zločinac iz kninskoga sela Ervenika, pobio svoje sumještane, bračni par Dragu i Nevenku Čengić i njihove sinove Gorana i jedanaestogodišnjeg Slobodana i zašto Britanija odugovlači s Travičinim izručenjem Republici Hrvatskoj?
Podsjetimo, na osnovi dokumentiranoga zahtjeva hrvatskog Ministarstva pravosuđa od 24. listopada 2002. godine, u Velikoj Britaniji proveden je sudski postupak koji je okončan odlukom da se Travica izruči. Kada se očekivalo da će Travica napokon biti izručen, zapelo je u britanskom Ministarstvu unutarnjih poslova, kod ministra Reida.

Osveta nad civilima

Slobodna Dalmacija je došla u posjed "Zapisnika o primljenim obaveštenjima", odnosno do iskaza okrutnog zločinca Damira Travice, "vojnog obveznika JNA", danog 13. veljače 1992. godine kapetanu prve klase Dragomiru Pećancu, "ovlašćenom starešini Organa bezbednosti Vojne pošte 7280 Knin" o "ubistvu porodice Čengić Drage dana 18. 01. 1992. godine u s. Ervenik, SO Knin", uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Sladić.
Toga 18. siječnja 1992. godine u selu Rupe u šibenskom zaleđu poginuli su Nebojša i Rajko Kovačević i Rade Vrcalin iz Ervenika. Tada 35-godišnji Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna u Erveniku, za njihovu smrt saznao je istoga dana oko 13 sati i odmah o tome krenuo obavijestiti Slobodana Kovačevića zvanog Ćipe, "svoga najboljeg druga", da "shodno našoj ranijoj zakletvi koju smo dali jedan drugom ako se desi i jednom našem mještanu srpske nacionalnosti bilo što, da ćemo protjerati i popaliti sve Hrvate iz našeg sela".
Travica i Kovačević do večeri su razradili svoj zločinački plan. U zločinačkom pohodu priključio im se i Nebojša Travica zvani Nebesilo kojemu je Damir Travica rekao:
"Idemo u zaseoke Čengići i Đakulovići da zapalimo kuće Hrvata i da ih pobijemo, te sam Nebojši i Slobodanu zapretio riječima: 'Nemojte da bi ko od vas progovorio, ili to bio ja ili vas dvojica, znate šta poslije ovoga može biti!'.
Slobodan Kovačević se kretao na čelu naše trojke. Za Slobodanom u dvorište Drage Čengića ušao sam ja, a za mnom Nebojša.

Rafali s vrata

Nisam siguran da li je vrata otvorio Drago Čengić sa unutrašnje strane ili njegova supruga Nevenka, a moguće je da je Slobodan nasilno otvorio vrata i odmah nakon toga ja sam čuo Slobodana Kovačevića kako je iz sveg glasa povikao: 'Hoće li se vratiti ustaše, majku vam jebem!'.
Odmah iza toga začuo sam, ne sećam se tačno, ali mislim dva ili tri kratka rafala ispaljena iz automatske puške. U tom momentu ja sam već došao iza leđa Slobodana Kovačevića koji se nalazio na oko 2 metra u kući od ulaznih vrata i tada sam vidio lijevo od mene za oko 2,5 metara Dragu Čengića koji je bio u polusjedećem položaju naslonjen dijelom leđima na krevet i na zid i iz vrata i grudi je tekla krv, čini mi se da nije davao nikakve znakove života, a pored Drage sa njegove lijeve strane sa glavom na Draginim grudima u poluležećem stavu je ležao najverovatnije Dragin stariji sin koji također nije davao znake života.
Nevenku Čengić sam vidio pravo ispred mene da u polustojećem stavu drži mlađeg sina u naručju, i vidio sam da je i Nevenka, a i mlađi im sin krvavi i vidio sam lijevo od Nevenke na zidu tragove krvi.
Zaboravio sam reći da je i stariji njihov sin bio krvav svuda po tijelu.

