ADRESAR HRVATA
IZVAN RH- 2700adresa
Adresar Hrvata izvan RH
narudžba:info@ppr.hr



17.rujna 2015.
IZBJEGLIČKA KRIZA
Krucijalno pitanje je , kako razlikovati izbjeglice a kako ljude opasnih namjera?

''Budimo složni i otvoreni za njihove potrebe i teškoće koje nas podsjećaju na patnje i dramu čovječanstva. Jer, ti su ljudi prisiljeni živjeti u teškim i ponižavajućim uvjetima... Služiti zapravo najprije znači uživjeti se u njihove probleme... Bog nas poziva na velikodušno i hrabro prihvaćanje u ovim izazovnim okolnostima... budimo blizu skromnim ljudima, a posebice onima posljednjima i ugroženima...'', navodi se, među ostalim, u tekstu priopćenja predstavnika različitih vjerskih zajednica, a koji je poslan u javnost prije dva tjedna (31.08.2015.).

Odmah treba reći da nema nikakve dvojbe da ljudima kojima je ugrožen život i egzistencija treba pomoći, i to bez obzira na njihovu vjeru, rasu, naciju... Ogromna većina građana naše zemlje je, naime, spremna pružiti ruku podrške najugroženijima, što se i pokazalo u nizu primjera proteklih godina. Ipak, mislim da su vjerski predstavnici u svom priopćenju izostavili poruku koja, uz humani poziv, uključuje i – poziv na oprez.

Jer, ova situacija je, ruku na srce, ipak mnogo drugačija nego neke druge u kojima su ljudi bili u životno nezavidnoj situaciji. Zašto je drugačija? Jednostavno zato jer je neosporna činjenica da živimo u svijetu u kojemu se događaju mnoga zla. Među njih svakako spada širenje radikalnog islamizma, generiranog i u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice (Sirija, Afganistan...) Terorizam, baš kao i (nasilni) planovi za dominacijom nad europskim tlom, nešto je nad čim ne smijemo zatvarati oči.

Zato će, u ovom trenutku, kada stotine tisuća ljudi, uglavnom muslimana, pristiže na naš kontinent, svatko razuman zaključiti da bi europske zemlje, koliko je to moguće, trebale i morale biti na oprezu.
Zar je nerealno i bogohulno smatrati kako među tim stotinama tisuća nesretnih ljudi, nema i poprilično veliki broj onih kojima su namjere daleko od dobrohotnih?

Dakako, onih 70 ljudi koji su se ugušili u onom kamionu u Austriji, zasigurno nisu bili među islamskim teroristima, kao što to nisu ni stotine onih koji su stradali u potpalubljima prenatrpanih brodova pri pokušaju da se domognu europskog tla na kojem bi mogli (pre)živjeti. Duboko, naime, vjerujem da većina izbjeglica koji su došli u Europu, bez ikakve sumnje trebaju našu pomoć, našu sućut, brigu, skrb...
Ipak, niz pojava koje se događaju iz dana u dan, a nipošto nisu rijetke, upućuju na to da ova izbjeglička kriza nije tek humanitarni izazov, kako vodeći mediji mahom predstavljaju, nego je ovo, itekako, i sigurnosni izazov.

Pitanja
Zar je nerealno i bogohulno smatrati kako među tim stotinama tisuća nesretnih ljudi, nema i poprilično veliki broj onih kojima su namjere daleko od dobrohotnih?razuman zaključiti da bi europske zemlje, koliko je to moguće, trebale i morale biti na oprezu.


Uz izbjeglice pristižu ekstremni i nasilni ljudi

Događaji poput odbijanja hrane u paketima Crvenog križa na makedonskoj granici, otimanje automobila i kamiona, tučnjave i silovanje žena i djece u prihvatnim kampovima bacanje kršćana iz čamaca u Sredozemno more, uništavanje automobila i prodavaonica, sukobi s policijom, transparenti na kojima piše kako će se (njemačka) djeca moliti Allahu ili će umrijeti..., ozbiljno upućuju na to da uz izbjeglice pristižu ekstremni i nasilni ljudi, kao i oni koji će u dogledno vrijeme nastojati nametnuti svoju kulturu zemljama koje će ih širokogrudno primiti.

Usput kazano, nedavno je uhićen islamistički terorist, odgovoran za onaj pokolj u tuniskom muzeju u veljači ove godine. Utvrđeno je da je dotični uhićenik, naime, bio među izbjeglicama koje su, prethodno, iz Libije stupile na europsko tlo. Nedugo potom je otputovao u Tunis 'obaviti posao', a onda se opet vratio u Italiju. Ne treba biti osobito pronicljiv da bismo zaključili kako je dovoljno nekoliko takvih terorista da napravi neprocjenjivu štetu u bilo kojoj zemlji na svijetu. Ovoliki priljev izbjeglica uz slabiju kontrolu, svakako je pogodna, čak idealna prilika za infiltraciju u zemlje kojima se želi nauditi ili koje se žele, jednog dana, zauzeti i pokoriti.

Europa, bez sumnje, pomaže i pomoći će velikom mnoštvu nesretnih ljudi. Bez sumnje, tako i treba. Ali, ono što je, pored svega, tragično u ovoj višeslojnoj ljudskoj katastrofi, jest to što će europskim zemljama (i humanim pojedincima) biti teško, možda i nemoguće procijeniti i razlikovati one koji su tu došli zbog strahota rata i gladi, od onih koji su tu došli zbog sasvim drugih motiva. Europa na to mora računati i živjeti s tim. Ne biti na oprezu, moglo bi upućivati na zbilja naivnu širokogrudnost koja bi se europskom čovjeku mogla lako obiti o glavu. Nažalost, kroz daljnja zbivanja, možda nam neće ni oprez, što god on podrazumijevao, biti na pomoći.

Teroristi,
Nedavno je uhićen islamistički terorist, odgovoran za onaj pokolj u tuniskom muzeju u veljači ove godine. Utvrđeno je da je dotični uhićenik, naime, bio među izbjeglicama koje su, prethodno, iz Libije stupile na europsko tlo. Nedugo potom je otputovao u Tunis 'obaviti posao', a onda se opet vratio u Italiju. Ne treba biti osobito pronicljiv da bismo zaključili kako je dovoljno nekoliko takvih terorista da napravi neprocjenjivu štetu u bilo kojoj zemlji na svijetu.


Razgovarati među sobom

Ne, ovaj svijet nije bolji. I, po svemu sudeći, neće ni biti. Sirova istina je da će biti sve teže živjeti u njemu. Trebamo, stoga, ako nismo do sada, razmišljati o tome zašto se sve ovo oko nas događa. I jesmo li strahu i teroru i mi sami dali mjesta. Jer svatko je od nas važna i dragocjena jedinka. Ali, nije nimalo lako razmišljati na takav način. I inače nije lako mijenjati obrasce ponašanja i mišljenja. No, znajmo da slučajnosti u životu (pojedinca, naroda) ne postoje. Stvari su isprepletene i povezane. Ipak, naša 'moderna zapadna misao' najčešće je isuviše ponosna da bi u ovim okolnostima, u 'priču' uključila i Božju misao. To je, kako se ono kaže, naš slobodan izbor. No, siguran sam - loš izbor.

Možda bi, na koncu, ipak vrijedilo reći samo to da nema smisla uporno odbijati Onoga koji nam jedini može donijeti unutarnji mir, zaštitu i sigurnost, i to bez obzira kamo ovaj svijet išao. Možda je, dakle, baš ovo vrijeme da se vratimo na sam početak. A u početku bijaše Riječ...

Vrijedilo bi nam, makar stidljivo, o tom 'početku' razgovarati među sobom... O uzroku, o tome tko smo, što smo, kamo idemo, zašto (nam) se događa to što se događa, jesmo li zaista dobri koliko mislimo... Jer svatko od nas je, u nekom smislu, prava izbjeglica od samog početka... I ispod svih naših maski, grozničavo tražimo neko sigurno mjesto, neko trajno utočište i mir duše svoje, zar ne?

 




German highway banner: “Your children will pray to Allah or die!”



SHOCKING Document: Muslim ‘migrants’ raping women and children in camps in Germany



Tunis Bardo museum terror suspect Abdelmajid Touil was at school during attack, say Italian prosecutors


(hkv/hic )

 

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre