Što s praznim zidom?

U potrazi za materijalom kojim ćemo ispuniti dio zida te ujedno naglasiti i definirati određeni komad namještaja, zonu ili cijelu prostoriju najbolje je okrenuti se vlastitom životu i odrediti što nas najviše zanima, inspirira i što nam najviše znači

Prevladavajući trend suvremenog namještaja ogleda se u niskim komadima naglašenih horizontala. Komode, ormarići za televizor i popratna tehnika te stolovi za ručavanje dostižu značajne dužine od čak dva i pol do tri metra. Prate ih niske sjedaće garniture i kreveti.
Ovako opremljeni interijer ostavlja velike površine zida praznima pa se javlja potreba za njegovim ispunjavanjem i dekoracijom da bismo prostor u kojem živimo učinili toplim i ugodnim za boravak. Zidovi u boji nasuprot bijelima već i sami uvelike pomažu u stvaranju prisnijeg i životnijeg ozračja. Međutim, to ponekad nije dovoljno, a možda jednostavno više volimo prostranost i svježinu bijelog omotača. U tom slučaju, velike zidne plohe predstavljaju idealno prazno "platno" koje je spremno primiti naše uspomene, strasti, interese i senzibilitet.

Uspomene iz albuma

U potrazi za materijalom kojim ćemo ispuniti dio zida te ujedno naglasiti i definirati određeni komad namještaja, zonu ili cijelu prostoriju, najbolje je okrenuti se vlastitom životu i odrediti što nas najviše zanima, inspirira i što nam najviše znači. Primjerice, ako je vrijeme provedeno zajedno s našom obitelji ono što naš najviše raduje, jedno poslijepodne možemo posvetiti prelistavanju starih fotoalbuma i odabrati fotografije koje su nam najdraže. Sada je potrebno izabrati okvire koji bojom i materijalom najbolje odgovaraju stilu uređenja prostorije čije ćemo zidove obložiti dragim uspomenama iz albuma.
Ako je to dnevni boravak, tada zidove oko kauča možemo popuniti odabranim uokvirenim fotografijama, a to može biti i zid na kojem je televizor - istovremeno ćemo postići da se televizor utopi u mnoštvo drugih slika i ne bude više dominantan. U spavaćoj sobi to može biti zid na koji se oslanja uzglavlje kreveta, a njima ćemo i dugi uski hodnik pretvoriti u malu galeriju uspomena.
Crno-bijele fotografije u tankim crnim okvirima pridonijet će rafiniranom izgledu prostorije, dok će drveni okviri s fotografijama u boji razigrati i razveseliti prostor.
Nasuprot ovom horror vacui efektu imamo mogućnost omiljene fotografije, sličice i druge sitne predmete poredati u jedan jedini red na policu smještenu tik ispod stropa. Time zadržavamo osjećaj prostranosti i reda koji nam daje velika porcija praznog zida ispod police. Istovremeno animiramo kako zid tako i čitavu prostoriju na neočekivani način, iskorištavajući obično zanemarene dijelove interijera poput visokih dijelova zida.

Šarene razglednice

Da bismo naglasili određenu zonu i funkciju u interijeru, primjerice stol za ručavanje, sjedaću garnituru oslonjenu na zid ili, pak, uzglavlje kreveta, možemo se poslužiti šarolikim razglednicama s reprodukcijama poznatih umjetničkih djela sakupljenima obilazeći izložbe.
Ovu privatnu art galeriju u minijaturi uredit ćemo u tren oka, lijepljenjem razglednica direktno na zid, s razmacima od centimetar do dva. Razglednice će jednako dobro izgledati kako na bijelom tako i na zidu u boji.
Uski prazni zid možemo, pak, učiniti zanimljivim instaliranjem male kućne biblioteke. Dovoljno je na zid montirati obične ravne police, nešto manje širine od samog zida. Kao drugačije vizualno rješenje, knjige ćemo slagati tako da leže jedna na drugoj u malim kupovima s razmacima između svaka dva kupa. Na taj način postižemo oku ugodnu kompoziciju knjiga koja, za razliku od uobičajenih pretrpanih biblioteka, djeluje prozračno i lagano.
Prazni zid možemo animirati i bez vješanja predmeta. Pritom su nam od velike koristi stensili, odnosno kartonske šablone s izrezanim dekorativnim uzorcima. Najprije valja izabrati odgovarajuće ukrasne motive i definirati porciju zida koju namjeravamo oslikati. Stensile možemo nabaviti u obliku malih knjižica u hobi trgovinama, a možemo ih i sami izraditi.
Stensil pričvrstimo za zid uz pomoć malo samoljepljive trake i zatim kistom za stensile (dlake su poredane tako da čine kružnicu) nanosimo boju na zid, laganim tapkanjem na rupe u stensilu. Kist držimo okomito na zidu, a boja mora biti dovoljno gusta da ne bi iscurila ispod kartona šablone. Za ove dekorativne zidne "tetovaže" koristimo akrilnu boju za zid, ali jednako će dobro poslužiti i umjetnička akrilna boja.Stella LEVAK, Glas Istre