HIC grbovi-500-100

 



 

 

 


10.travnja 2019.
RELIGIJA
U susret Uskrsu: Tko je bio Isus?

raspelo iz crkev sv.marka u Zagrebu

Što je bilo s Isusom? umro je nitko ne sumnja? što je bilo poslije? Što je bilo s Isusom? Umro je, nitko ne sumnja! Što je bilo poslije? Ne znam, reći će nekršćanin. Jesi li išta čuo? Čuo sam da je uskrsnuo. A je li uskrsnuo? Ne znam. Što on može još reći? Može dati jedan od ova dva odgovora:

Nastao je mit krajem prvog stoljeća o njegovu uskrsnuću.Ne znam je li on uskrsnuo, ali sam siguran da se odmah nakon njegove smrti počelo o tom govoriti, pa čak i svjedočiti. Širitelji te vijesti bili su u to uvjereni. Mogao je postati kršćaninom tko je to prihvatio. Nije postojalo vrijeme od kršćanske sumnje do kršćanske sigurnosti.
Mnogo je bilo nepoštenih u raspravi. Iznosili su razne teorije i čudili se kako je uspjelo apostolima, neukim ljudima, nametnuti tu priču.

Ne ću donositi teorije ni gubiti vrijeme, ali ću ozbiljno upitati: Kad dođeš u neko nepoznato mjesto posjetiti svoga prijatelja, hoćeš li upitati za njegovu kuću prvoga slučajnog prolaznika? Da, reći ćeš! Kakav ćeš odgovor dobiti?
Ne znam, i ja sam stranac!
Znam, pokazat ću Vam je.


Kad si već dobio točan odgovor i našao prijateljevu kuću hoće li ti biti važno, zanimanje toga čovjeka? Ne! Hoće li ti bit svejedno: ili je on neuki seljak ili je sveučilišni profesor? Reći ćeš: Da! Svejedno mi je, našao svoga prijatelja.

Oduvijek su ljudi tražili smisao svoga života. Dobronamjerni su ljudi davali razne odgovore. Čast tim i takvim ljudima, ali oni, kolikogod bili učeni, časni i pošteni, ostaju iza apostola što svojim prstom upiru u Isusa Krista, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa te raspet, umro i uskrsnuo.

Apostole ne zanima što će drugi reći. Oni su, ojačani snagom Duha Svetoga, bili svjedoci Uskrsnuloga s kim su skupa, nakon njegova uskrsnuća, bili te s njime jeli i pili (Lk 24, 41-42 i Dj 10,40-41). Tako su apostoli dobronamjerno govorili. Ali, ne možemo reći da su namjerno govorili neistinu, pa smo dužni upitati: Jesu li bili u zabludi? Jesu li bili uvjereni da je Isus uskrsnuo, iako nije? Pitanja su na mjestu! A, odgovor? Teško je naći! Dobronamjerni ljudi što tako pitaju ostaju u nedoumici. Bez svoje krivnje.

Što bismo mi kršćani mogli reći glede takvih pitanja? Mogla bi se ona, s razlogom, postavljati da nije Savla iz Tarza, bivšega kršćanskog progonitelja, čovjeka koji je želio sasjeći u korijenu bilo kakav glas o Isusu Kristu, uskrsnulom i proslavljenom.


Zahvaljujući našem Papi Benediktu XVI. stojimo pred apostolom Pavlom skoro cijelu godinu koja će završiti 29. lipnja ove godine. Budući da nam je Pavao došao, ali ne više kao nepoznat nego kao naš domaćin, upitajmo ga:


. Jesi li poznavao Isusa prije njegove smrti?
. Nisam!
. Kad si za nj čuo?
. Poslije njegove smrti!
. Što si čuo?
. Čuo sam da je on Bog.
. Jesi li se s tim složio?
. Nikako!
. Zašto?
. Držao sam da taj i takav govor ugrožava vjeru mojih otaca. Zato sam bio među onima što su kamenovali Stjepana i dobio punomoć da dovedem svezane Isusove učenike u Jeruzalem.
. Je li ti to pošlo za rukom?
. Ne!
. Zašto?
. Prihvatio sam činjenicu Isusova uskrsnuća i postao joj širitelj.
. Kada si počeo vjerovati?
. Kad i ostali apostoli bez Tome i Toma s njima. Svi su oni povjerovali tek nakon susreta s njime. Iako je Isus rekao: „Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli“ (Iv 20, 29), ne spadam ni ja među takve, jer sam povjerovao nakon svoga susreta s njim.

. Kako se to dogodilo?
. To je opisao Luka evanđelist u «Djelima apostolskim».
. Što je tu bitno?
. Pošao sam u lov na kršćane i, umjesto vješta lovca, postao sam nemoćnom lovinom.
. Tko te je ulovio?
. Ulovio me Isus koji je nakon pogreba uskrsnuo i u slavu ušao. Kad sam došao pred Damask, obasjalo me je veliko svjetlo. Pred tim sam svjetlom pao i čuo glas: «Savle, Savle, zašto me progoniš
. Što je bilo poslije?
. Upitao sam ga: «Tko si ti Gospodine?»
. Što Ti je odgovorio?
. «Ja sam Isus koga Ti progoniš.»


Braćo i sestre, Pavla smo pitali, i on je odgovarao. Neka nam bude dosta što smo čuli. Sada je pak važno i ono što znamo na temelju pisanih vrela. Zato pitam: Tko je prvi autor kršćanske pisane riječi? Začudit ćemo se! Ni Matej, ni Marko, ni Luka, ni Ivan, ni itko od Dvanaestorice. Jer, najstariji kršćanski pisani dokument je Prva poslanica sv. Pavla apostola Solunjanima. A to pak znači: nije Pavao na temelju čitanja ni na temelju proučavanja pisanih dokumenata došao do Isusova uskrsnuća. Tu je istinu dobio objavom. Vidio je svojim vlastitim očima onoga koga je progonio u njegovim vjernicima. Vidio je Isusa Krista. I, bio je kršten pa je počeo bez ikakva straha propovijedati o Isusu, Božjem Sinu i uskrsnulom Gospodinu.
Držao je da će mu povjerovati njegovi sunarodnjaci, ali ne bi tako. I na njemu su se, i to doslovce, ispunile Isusove riječi: «Prorok je bez časti jedino u svom zavičaju, kod svoje rodbine i u svojoj kući» (Mk 6,4).

Židovi su ga svugdje progonili. A kad su to isto počeli činiti i pogani? Počeli su to činiti tek nakon židovske reakcije. Židovi su u njemu gledali izdajicu. On je napustio vjeru svojih otaca i prihvatio novu vjeru, protivnu židovskoj tradiciji. Kako mi danas gledamo na današnje novovjerce, tako su i Židovi gledali na nj. Bilo je i Židova koji su postali kršćani prije Pavla, ali ga ni oni nisu primali velikodušno jer su u njemu gledali židovskoga špijuna, unatoč njegovoj gorljivosti za Isusa i njegov nauk.

Neka to potvrde dvije činjenice: Neki su se Židovi zavjetovali da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla (Dj 23,12), a isti kršćani židovskoga podrijetla, koji su molili za Petra apostola kad je dospio u tamnicu, za Pavla se nisu ni molili niti ga u svoje molitve uključivali za vrijeme njegova tamnovanja. Žalosno, ali istinito. Zato možemo mirne duše ustvrditi: više su suosjećanja prema njemu imali pogani negoli Židovi i kršćani židovskoga podrijetla.

Dok je bio zatvoren, nitko ga nije posjećivao od jeruzalemskih kršćana. Židovi ga mrze, jeruzalemski kršćani, barem svojim većim dijelom, do njega ne drže. I, eto, unatoč takvom stanju, Pavao svjedoči ono što je vidio i čuo. Isus je uskrsnuo! Zbog toga i samo zbog toga on biva progonjen, neshvaćen i neprihvaćen.

Neka nam to potvrdi jedan detalj iz njegova života. Porcije Fest, nakon preuzimanja vlasti nad pokrajinom, hoteći ugoditi Židovima zadržao je Pavla još u zatvoru. I isti taj Fest koji je Židovima ugađao, zadržavajući Pavla u zatvoru, htio im je ugoditi i kad ga je upitao: «Hoćeš li uzaći u Jeruzalem da ti ondje sude, u mojoj nazočnosti?» «Pred carskim sudom stojim – odvrati Pavao – tu mi se mora suđenje nastaviti. Židovima, kao što vrlo dobro znaš, nisam ništa skrivio. Ako sam doista kriv i ako sam učinio nešto što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako su neosnovane optužbe kojima me ovi optužuju, nitko me ne može njima na dar dati. Prizivam se na cara» (Dj 25,9-11).

Budući da je Fest njegovim prizivom postao nemoćan, iznio je radi savjeta Pavlov slučaj kralju Agripi komu je rekao: «Ali tužitelji, koji su stajali oko njega, ne optužiše ga ni za jedan zločin koji sam ja nagađao, već su se prepirali s njim o nekim pitanjima svoje vjere i o nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je živ» (Dj 25,18-20). Pavao je dakle u tamnici zbog vjere u Isusovo uskrsnuće. Neka nam to, barem danas, bude jasno.

Kad ga je Fest predstavio kralju Agripi i upoznao ga s njegovim prizivom na Cara i kad mu je kralj Agripa dopustio obranu, Pavao je govorio isto ono što je govorio i Židovima nakon svoga uhićenja. Pozorno su ga nazočni slušali do njegove zaključne riječi: «Ali s pomoću Božjom stojim do današnjeg dana i svjedočim i malome i velikome, ne govoreći ništa drugo, osim što su kazali Proroci i Mojsije da će se dogoditi: da će Mesija morati trpjeti i da će, uskrsnuvši od mrtvih, navijestiti svjetlo i židovskom narodu i poganima» (Dj 26, 22-23).

Kad mu je na te riječi dobacio Fest: «Luduješ, Pavle! Tvoje te veliko znanje čini velikim luđakom» (Dj 26,24), Pavao je odvratio: «Ne ludujem, preuzvišeni Feste, već ozbiljno govorim riječi istine i razbora. Ta i kralj, kome se pouzdano i slobodno obraćam, zna ove stvari. Ne vjerujem da mu je išta od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu kutu. Vjeruješ li, kralju Agripa Prorocima? Znam da vjeruješ?» (Dj 26,25-27). A, čim mu Agripa reče: «Hoćeš li me uvjeriti da si me za kratko vrijeme učinio kršćaninom!» (Dj 26,28), Pavao je ustvrdio: «Želio bih od Boga, da bi za kraće ili za dulje ne samo ti nego i svi moji današnji slušatelji postali takvi ljudi kakav sam i ja, izuzevši ove okove» (Dj 26,29).

Sveti Pavle, htio si da svi ljudi na ovom svijetu postanu kao Ti. Htio si da Isus Krist, koga i susreo i koji se u Tebi nastanio (Gal 2,20), uđe u srce svakom čovjeku (Ef 3,16-17) koji ga prihvati kao svoga Boga i Spasitelja. To si poželio, zadržavši i nikome ne nudeći okove koje si trajno nosio kao svoje jedino vlasništvo. Mi smo potomci onih koji su primili blago Tvoje nutrine, ali i s okovima koje im nisi ni poželio ni ponudio Ti nego su ih dobili od onih koji su mrzili Isusa u njihovo vrijeme. Ponosno izjavljujemo: Naši su stari, čuvajući blago svete vjere, nasilno umirali i gnjili u zatvoru, ali se svoje vjere nisu odrekli. Krasila ih je rečenica: «U ovoj vjeri želim živjeti i umrijeti i ako bi bila potreba za nju i krv proliti.» Jedni su trpjeli, drugi su nasilno umirali, ali su oboji vjeru sačuvali i na nas je prenijeli. Pomozi nam, veliki naš Sveče, da budemo slični njima, a pogotovo Tebi koji nisi znao ni jednu rečenicu sastaviti a da nisi mogao ime Isusovo ne izgovoriti.

Što će s nama biti, ne znamo, skriveno je našim očima. No što bilo da bilo, želimo biti slični Tebi koji si, noseći okove, navijestio slobodu djece Božje i koji si, premda okovan, bio slobodan. Neka nam po Tvom zagovoru tu slobodu udijeli i za nju nas osposobi isti Isus koji ju je podario Tebi, kako bismo i mi živeći i umirući njegovi uvijek bili i ostali, trajno govoreći: Isuse Bože moj, idem za Tobom kroz život svoj. Amen.

Čestitka Pavlu: Sveti Pavle, mi ovdje nazočni, zahvalni Isusu što nam Te je darovao i Tebi što si njegov svjedok postao i njegov svjedok uvijek ostao, čestitamo Ti Uskrs, dan koji si slavio svake nedjelje kada si sa svojim vjernicima lomio kruh ili, današnjim jezikom kazano, kada si slavio Euharistiju, ili imao svetu misu.

Uskrs, blagdanska jela


Ne će nam ni Pavao ostati dužan! I, on će nam uputiti svoju uskrsnu čestitku. Čujmo je:

Braćo i sestre, hvala vam što ste mi omogućili da se na Božić vašim koljenima poklonim malom Isusu. Zato sam i ja uslišao želju vašega svećenika pa Vam omogućio da mojim rukama zagrlite i mojim ustima poljubite neumrloga i vječno proslavljenoga Isusa Krista koji vam po meni šalje svoj pozdrav i svoj blagoslov. Ja, koji sam sve sile uložio da svaki čovjek bude obogaćen Isusom Kristom (Ef 3,16-17), premda sam uvijek ostao što sam začećem i rođenjem postao. Ostao sam Izraelac: Hebrej od Hebreja iz plemena Benjaminova (Fil 3,5). Dok sam se svojim podrijetlom ponosio, svoj sam narod ljubio, žalostan što nije prihvatio Isusa Krista, davno obećanoga i od Boga poslanoga. Iako sam želio biti vječno s Kristom sjedinjen (Fil 1,23), bio sam spreman biti i vječno proklet, od Krista odijeljen (Rim 9,3), da bi moj narod bio spašen. Budite kršćani, ali ne zaboravite da ste i ono što uvijek morate biti. Oni koji ne znaju što su, bit će ono što im drugi nametnu. I, bit će ono što, doista, nisu. Ne bojte se smušenosti svojih voditelja koji se ponašaju kao glumci što ne znaju svoju ulogu, pa očekuju što će im prišaptati nevidljivi šaptači od kojih trajno strepe. To je prolazno. Zato se držite svoga hrvatskog imena i svoga kršćanskog opredjeljenja. S tim mislima, u sladu s vašom narodnom tradicijom, budite: Za Dom spremni! te trajno dolazeći u Dom molitve (Iz 56,7; Mt 21,13; Mk 11,17, i Lk 19,46), budete usmjereni prema vječnoj kući na nebesima (2Kor 5,1), u skladu s mojim riječima: „Naša je Domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji će, prema djelotvornosti kojom može sve podložiti sebi, preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu“ (Fil 3,20). Bio s vama Isus Krist koga ste upoznali i prihvatili kao smisao i cilj svoga života. S tim spasonosnim mislima želim vam sretan Uskrs, zahvalan vam za božićne dane i za velebno zdanje na Krstivodi, gdje ću vas, na kraju svoje godine, čekati i dočekati sa svojim i vašim starješinom Petrom apostolom. I, sa željom da budete vjerni i odani svomu Papi koji je i moj i vaš vječni Petar apostol, budite blagoslovljeni mojim likom na rukama vašega svećenika: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Amen.

I, na kraju će Ti, dragi naš Pavle, zahvaliti ovdje nazočni moji i Tvoji vjernici, ponavljajući za mnom: Hvala Ti, naš sveti Pavle, na Tvojim toplim riječima. Tvoji smo uvijek bili i Tvoji ćemo vječno ostati, sretni što ćemo se u ovom Domu molitve nagledati Tvoga lica do završetka Tvoje godine na Krstivodi, mjestu gdje smo pokazali svoju veliku ljubav i prema Tebi i prema svetom Petru, apostolskom prvaku.

Fra Martin Planinić , 2009.



objava iz arhiva /HIC.hr
foto: raspelo iz crkve sv.Marko u Zagrebu, rad Ivana Meštovića


Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre