28. rujna 2010.
20 GODINA OD LEGENDARNE UTAKMICE HAJDUK-PARTIZAN NA KOJOJ JE SPALJENA ZASTAVA SFRJ
Dan kad je umrla Jugoslavija

U 60 godina postojanja Torcide bilo je mnogo dramatičnih događaja, od prve utakmice između Hajduka i Crvene zvezde na Starom placu 29. listopada 1950., do nedavnih nereda na utakmici protiv AEK-a u Ateni. Ipak, u simboličnom imaginariju te burne 60-godišnje povijesti jedan se događaj izdvaja po svom političkom značenju i posljedicama: invazija navijača na poljudski teren i paljenje službene zastave SFRJ na utakmici Hajduk-Partizan 26. rujna 1990.

Nedjelja 26.09.2010 bilo je točno 20 godina od te srijede koja je na simboličkoj razini nagovijestila kraj postojanja AVNOJ-evske Jugoslavije.
I baš kao što je već prva Hajdukova utakmica na kojoj se Torcida pojavila, spomenuti derbi protiv Zvezde iz listopada 1950., izazvala reakciju najviših tijela komunističke Jugoslavije (pa je Torcida službeno zabranjena, a neki njezini osnivači osuđeni na zatvorske kazne), tako se i 27. listopada 1990., mjesec dana nakon utakmice protiv Partizana, u Beogradu sastalo Savezno izvršno vijeće (SIV) kako bi raspravljalo o paljenju službene zastave SFRJ na Poljudu: SIV je taj čin ocijenio "krivičnim djelom koje zahtijeva hitnu istragu, kažnjavanje počinitelja i odgovornost službenih organa".
Takvo ponašanje Torcide na utakmici protiv Partizana ne može se razumjeti bez znanja o političkom kontekstu tog vremena: nekoliko mjeseci ranije na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj komunisti su izgubili, a na vlast je došla Hrvatska demokratska zajednica, na čijim su se predizbornim mitinzima redovito pojavljivali pripadnici Torcide i drugih navijačkih skupina u Hrvatskoj, budući da su antikomunizam i nacionalizam bitni dijelovi vrijednosnog sustava karakterističnog za navijački supkulturni stil, ne samo u Hrvatskoj.
Sukob oko budućeg uređenja Jugoslavije između sjeverozapadnih republika (Slovenije i Hrvatske), koje su zagovarale labavu konfederaciju, i istočnih republika koje je kontrolirao Slobodan Milošević sa svojom pogubnom idejom "svi Srbi u jednoj državi", još uvijek se odvijao na političkoj razini, ali je postajalo sve jasnije da pregovori neće uspješno završiti te da je ratna opcija sve izvjesnija.
U svibnju 1990., četiri i pol mjeseca prije poljudske utakmice protiv Partizana, na maksimirskom stadionu dogodili su se veliki neredi uoči utakmice Dinamo-Zvezda (zbog kojih utakmica nije ni odigrana), a nekoliko tjedana prije poljudskog derbija krajinski Srbi su proglasili autonomiju i počeli s balvan-revolucijom koja je doslovno, u svakom smislu, presjekla Hrvatsku. U takvim uvjetima pripadnici Torcide gorjeli su od želje da i oni, poput Dinamovih Bad Blue Boysa, četiri i pol mjeseca ranije, pokažu da su spremni za rat.
Upravo u tom kritičnom razdoblju smjene dviju epoha splitski sociolog dr. Dražen Lalić provodio je veliko istraživanje o ponašanju pripadnika Torcide: istraživanje je trajalo punih 27 mjeseci, od proljeća 1989. do ljeta 1991., te je obuhvatilo ukupno 57 Hajdukovih utakmica (42 u Splitu i 15 u drugim gradovima širom bivše države).
Od svih tih silnih utakmica dr. Lalić je upravo tu utakmicu s Partizanom izdvojio kao onu u kojoj je navijanje Torcide statistički imalo najviše političkih istupa: čak 37 posto od svih skandiranja i pjevanja Torcide na toj utakmici odnosilo se na političke sadržaje i aktere, što se nije dogodilo nikad prije ni poslije. Nekoliko mjeseci kasnije počeo je rat...
DAMIR PILIĆ/ snimio: matko biljak

Dnevnik sociologa
- 19 sati i 25 minuta. Sredina drugoga poluvremena. Torcida pali četiri bengalke, dvije na sjeveroistoku i dvije na sjeverozapadu, pjevajući 'JA TE VOLIM, HAJDUČE'. Upravo tada 'Partizan' postiže drugi gol, što se moglo i očekivati s obzirom na izuzetno lošu igru 'Hajduka'. Svi oko mene šute, a onda sjeverozapad počinje: 'IDEMO NA TEREN'. Kao po komandi, sa sjeveroistočne strane prvo upada desetak momaka (netko kraj mene tvrdi da su iz Rogoznice), a za njima nekoliko stotina torcidaša. Malobrojni policajci niti ih ne pokušavaju spriječiti.
Torcida juriša prema centru terena, a igrači i suci bježe prema svlačionici. Oni u prvim redovima pokušavaju dohvatiti suca (pitam se zašto, korektno je sudio), ali se u posljednji trenutak postavlja pred njih maser 'Hajduka'. Igrači i suci konačno nalaze zaklon u službenim prostorijama. Svi oko mene u transu skandiraju 'HRVATSKA LIGA', a znatan dio stadiona to prihvaća. Sve više torcidaša preskače sa sjevera na atletsku stazu. Neki trče po njoj noseći u ruci aktivirane žute dimne kutije.
- 19 sati i 30 minuta. Nekoliko igrača 'Hajduka' dolazi pred sjever, očito pokušavajući privoljeti navijače da se vrate na tribinu, kako bi se utakmica ipak nastavila. Sa svih strana odjekuju zvižduci. Sjever skandira 'NEMOJTE IZAĆI', a potom pjeva 'A SAD ADIO'. Vidim kako se policajci i specijalci postrojavaju ispred ulaza u službene prostorije.
- 19 sati i 32 minute. Torcida skandira 'ODLAZITE, CIGANI', a u teren uskače još nekoliko stotina torcidaša. Na travnjaku i atletskoj stazi je sada otprilike tisuću navijača, uglavnom onih mlađih. Pažljivo gledam, ali ne vidim među njima nijednog člana vodstva. Odjednom masa počinje trčati prema južnoj tribini. Pomišljam kako najvjerojatnije nitko ne bi mogao spriječiti fizički obračun s navijačima 'Partizana' da su, kojim slučajem, prisutni na stadionu.
Torcidaši se prebacuju na jug, praćeni skandiranjem 'O HRVATSKA NEZAVISNA DRŽAVA' i 'U BOJ ZA NAROD SVOJ'. Sjeverozapad upućuje novu direktivu: 'SKINITE ZASTAVU'. Pozdravljena pljeskom većega dijela gledališta, grupa navijača skida službenu zastavu SFRJ s jarbola, pale je i tako zapaljenu ponovno dižu na jarbol. Sjever u transu pjeva: 'A SAD ADIO', a pjesmu prihvaća i dio gledalaca na drugim tribinama.
Neki navijači idu po atletskoj stazi noseći zastavu Republike Hrvatske i veliku fotografiju dr. Franje Tuđmana. Vidim kako su mnogi gledatelji već napustili tribine. Njima je nogomet očito još uvijek zanimljiviji od navijačke okupacije te igre. Jer, bjelodano je da se nakon ovoga utakmica neće nastaviti. (iz knjige dr. Dražena Lalića: "Torcida: pogled iznutra")

Ambivalentna situacija
To se dogodilo pet mjeseci nakon velikih nereda u Maksimiru. Obično se govori da je rat počeo na Maksimiru, ali se može reći da je Jugoslavija prestala postojati na Poljudu, upravo tim činom paljenja zastave. Jer, kad se pale zastave i drugi simboli, onda se ubijaju ljudi. Mislim da je to potcijenjen događaj, da se neopravdano puno više piše o Maksimiru.
Taj se čin nije slučajno dogodio u vezi s nogometnom utakmicom, ali sadržajno nije bio povezan s nogometom ili s navijačkom kulturom - to je bio čisti politički čin koji je za pozornicu imao nogometnu utakmicu. To je ista pozornica na kojoj je deset godina ranije cijeli stadion plakao kad je za vrijeme utakmice između Hajduka i Crvene zvezde objavljeno da je umro drug Tito.
Ne znam je li to bilo planirano ili spontano, ali mene je taj čin podsjetio na paljenje mađarske zastave na Jelačić placu u Zagrebu 1895. godine. To je bio izravni politički čin, koji se dogodio na jednoj velikoj utakmici. Hajduk nije bio loš, ali Partizan je bio bolji, imao je veliku generaciju...
Sjećam se da je na stadionu bila ambivalentna situacija: dio ljudi je bio oduševljen, a dio je bio protiv, osobito na zapadnoj tribini, i to čak ne zato što su voljeli Jugoslaviju, nego zato što su htjeli gledati utakmicu. Mislim da su ovi potonji bili naivni, jer je politika tada bila važnija od nogometa. Smatram da se tek sada približavamo vremenu kad će nogomet biti važniji od politike, odnosno kad će se ta dva područja razdvojiti.
To je bio izraz nasilja - upad u teren i paljenje zastave SFRJ, ali je taj čin neodvojiv od tadašnjeg političkog konteksta, odnosno srpske pobune u tzv. krajini. U tom kratkom razdoblju izgledalo je kao da je navijačka subkultura postala politička subkultura.
(dr. DRAŽEN LALIĆ, AUTOR MONOGRAFIJE O TORCIDI)

Bio sam sretan
Nisam bio na toj utakmici, jer sam u to vrijeme služio redovni vojni rok u jugovojsci, u Ljubljani. Sjećam se da su nas navečer sve pozvali u kinodvoranu i pokazali nam što se događalo na Poljudu. U sebi sam bio sretan, ali nisam htio pokazati.
Poslije su svi vojnici Hrvati bili pozvani na obavijesne razgovore, i normalno, svi smo rekli da to osuđujemo, ali kad bi prolazili jedan kraj drugoga, samo bi se nasmijali da nitko ne vidi.
(ŽAN OJDANIĆ, PREDSJEDNIK TORCIDE)

Petorica privedenih
.. Nakon utakmice radnici tadašnjeg splitskog SUP-a priveli su pet osoba, ali ne zbog nereda na stadionu i paljenja zastave SFRJ, nego zbog pravljenja izgreda po gradskim ulicama, narušavanja javnog reda i mira te krivičnih djela provale.

.. Tako je maloljetnik M.B. uhvaćen u Zrinsko-Frankopanskoj ulici za vrijeme provale u kiosk Slobodne Dalmacije, dok su M.D. (16) iz Kaštel-Novog i R.V. (15) iz Kaštel Gomilice privedeni zbog iniciranja nereda u autobusu Split-Trogir i kasnijeg bacanja kamenja na zgradu Komande garnizona JNA u Sukoišanskoj ulici. Nakon obavljenog razgovora u tadašnjoj Prvoj stanici milicije pušteni su kući, a protiv njih, kao i ostalih privedenih, splitski SUP je podnio odgovarajuće prijave.

.. Dan nakon utakmice SUP je objavio da još uvijek evidentiraju sva oštećenja napravljena po gradu, te da je najviše štete napravljeno poduzeću "Promet": njima je oštećeno deset autobusa gradskog prijevoza, na pojedinim vozilima polomljena su stakla, čupani držači, oštećene gume na vratima, "a sve to od neidentificiranih mladića i u ukupno procijenjenoj šteti od 150.000 dinara".

Politički istupi Torcide 1989.-1991.
.. 1. SKANDIRANJE STIPI ŠUVARU (5. ožujka 1989.): Tijekom utakmice između Hajduka i Vojvodine na sjeveru Poljuda skandira se protiv Slobodana Miloševića, a u prilog tadašnjeg predsjednika jugoslavenskih komunista Stipe Šuvara, u to vrijeme glavnog Miloševićeva protivnika.

.. 2. DEMONSTRACIJE U ZAGREBU (2. travnja 1989.): Nakon derbija između Dinama i Hajduka održane su zajedničke proturežimske i prohrvatske demonstracije Torcide i BBB na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu.

.. 3. HRVATSKI BARJACI (18. studenoga 1989.): Na utakmici s 'Partizanom' na sjeveru Poljuda viđeno triput više hrvatskih nego Hajdukovih zastava. Hrvatske zastave još uvijek imaju petokraku.

.. 4. BOJKOT PROTIV OLIMPIJE (4. ožujka 1990.): Pred početak utakmice Hajduka i Olimpije torcidaši kolektivno napustili poljudski stadion, jer tadašnja milicija nije dopustila unošenje zastava s hrvatskim grbom, bez petokrake.

.. 5. HAJDUK - DINAMO (18. ožujka 1990.): Na derbiju između Hajduka i Dinama, mjesec dana uoči prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, na Poljudu istaknuti transparenti 'TORCIDA ZA HDZ', 'BBB ZA HDZ' te 'HDZ - HAJDUK DINAMO ZAJEDNO'.

.. 6. PODRŠKA HDZ-u (travanj-svibanj 1990.): Na utakmicama u travnju (prvi krug izbora) i svibnju (drugi krug) na sjeveru Poljuda pjeva se 'O TUĐMANE DOBIT ĆEMO IZBORE', 'NEK SE ČUJE, NEK SE ZNA, MI SMO VOJSKA FRANJE TUĐMANA'.

.. 7. USTAŠKI TRANSPARENTI (proljeće-jesen 1990.): Nakon izborne pobjede HDZ-a na sjeveru Poljuda pojavljuju se transparenti karakteristični za ekstremnu desnicu ('USTAŠE IZ KOPRIVNA', 'USTAŠE SEGET').

.. 8. PETICIJA ZA PROMJENU GRBA (srpanj 1990.): Torcida na Pjaci organizira potpisivanje peticije za povratak povijesnoga grba NK 'Hajduk'. Peticiju potpisalo više od 11.000 ljudi.

.. 9. HAJDUK - PARTIZAN (26. rujna 1990.): Invazija terena i paljenje zastave SFRJ.

.. 10. NAJAVA ODCJEPLJENJA HRVATSKE (proljeće 1991.): Na utakmicama proljetnog dijela prvenstva 1990./91. na sjeveru Poljuda pjeva se 'SRPSKA VOJSKO, PAKUJ SE I SELI, HRVATSKA SE OD SRBIJE DIJELI', uz uzvikivanje slogana o osamostaljenju RH.

Slobodna Dalmacija


HIC-oglas
Adresar Hrvata izvan RH


ADRESAR HRVATA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE
, naručite


Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre