12. ožujka 2008.
Očuvanjem leptira do očuvanja kvalitete života
Piše: Gordana PETROVČIĆ
Hrvatska ima iznimne prirodne ljepote i na njima bi, uz 'zdravu' hranu i vodu, trebala graditi svoj imidž u svijetu. No, ono što se radi i planira ne ide u tom smjeru. A u pravilu skuplja investicija, ako je u njoj ugrađen mehanizam očuvanja raznolikosti flore i faune, najjeftinija je i ekonomski najisplativija u dužem periodu.

>U Hrvatskoj se rade i planiraju mnoge loše stvari. Planirana gradnja hidroelektrane Kosinj na rijeci Lici loša je stvar. Lika je kraj s iznimnom bioraznolikosti koji u sebi nosi cijelu jednu priču o flori i fauni, ličkim rijekama i mlinicama, Nikoli Tesli... Gradnja hidroelektrane nikako se ne uklapa u tu priču<, ističe Mladen Kučinić, profesor sistematske zoologije i entomologije na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu. Dio prirodnih ljepota Hrvatske su i leptiri, koji ga zaokupljaju. Pri završetku izrade je crvena knjiga danjih leptira Hrvatske koja bi trebala izaći ove godine.

>Svrha crvenih knjiga je ukazivanje na vrijednosti staništa i vrsta koje žive na njima, na načine njihovog ugrožavanja i zaštitite<, kaže Kučinić, uz kojeg u pisanju knjige sudjeluju i dvije biologinje iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Martina Šašić i Iva Mihoci.

Velika raznolikost i mali intenzitet istraživanja

Fauna Hrvatske još je uvijek relativno slabo poznata zbog malog intenziteta istraživanja i velike raznolikosti.

Tako još uvijek ne znamo što sve živi u Hrvatskoj, kao ni koliko vrsta leptira imamo. Danji leptiri relativno su dobro istraženi, dok noćni nisu, jer su istraživanja zahtjevnija, a skupina puno brojnija vrstama. Pa će crvena knjiga noćnih leptira Hrvatske još pričekati svoje objavljivanje.

U Hrvatskoj ima oko 60 vrsta ugroženih danjih leptira, od ukupno 190 vrsta. Noćnih vrsta je oko 3500.

Utjecaj čovjeka može biti iznimno negativan na leptire, ali i na drugu floru i faunu, i to uporabom velikih količina pesticida na poljoprivrednim površinama, melioracijskim zahvatima, isušivanjem vlažnih livada, gnojenjem livada kemijskim sredstvima, što truje tlo i izaziva promjene uvjeta u tlu koje loše djeluju na faunu. Sva ta zagađenja na kraju dospijevaju u vodu koju pijemo. Prenamijenom zemljišta i odumiranjem tradicionalnog stočarstva i ratarstva livade nestaju ili zarastaju u šikare i šume, pa se smanjuje broj vrsta danjih leptira, kao i svih drugih kukaca koji žive na livadama. Zato je zaštita livadnih staništa moguća jedino uz čovjeka stočara i kosca.

Nestanak vrsta zbog promjena u staništu

>Kada je na livadi puno leptira, to je znak da nema velikog onečišćenja, da je fauna tla dobro razvijena te da su biološki i ekološki uvjeti dobro očuvani. Kad se danji leptiri zabilježe na nekom području, onda su u pravilu stalno tamo. Ako neke vrste nestanu, znači da je došlo do nekih promjena u staništu. Zato su leptiri jako dobar pokazatelj očuvanja staništa na određenom prostoru<, napominje Kučinić.

Nedavno je gradnjom jednog objekta u Istri kod Buzeta uništeno stanište leptira močvarnog okaša (Coenonympha oedippus). >Pokušala se spriječiti ta gradnja, ali bezuspješno. Netko će reći pa nisu važni leptiri, no u gradnji imidža Istre u kojoj je jedino u Hrvatskoj nađena ta vrsta leptira koji je na svim svjetskim listama ugroženih vrsta, leptiri su važni. Uz malo dobre volje taj se objekt mogao napraviti 100 do 200 metara dalje<, priča Kučinić, dodajući da leptiri pokazuju naš odnos prema očuvanju prirode, u stvari naš odnos prema očuvanju kvalitete života. Svi zahvati koje poduzimamo na štetu flore i faune, štete i nama. Leptiri se dijele na danje i noćne. U fauni Europe zabilježeno je 8500 vrsta leptira, od toga samo 500 vrsta danjih. Leptiri su treća skupina kukaca po brojnosti, iza kornjaša i opnokrilaca. Danas ih je u svijetu opisano oko 165.000 vrsta, a pretpostavlja se da ih ima još pola milijuna. Veliku raznolikost vrsta kod leptira omogućuje njihova mogućnost preobrazbe, od jajašca, gusjenice, kukuljice do imaga, odraslog leptira.

Treća skupina kukaca po brojnosti

Postoji još jedna podjela leptira, na velike (makrolepidoptera) i male (mikrolepidoptera). U makrolepidoptera spadaju svi danji i dvadesetak noćnih porodica. Makrolepidoptera imaju raspon krila od 1,5 do više od 10 centimetara , a najveći oblici gotovo 30 centimetara , a mikrolepidoptera od 0,5 do dva centimetra. Najveće noćne vrste u Hrvatskoj, raspona krila oko osam do 10 centimetara , su noćno paunče (Saturnia pyri), japansko noćno paunče (Antherea yamamai) i mrtvačka glava Acherontia atropos), šire poznat zahvaljujući filmu Kad jaganjci utihnu<. Ime dobio po šari nalik mrtvačkoj glavi na prsnom dijelu. Taj leptir u Europu dolazi iz Sjeverne Afrike.

Noćne aktivnosti

>Jako je rijedak, vidio sam samo dva primjerka na Biokovu. Njegova posebnost je da se glasa kada ga uhvatite, što je rijetka pojava kod leptira<, priča Kučinić, dodajući da je na bitno smanjenje populacija mrtvačke glave u Europi 'zaslužna' prevelika uporaba pesticida. Ženka, naime, kada dođe iz Afrike, nakon parenja polaže svoja jajašca na krumpir koji je gusjenicama biljka hraniteljica. To ukazuje i na probleme s kvalitetom hrane koju jedemo i vode koju pijemo. Među najvećim vrstama dnevnih leptira u Hrvatskoj su apolon (Parnassius apollo), velika preljevalica Apatura iris) i mrtvački plašt (Nymphalis antiopa) svi raspona krila oko pet do sedam centimetara.

Postoje i leptiri koji nemaju krila, to su vrste prilagođene visokim planinskim staništima, poput Alpi gdje su jaki vjetrovi ili ženke nekih vrsta sa zakržljalim krilima iz porodice grbice (Geometridae). I u našoj fauni ima takvih vrsta. Leptiri spadaju u grupu kukaca čiji je najveći broj vrsta aktivan noću. Zanimljivo kod noćnih leptira je da su aktivni noću, a privlači ih svjetlo. >Smatra se da im je mjesec nekada bio orijentir pri migracijama, pa da je to razlog što ih privlači današnje umjetno svjetlo<, objašnjava Kučinić.

Noćni leptiri su životinje s gotovo najbolje razvijenim mirisom u životinjskom svijetu. Leptir gubar može ženku osjetiti na čak desetak kilometara udaljenosti. >Dok god oko lampi leti puno kukaca i na livadama ima puno raznovrsnog cvijeća i leptira, možemo govoriti o još uvijek očuvanoj prirodi. Iskustava iz 'razvijene' Europe nas uče da se sve to može lako promijeniti te je stoga zaštita i očuvanje bilo koje vrste leptira u njenom prirodnom ambijentu zaštita i nas samih i onih koji će doći poslije nas<, zaključuje Kučinić.

Suživot s mravima

Leptiri roda Maculinea jaja odlažu na biljku hraniteljicu. Kada gusjenica koja se razvije iz jaja padne s biljke na tlo, mravi roda Myrmica je odnosu u mravinjak gdje živi idućih 10 mjeseci. U mravinjaku gusjenica potpuno promijeni prehranu i postaje mesojed, hrani se mravljim jajima i ličinkama. Iako im uništava dio podmlatka, mravi unose gusjenice očito iz svoje potrebe za slatkim, iako nitko još ne zna prave razloge takvog ponašanja mrava. Mravi su tijekom evolucije 'shvatili' da na zatku gusjenice postoje žlijezde iz kojih se izlučuje slatki sekret. U novije vrijeme govori se da je to specifični oblik parazitizma leptira na mravima, čije gusjenice na neki način zavaravaju mrave. Na kraju razvojne faze iz mravinjaka izlijeće leptir. Taj rod leptira ugrožen je u Europi i u Hrvatskoj. Neke vrste leptira su putnici. Od 8500 europskih vrsta oko 10 posto su migracijske vrste. Posebno su zanimljivi tropsko, suptropski leptiri roda Danaus koji migriraju, pa na područje Europe dolaze dvije vrste Danaus chrysippus, iz Afrike, i Danaus plexippus, iz Sjeverne Amerike, koji u jednom zamahu preleti čak 5000 kilometara , za što mu treba oko 100 sati. Vjesnik

 

Isprintaj

Proslijedi