Meci iz sačmarice

Nevenka, a čini mi se i njihov mlađi sin, davali su znakove života. Kada sam vidio Dragu Čengića i njihova starijeg sina, iz svog krateža sam prema njima dvojici ispalio jedan metak, a zatim sam pored Slobodana sa iste udaljenosti kao i prema Dragi, znači sa oko 2- 3 metra , ispalio drugi metak iz krateža.
I pored mog pucnja prema Nevenki i mlađem djetetu Nevenka je i dalje stajala na nogama. Dobro se sjećam da je glava djeteta kojeg je Nevenka držala u naručju u odnosu na mene bila na lijevoj strani njenih grudi upravo u pravcu gdje sam ja ispalio drugi metak iz krateža.
Dobro se sjećam da sam vidio kada je Kovačević prišao Nevenki Čengić, uhvatio je lijevom rukom za kosu, a u desnoj ruci se nalazio njegov nož koji je on stavio na grlo Nevenke Čengić i rekao joj, koliko se sjećam, sledeće:

Zapaljena kuća

'Jebem li ti majku ustašku, oće li se vratiti ustaše, sad ću te zaklati!'...
Rekao sam Slobodanu Kovačeviću: 'A u pičku materinu, ajdemo ća', a Slobodan mi je, koliko se sjećam, odgovorio 'Samo ću je malo naklati'.
Zaboravio sam da kažem da dok je Slobodan Kovačević prilazio Nevenki i držao joj nož na vratu... ja sam za to vrijeme uspio svojim upaljačem otvorenim plamenom zapaliti pokrivač na kauču ... ja sam bio svjestan da ako zapalim krevet, izgorit će sve u toj prostoriji."
Kada su se uvjerili da su zapalili kuću i da će u požaru izgorjeti tragovi njihova zvjerstva, Damir Travica, Slobodan Kovačević i Nebojša Travica koji, navodno, "nije ulazio u kuću", ustrijelili su Čengićeva psa koji je počeo lajati.

'Dovršen posao'

"Kada sam završio pucanjem u psa i izišao iz dvorišta... začuo sam lijevo od ulaznih vrata kuće jecanje i krkljanje, a koje je, u to sam siguran, proizvodila Nevenka Čengić svojim glasom. Sjećam se dobro da sam Slobodanu Kovačeviću rekao:
'Idi vidi je li ono Nevenka i završi posao', a moguće je da sam mu rekao 'dokrajči posao'. Nebojša i ja smo krenuli polako putem prema zaseoku Đakulovići i nakon što smo prošli dvadesetak metara iz pravca odakle se čulo Nevenkino jecanje... čuo sam jedan rafal iz automatske puške.
Ubrzo iza toga sustigao nas je Kovačević Slobodan i dobro se sjećam u lijevoj ruci je držao svoj nož, pokazao meni i Nebojši krv na tom nožu, a zatim je obrisao nož i vratio ga u korice.
Dok je Kovačević Slobodan držao nož u ruci, pokazao nam je pokretima ruku i nožem kako je Nevenku Čengić držao za kosu i kako je zamahnuo nožem kada joj je presjekao grkljan, pri tome rekavši: 'Preklao sam je'."


Zoljom na kuću

Nakon stravična ubojstva obitelji Drage Čengića zločinačka trojka zapalila je sve kuće, staje i stogove sijena u zaselku Đakulovići, a "Slobodan Kovačević je u kuću Petra ili Pavla Đakulovića ispalio projektil iz zolje nadajući se da u dijelu kuće gdje je zolja pogodila spavaju supruga i sin Pavla ili Petra Đakulovića, kao i on sam".
Kada su zapalili sve u zaselku Đakulovići, Damir Travica je upitao Slobodana Kovačevića: "Ćipe, gdje ćemo, oćemo li prvo kod Josipa ili kod Pere Jurišića?", na što je Slobodan odgovorio "Idemo redom."
Tu zapisnik kninskih "Organa bezbednosti" završava.

Arsenalom oružja na civile

U pripremi za izvršenje zločina Damir Travica i Slobodan Kovačević presvukli su se iz civilne odjeće u vojne uniforme, naoružali, a Travica je "u džep od donjeg dijela trenerke stavio jedan komad ženskih, crnih, čipkastih hulakopki, koji mi je služio kao maska za lice".
Kovačević je od oružja imao automatsku pušku sa sklapajućim kundakom i o pojasu u futroli zataknuti nož 25 centimetara duge oštrice, dok je Travica imao skraćenu lovačku dvocijevku, koju je nazivao "kratež", pištolj "crvena zastava" od 7,65 milimetara , snajpersku pušku M-76 koju je zadužio u JNA i odnio kući, jednako kao i ručni bacač "zolju", a ponio je i jedno pakiranje eksploziva TNT s detonatorskom kapislom i 20- 30 centimetara dugom kordom.

Slobodna Dalmacija





2. travnja 2007.
MOĆNIJI OD PRAVDE LONDON GODINAMA NE IZRUČUJE DAMIRA TRAVICU, SVIREPOG UBOJICU CIJELE HRVATSKE OBITELJI
Britanija štiti koljača iz Knina
Već pet godina Hrvatska pokušava ishoditi izručenje Damira Travice koji je 1992. okrutno pobio četveročlanu obitelj Čengić u Erveniku. No, sve koči britansko ministarstvo unutarnjih poslova uz poruku da im treba još vremena
Saša JADRIJEVIĆ TOMAS
Milan Španović, kojega sud u Velikoj Britaniji i dalje odbija izručiti Hrvatskoj unatoč pravomoćnoj presudi za ratni zločin, nije jedini koji je utočište u bijegu od našeg pravosuđa pronašao u toj zemlji.
Naime, već se godinama naša Vlada neuspješno bori s institucijama Velike Britanije kako bi se pravdi privelo svirepog ubojicu Damira Travicu, koji je u odori vojske krajiških Srba 18. siječnja 1992., uz pomoć Slobodana Kovačevića, pobio "iz čista mira" cijelu obitelj Čengić u selu Erveniku kod Knina: Dragu i Nevenku, te njihovu djecu Gorana (4 godine) i Slobodana (11 godina).

Čekanje u zatvoru
Za razliku od slučaja Španović, britanski sudovi su naložili da se Travicu promptno izruči Hrvatskoj, ali odluku suda već godinama koči tamošnje ministarstvo unutarnjih poslova, a posljednjih tjedana, iako su te informacije redovito dostavljali medijima, čak i neobjašnjivo taji gdje se Travica sada nalazi. Prema posljednjim informacija, Travica je pritvoren u zatvoru Brixton u Londonu i čeka izručenje Hrvatskoj.
Tessa Fras iz britanskog veleposlanstva u Zagrebu nam je navela kako je "stanje slučaj Travica još nepromijenjeno", navodeći kako je njegova sudbina sada u nadležnosti ministarstva unutarnjih poslova Velike Britanije.
U britanskom ministarstvu unutranjih poslova, pak, kažu da su "svjesni važnosti zahtjeva Hrvatske, te će donijeti odluku što je prije moguće". Od Britanaca smo zatražili i informaciju o tome gdje se bjegunac Travica nalazi. Dobili smo neslužbeni odgovor da se, kako su mediji i izvještavali, još nalazi u zatvoru u Brixtonu.
Kada smo tražili da nam i službeno potvrde tu informaciju, nastao je problem. Naime, u britanskom ministarstvu nam je samo poručemo kako oni ne mogu potvrditi u kojem se zatvoru određeni pojedinac drži, ne želeći ni potvrditi ni demantirati da je Travica u Brixtonu. Ostaje nejasno zašto Britanci taje njegovo mjesto boravka ako su prije davali takve informacije.
Molba za izručenje Travice, kako svjedoči dokumentacija koju nam je dostavilo Ministarstvo pravosuđa, dostavljena je Britancima 24. listopada 2002. godine. Britancima je naša Vlada dostavila i dopis u kojem se kaže da je molba podnesena u skladu s međunarodnim propisima, a priloženi su i dokazi koji potvrđuju Travičinu krivnju.

Predmet 'na razmatranju'
Zatim je prvostupanjski sud u Velikoj Britaniji 14. listopada 2003. donio odluku kojom se dopušta izručenje, ali je Travica podnio žalbu, koju je viši sud odbio. Predmet zatim dolazi na stol ministra unutarnjih poslova, kojemu je Travica 2. veljače uputio prigovor, tražeći da ga se ne izruči.
I kada svi zbog pozitivnih odluka britanskih sudova očekuju da će Travica biti izručen, britansko ministarstvo unutarnjih poslova iznenada odgađa odluku o izručenju Travice, obrazlažući to "razmatranjem određenih pitanja koja se odnose na imigraciju, odnosno na okolnosti ulaska Travice u Ujedninjeno Kraljevstvo".
Predmet Travica je i dalje na stolu ministra unutarnjih poslova, ovaj put Johna Reida, koji je u to ministarstvo došao polovicom prošle godine, ali je i on poručio da mu treba još vremena za razmatranje odluke o izručenju ubojice.

U bijegu cjelokupni "klan"
Damir Travica je u odsutnosti, pred šibenskim sudom osuđen na 15 godina zatvora. Međutim, šibenski sud je 1993. godine na višegodišnje kazne osudio i cjelokupni "klan Travica", točnije njih osam.
Grupa od osam članova iz šire obitelji Travica zlostavljala je i maltretirala nesrbe na području tzv. Krajine. Svi su bili pod istragom od 16. srpnja 1992., optuženi su 23. listopada 1992., a osuđeni 23. travnja 1993. od Županijskog suda u Šibeniku. U MUP-u nam napominju da su za sve te Travice, osim jednoga, i dalje na snazi tjeralice.


Vlado Čengić: Koja nepravda, ljudi moji...
Preostali dio obitelj Čengić, koji je izbjegao Travičine pucnje, sumnja da će Britanci ubojicu izručiti našoj zemlji.
- Ljut sam i razočaran kada vidim kako su svi zaboravili na ubojicu mojega brata, njegove žene i djece, koje je Travica ubio samo zbog toga što su bili Hrvati. Taj čovjek prvo mi je ubio brata i sina mu, a zatim ih zapalio, a bratovu ženu, koju su zaklali, ubili su u kokošinjcu zajedno s mlađim nećakom. Koja nepravda, ljudi moji, koja nepravda ..." kaže nam brat ubijenih Vlado Čengić.
On sa ženom živi u Kninu i naglašava da sloboda za ubojicu najviše smeta njegovim roditeljima Josipu i Mariji. Govori i da je osobno poznavao ubojicu:
-Imao je nekakvu gostionicu. U krvoloka se pretvorio preko noći. Kada su mi ubili brata i obitelj, hvalio se okolo kako ih je "slatko ubio", valjda je mislio da ga nikada neće tražiti - kaže nam Čengić.

Slobodna Dalmacija

 

22. ožujka 2007.
Ratni zločin ne zastarijeva
ALEKSANDAR MILOŠEVIĆ
Odluka londonskog suda da Milan Španović ne bude izručen Hrvatskoj uz obrazloženje da je zločin za koji ga se tereti počinjen davno i da postoji sumnja u pošteno suđenje u Hrvatskoj - skandalozna je s pravnoga i uvredljiva s moralnoga gledišta.
Španović je tijekom 1991. počinio ratne zločine protiv civila u Glini i okolici, za što je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora. Na suđenju pred Županijskim sudom u Sisku izneseni su brojni dokazi o njegovim zlodjelima. Međutim, unatoč međunarodnom nalogu za uhićenje, Španović je dobio dozvolu neograničenog boravka u Velikoj Britaniji, a tamošnje su mu vlasti dodijelile i državni stan, iako su znale za što ga se u Hrvatskoj tereti.
Pravno je neprihvatljivo stajalište britanskog suda o protoku vremena od počinjenja zločina, jer ratni zločin je kažnjivo djelo koje ne zastaruje i za njega se sudi počiniteljima kad god se njihova krivica utvrdi. Moralno je neprihvatljiva sumnja u pravednost ponovljenog suđenja u Hrvatskoj, jer za takvo stajalište britanskog suda doista nema osnova. Uvredljivo je to i za žrtve Španovićevih zlodjela. No, bez obzira na odluku londonskog suda, za Hrvatsku i njezine građane pravni položaj Milana Španovića ostaje nepromijenjen - on je ratni zločinac čiju krivicu procijenio hrvatski sud. Vjesnik

 


Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre