Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

ADRESAR HRVATA IZVAN RH (2700adresa)
Adresar Hrvata izvan RH
narudžba:info@ppr.hr



14.rujna 2015.
9.i 10.RUJNA 1943. PARTIZANI POBILI TREČINU ŽITELJA
Obilježena 72.obljetnica stradanja Zrina, mjesta u kojem su nekad stolovali Zrinski i Šubići.

obilježena 72.obljetnica stradanja Zrina

Osvrćući se na riječi biskupa Huzjaka koji je u subotu 12. rujna na obilježavanju 72. obljetnice stradanja Zrina predvodio misno slavlje i upozorio kako se o stradanju Zrina i brojnih drugih mjesta ne može čitati u udžbenicima iz povijesti, biskup Vlado Košić se složio: „Prije svega, trebalo bi upoznati Zrin, jer je važno hrvatsko povijesno mjesto!“

„Zrin je mjesto gdje su stolovali Zrinski, Šubići, koji su po njemu postali Zrinski, u njemu je rođen Nikola Šubić Zrinski. U Zrinu se branila Hrvatska, jer je mjesto između Une i Kupe, bio je napadan od Turaka te napadan u Drugog svjetskom ratu. Zrin je pojas gdje se mnogo dalo za slobodu Domovine i zbog toga bi trebao izaći iz neznanja i zaborava naših ljudi i djece“, rekao je biskup Košić.

Zrin je prije početka drugog svjetskog rata imao oko 890 stanovnika Hrvata, a danas je tamo samo ruševina starog grada Zrinskih.

Mons. Vlado Košić predstavio je kako je biskupija započela obnovu župne crkve Našašća sv. Križa, ali je projekt stao. Naime arheološki iskapanjima prije dvije godine pronađeni su temelji velike gotičke crkve koja zauzima veći prostor nego je predviđeno za izgradnju nove crkve. Biskupija je tražila parcelu uz prostor crkve koji joj je, prije stradanja Zrina i pripadao, ali proces vraćanja još uvijek traje.

Naime, nakon što su 9. i 10. rujna 1943., partizani opljačkali Zrin, razrušili kuće, spalili župnu crkvu Našašća sv. Križa i trećinu žitelja pobili, sva pokretna i nepokretna imovina mještana je konfiscirana. Svi stanovnici proglašeni su neprijateljima naroda zabranjen im je povratak u mjesto. Njihova im zemlja do danas nije vraćena.

Biskup Košić prije dvije godine osnovao je Zakladu za gradnju ove crkve, a za ravnatelja je imenovao mons. Marka Cvitkušića. Preduvjet za gradnju su i financijska sredstva, a uz župnu crkvu postoji potreba podići i župnu kuću. Nova crkva Našašća sv. Križa na svojim bi zidovima nosila imena 291 ubijenih Zrinjana.  

Iz Zrina su i roditelji krčkog biskupa mons. Ivice Petanjka, Stjepan i Kata Petanjak, koji su se nakon napada na Zrin naselili u Drenjski Slatnik, a zatim u Drenje.

Na obljetnici stradanja stanovnika Zrina u subotu okupilo se oko dvije tisuće hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Na njima je biskup Vlado Košić primijetio posebnu nostalgiju i vezanost za zavičaj. Povezuje to s ovom velikom tragedijom koja ih ne prestaje poticati „da se nepravda ispravi i da se učini što više da se Zrin ne zaboravi“.

Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin koji danas pripada Sisačkoj biskupiji iako je to jedina župa u Hrvatskoj u kojoj nijedan župljanin ne živi na području župe.
 

72.obljetnica stradanja stanovnika Zrina

Program obilježavanja o sedamdeset i drugoj obljetnici stradanja stanovnika Zrina započeo je molitvom ispred križa podno Starog grada Zrina, te mimohodom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa koju su 1943. godine srušili partizani.

U homiliji biskup Huzjak je rekao kako se, kad danas stojimo oko oltara Kristova, naših dragih pokojnika, tako i Zrinjana, spominjemo u sasvim drugom svjetlu jer ih gledamo kroz križ Kristov, kroz muku i patnju koju je Bog za nas ljude i čovječanstvo podnio kako bi ga spasio.

„Krista je na križ pribilo zlo, zavist, netrpeljivost i strah da će on pomrsiti neke 'račune' koje su ljudi imali. Ali smrt je tog Bogočovjeka jedinstvena i toliko snažna da u sebi uključuje sve smrti na zemlji dok svijeta bude. Ta smrt u sebi nosi onu klicu života koju daje Bog i koju je Krist pokazao u Uskrsnuću, gdje smrt pobjeđuje smrt“, rekao je biskup Huzjak.

„Zato braćo i sestre, kada gledamo, razmišljamo i čitamo što se ovdje događalo 1943. godine i kada vidimo s koliko je mržnje i zla navalilo srpsko i partizansko stanovništvo na ove ljude koji su tu živjeli, stvarali i molili, onda vidimo kolika je razorna snaga zla u čovjeku. Vidimo koliko je razorna snaga kad čovjek okrene leđa istini i mudrosti, a živi po svome“, povezao je biskup.

„Ovdje se mrzilo ono što je hrvatsko i katoličko te su samo zato Zrinjani stradali. Imali su svoj jasan i definiran identitet i nisu ga se htjeli odreći. Kao što znamo iz komunističkih presuda i prepiski nije se u mjestu našlo nikoga tko bi surađivao s partizanima i zato je trebalo mjesto uništiti, ljude raseliti i ubiti… Kolika je razorna snaga zla u čovjeku, a to zlo kad se organizira te se cijela država i sustav stavi njemu u službu, onda si možemo zamisliti koliki su ljudi i kako stradali od toga zla“, ustvrdio je biskup Huzjak te upozorio kako se o stradanju Zrina i brojnih drugih mjesta ne može čitati u udžbenicima iz povijesti i kako je zato iznimno važno da se govori o tome mladim naraštajima kako te žrtve ne bi nikad bile zaboravljene.

Na kraju, okupljenima se obratio i Ravnatelj Zaklade za obnovu crkve mons. Marko Cvitkušić pozvavši okupljene da podupru gradnju crkve u Zrinu i zahvalivši svima koji su omogućili da se obilježi ova obljetnica.
 

Studentica očitala lekciju političarima i upitala: ‘Što čekaš Hrvatska?!’

Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja, uputila je snažnu poruku hrvatskim političarima s kojom je obilježena ovogodišnja komemoracija u Zrinu gdje je obilježena 72. obljetnica genocidnog zločina i progona hrvatskog stanovništva Banovine i Pounja.

Nikolinin govor prenosimo u cijelosti:

Preuzvišeni oci biskupi, poštovani izaslaniče Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine župane Sisačko – moslavačke županije! Štovani generali hrvatske pobjedničke vojske.
Uvažene gospođe i gospodo, časni zbore, poštovani hrvatski branitelji i ratni veterani, poštovani hrvatski domoljubi. Dragi Zrinjani i potomci Zrinjana! Časni skupe, obraćam Vam se u ime organizatora ove komemoracije, kao kćer hrvatskog dragovoljca i ratnog veterana Hrvatskog domovinskog obrambenog rata, kao mlada Hrvatica.

Na prostorima moje Domovine vođeni su krvavi ratovi, pri čemu je poharana i otimana privatna imovina i ubijani ljudi. Evo, mi stojimo na ovom svetom mjestu, na razrušenim temeljima župne crkve Našašća Svetoga Križa u Zrinu, koju su zapalili i porušili pripadnici partizanskih jedinica prije 72. godine. Nisu bili zadovoljni, rušenjem crkve, nego su spalili cijelo mjesto, poubijali na stotine nevinih ljudi različitih dobi, ovdje ih samo zatrpali uz temelje crkve, dok su preživjele istjerali u progonstvo i do danas se potomci ne smiju vraćati na imanja i imovinu svojih djedova i očeva. Ovdje su nemilosrdno poubijani mahom civili: muškarci, žene i djeca, mještani Zrina, jer su branili svoje gole živote i svoja obiteljska ognjišta od najezde zla.

S pijetetom i molitvom za njihove duše, kroz Svetu Misu i prigodni program, nastojimo im se odužiti kao vjernici i hrvatski domoljubi nad njihovim posljednjim ovozemaljskim počivalištem. Vjera nas poučava, kako je žrtva života čovjeka za bližnjega, najuzvišeniji oblik plemenitosti i ljubavi u darivanju za drugoga. Nije li žrtva ovih ovdje poubijanih mještana Zrina itekako kršćansko mučeništvo, jer su ovdje stradali nevini. Oni su već tada, svojom žrtvom, temeljili današnju Hrvatsku. Postavljam pitanje: zašto se Zrinjanima, u ime pravde i u ime njihove žrtve, ne vrati oteta imovina i poništi sramna presuda jugoslavenskog suda? Može li oteta imovina biti nadomjestak otetoj imovini? Što čekaš Hrvatska?!

Da ne bude zabune, klanjam se svačijoj nevinoj žrtvi.
Molim Boga, neka bude milostiv i pripadnicima moga roda koji su učinili zlo. Ali ne pristajem na manipulacije, na laž, na preuveličavanje. Pristajem jedino na – istinu!

Rođena sam nakon rata, u kojem je i moj otac, kao i tisuće drugih, ostavljalo vlastite obitelji i tek rođenu djecu kako bi svoj skromni obol kao ljudi, humanisti i vojnici pružili svom napaćenom hrvatskom narodu, u borbi za opstojnost, državnost, slobodu i mir. Istina, mnogi se očevi nisu vratili svojim najmilijima; mnogi su osakaćeni, danas mnogi obolijevaju od neizlječivih bolesti i ubrzano vrlo mladi i umiru.

Danas naši očevi i hrvatski heroji bivaju izigrani mali ljudi u igri moći velikih politikantskih muljatora i lidera bez skrupula. Nažalost, takvi danas odlučuju o sudbini vas starijih ali i nas, mladih naraštaja, koji postajemo itekako zabrinuti za budućnost kako svoju, tako i države Hrvatske.

Ima i časnih ljudi u politici, ali nažalost, takvi nisu u poziciji pozitivno mijenjati stanje u Hrvatskoj.
S ovog mjesta im poručujem, tražim zajedništvo domoljubnih političkih opcija radi ostvarenja ideala naših očeva. A to je: demokratska, suverena i prosperitetna Hrvatska, domovina sretnih ljudi. Političari, to ste dužni i mojem ocu i meni!
Mi, mladi Hrvati, želimo život, smanjenje siromaštva, tražimo otvaranje radnih mjesta, poštenu plaću za zasluženi rad. Ne želim biti Hrvatica sa potplaćenim radnim mjestom u Njemačkoj, Irskoj, Finskoj ili drugdje.

Od vas, hrvatskih političara ali i hrvatske akademske zajednice tražim da pravodobno i primjereno reagirate na provokacije, laži i podvale koje nam srpski politički i crkveni znalci znaju s vremena na vrijeme uputiti. Ne smijete na smišljene podvale, mržnju, laži te manipulacije, dezorijentirano i zbunjeno šutjeti jer vas kao takve ne trebamo i nećemo plaćati!
Žrtva Zrina i drugih mjesta poput Zrina, Boričevca, Škabrnje, Vukovara i ostalih hrvatskih mjesta, žrtve naših očeva i djedova imaju smisla samo ako moja generacija korača u budućnost otvorenih očiju i biva svjesna vrijednosti mjesta poput Zrina.

Ja sam sada mogla biti negdje drugdje. Mogla sam čavrljati sa prijateljicama na Facebooku. Ali, ja sam ovdje, u slavnom Zrinu. Želim i u budućnosti dolaziti u Zrin, sa svojom obitelji i pričati svoj djeci o junačkoj povijesti Zrinskih ali i o tužnoj sudbini nekadašnjih žitelja Zrina. Nadam se kako ću tada čuti veselu igru mladih Zrinjana, potomaka onih vrijednih, dobrih i odlučnih Zrinjana što bijahu ubijani, mučeni i protjerani. Onih kojih nema ali žive u svojim potomcima, onih koji žive u meni (izvor :narod.hr)




laudato.hr/HIC

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre