HIC-oglas
Adresar Hrvata izvan RH


ADRESAR HRVATA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE
, naručite







1. studenoga 2012.
U susret Svim Svetima  
Hrvatski ratnici na Mirogoju

Na zagrebačkom groblju Mirogoj, u tom gradu mrtvih s više od 500.000 duša, leže lijepe i manje lijepe uspomene na mnoge velike i manje velike ljude iz povijesti hrvatskog naroda. Mirogoj je i veliki park (jednak površini 150 nogometnih igrališta) sa stalnom izložbom skulptura brojnih hrvatskih kipara, a govoreći o njegovoj ljepoti nikako se ne smiju izostaviti Arkade koje je 1879. godine počeo graditi Herman Bolle. Mirogoj je i svjedok kulturocidnog ponašanja "humanističke inteligencije", a psihocid, njihov specijalitet, se danas ponovno sve češće i sve žešće, iz dana u dan nudi Hrvatima. Sijači opsjena hrvatskom narodu ponovno nameću komplekse po kojima su se sami proslavili - nasilje, zločin, genocid.


SPOMENIK SRPANJSKIM ŽRTVAMA


(Kliknite na slikama - za povečanje)

Spomenik Srpanjskim žrtvama je najstariji spomenik na groblju Mirogoj. U grobnici leže 13 ubijenih Hrvata u Zagrebu 29. srpnja 1845. za vrijeme županijskih izbora: saznavši za rezultate izbora mađaroni su, oduševljeni svojom pobjedom, izašli na ulicu i sukobili se s nezadovoljnim ilircima (narodnjacima) koji su tvrdili da su izbori namješteni. Na ilirce je ispaljen prvi hitac iz kuće (na uglu Mletačke i Markova trga) mađarskog odvjetnika Tadije Ferića, a zatim ban grof Franjo Haller šalje bansku vojsku - imena poginulih upisana su na spomeniku, a njihovi posmrtni ostaci (i dio spomenika) preneseni su 1895. godine s Jurjevskog groblja na Mirogoj. Na mirogojskom spomeniku urezane su i ove riječi: ROD BO SAMO KOJI SI MRTVE ŠTUJE NA PROŠLOSTI BUDUĆNOST SI SNUJE.
Taj za Hrvate tragičan događaj bio je podstrek još jačem bujanju hrvatskog narodnog preporoda u težnji osamostaljenja Hrvatske od mađarskog hegemonizma. 

SPOMENIK PALIM HRVATSKIM VOJNICIMA U PRVOM SVJETSKOM RATU  

Godine 1919. podignut je spomenik "Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 1914. - 1918.". Ovaj natpis besramno su obrisale čete krilatih anđela kad su u srpnju 1945. sletjele na Mirogoj. Sljedećih pedeset godina spomenik je bez natpisa, i mnogi nisu znali da to nije jedan od bezbrojnih spomenika partizanima, već spomenik palim hrvatskim vojnicima. Natpis je 1995. godine obnovila Udruga ratnih veterana "Hrvatski domobran".


SPOMENIK PROSINAČKIM ŽRTVAMA  

Godine 1932. podignut je spomenik žrtvama protusrpskih i protujugoslavenskih demonstracija u Zagrebu (grobno polje 91.), koje su izbile odmah nakon nasilnog ujedinjenja Hrvatske s Kraljevinom Srbijom (1. prosinca 1918.). Zubar dr. Ante Pavelić, mimo privole Hrvatskog Državnog Sabora i hrvatskog naroda, izručio je Hrvatsku srpskom kralju. Hrvatska je postala srpska kolonija, sukladno garašaninsko-velikosrpskoj ideologiji Crne ruke.

Vidjevši izdaju, vojnici slavne 25. i 53. domobranske pukovnije, zajedno sa Zagrebčanima, određujući se javno za samostalnu Republiku Hrvatsku, izašli su 5. prosinca 1918. na ulice. Na Trgu bana Josipa Jelačića dočekala ih je srpska vojska, koja iz zgrade br.11 (danas su to prostorije Europskog doma), strojnicama puca u pobunjene Hrvate. Ubijeno je 14 Hrvata.

U tom krvavom gušenju protusrpskih i protujugoslavenskih demonstracija proslavio se tada poznati orijunaš iz Dalmacije. Nagrađen je ministarskim mjestom i diplomatskom službom, a njegovi unuci i danas "pucaju" po Hrvatima (unuka u Hrvatskom saboru, a unuk u HHO-u). Unuci iz još dvije orijunaške obitelji, koje su bile usko vezane s generalštabom Kraljevine Jugoslavije, kao zastupnici u Saboru RH, ministri i dopredsjednici Vlade, ali i dužnosnici HHO-a, također "pucaju" po Hrvatima.

Srbi su nakon "ujedinjenja" prvo promijenili redoslijed boja na hrvatskom grbu: uvode grb s početnim crvenim poljem, jer onaj s bijelim poljem - koji je 1848. godine odlukom hrvatske Banske vlasti postao grb Hrvatske - nazivaju USTAŠKIM! Bilo je to godine 1918. No, jugoslavensko-goldsteinovski povjesničari ne spominju taj ljubki detalj iz hrvatske povijesti. Srbi su 1918. zabranili i rad Hrvatskog Državnog Sabora - i godine 2000-te je nekome smetao naziv Državni. Jer, kako kažu oni koji se brinu o mentalnoj higijeni Hrvata, "on budi neugodna sjećanja na ustaše, Pavelića i Tuđmana". Stara opera štakora i labradora.

10. travnja 1941. Hrvati su najavili oslobađanje od srpskog hegemonizma - Srbi to pokušavaju spriječiti: 9. travnja su vojnici II. konjičkog puka "Car Dušan Silni" ubili 26 Hrvata u Bjelovaru i okolici; 11. travnja 17 Hrvata u Derventi i 32 Hrvata u Mostaru; 13. travnja 25 Hrvata u Čapljini. Dakle, digli su ustanak u Banovini Hrvatskoj prije nego je uopće odvjetnik dr. Ante Pavelić proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku - 14. travnja 1941.! Repriza srpskog ustanka izvedena je 1991. godine, a danas se ponovno pišu budnice protiv hrvatske državotvornosti pod parolom "detuđmanizacije" Hrvatske.

Mnogi još ni danas ne znaju, i zato trebamo spomenuti, da je "tako zvanu" Nezavisnu Državu Hrvatsku priznala većina europskih država, koje su imale svoja predstavništva u Zagrebu. Sljedeće su države priznale hrvatsku državu: Japan, Mađarska, Slovačka, Finska, Bugarska, Španjolska, Njemačka, Italija, Danska, Francuska, a diplomatski i konzularni odnosi bili su sa : USA, Svetom Stolicom, Portugalom, Švicarskom, Švedskom, Turskom, Argentinom, Urugvajem, Burmom, Tajlandom i Kinom.  


SPOMENIK ŽRTVAMA U BLEIBURGU I NA KRIŽNIM PUTOVIM 1945. 

Hrvati iz domovine i iz inozemstva podigli su 20. lipnja 1994. spomenik "Hrvatskim žrtvama u Bleiburgu i na križnim putovima 1945." godine. Engleska Vlada je 2005. godine, mimo svojih običaja, produljila embargo na dokumente vezane uz bleiburški zločin.

Jasenovac je uvijek bio i ostao alibi za najveći zločin u hrvatskoj povijesti - za genocid nad hrvatskim narodom.

1908. godine zabilježena je propovijed pravoslavnog svećenika Joce Jovanovića iz Jasenovca u kojoj kaže: "Svi Hrvati i Slavonci moraju biti protjerani jer je ovo srpska zemlja". Iste te godine Srbi masakriraju hrvatske seljake u okolici Jasenovca, a u Jasenovcu je Lazo Babić ubio Hrvata Stanka Dragića jer se protivio javno izvješenoj srpskoj zastavi - što je po Austro-ugarskim zakonima bilo zabranjeno.

25. studenoga 1941. u NDH je potpisana "zakonska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore Jasenovac".

11. listopada 1941.(!) američki Newsweek prenosi iz Carigrada obavijest Srpske pravoslavne crkve da su ustaše ubili 350.000 Srba. Eto, ustaše "odmah počeli ubijati Srbe, Židove i Rome" u vrijeme kada Hrvati trebaju samo mir i red kako bi učvrstili vlast u NDH! A tko je brojio mrtve?!

Vjesnik je 27. ožujka 1993. objavio razgovor s predsjednikom Židovske općine u Zagrebu, u kojem gospodin dr.Ognjen Kraus govori o 31.000 ubijenih Židova, dok istovremeno u jednom drugom dnevniku gospodin Slavko Goldstein, član Vijeća Židovske općine u Zagrebu, jamči da su ustaše ubile 26.000 Židova.

Jutarnji list (12. listopada 1999.) donosi izvješće sa sjednice Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Izvješće komisije (u kojoj su 64 znanstvena, stručna i javna djelatnika) usvojeno je aklamacijom - jedino se Slavko Goldstein usprotivio. Po njegovom je mnijenju broj mrtvih do kojeg je došla komisija - netočan. On će svoje mišljenje o nevjerojatnom minimiziranju ustaških zločina uputiti predsjedniku Sabora, i kako dalje piše Jutarnji list, zato što komisija nije uzela u obzir dostupnu dokumentaciju pa "niti Arhiv Židovske općine u Zagrebu u kojem je navedeno 6.000 žrtava". Zar se numerologijom (31.000 - 26.000 - 6.000) iskazuje pijetet nevinim žrtvama?  

Malo je Hrvata pročitalo dvije knjige američko-židovskih povjesničara: "Industrija holokausta" - u kojoj Norman G. Finkelsteina razmišlja o židovskom establishmentu koji izrabljuje židovske patnje i zlorabi sjećanje na Holokaust, te knjigu Philipa J. Cohena "Tajni rat Srbije". A oni koji ne vole čitati mogu u videoteci posuditi američki triler "Insider"(Upućena osoba).


SPOMENIK JUGOSLAVENSKOM  NARODNOM HEROJU  

"Moram ovdje podvući činjenicu, da se u redovima naše narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih Odreda Jugoslavije od samog početka pa do danas, nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da to bude obratno. Baš srbski, crnogorski, bosanski i lički partizani i brigade, koje su bile sastavljene gotovo isključivo od Srba, vodili su i danas vode borbu ne samo proti okupatora, . Stoga je sveta dužnost svih ostalih naroda Jugoslavije, da barem isto toliko ako ne i više učestvuju zajedno sa srbskim narodom u ovom velikom oslobodilačkom ratu..." - piše Josip Broz Tito u 16. broju glasila 'Proleter', a prenijelo ga u siječnju 1943. izdanje "Agitpropa Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije".

"Hrvatski antifašisti" koji do danas nisu shvatili zablude svoje mladosti, kad polažu vijenac "narodnom heroju", možda evociraju uspomene i na pjesmu partizana Ivana Gorana Kovačića "Mrzimo vas!" (objavljena u Građi za kulturno-umjetnički rad godine 1943.):  

Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi, pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu
utrobe svih žena.

Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit
u crnoj vam krvi.

Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.
Okosnicom jugoslavenske kulture treba postati srpska kultura, i hrvatski jezik treba ustuknuti pred srpskim (Novi Sad, Deklaracija.).

Goranova "nova nadahnuća" u turbo-folk obradi srpskog pjevačkog društva Šiltovi iz Gline (1991.) -

Krajišnici,
gdje ćemo na klanje,
Na Hrvate il na muslimane?
Bit će klanja, bit će klanja,
Bit će silovanja!

ili još poznatijih srpskih svetaca iz Vukovara 1991. (barajkatar danas u MUP-u RH) -                                                           

Dajte nam
salate,
Bit će mesa, bit će
mesa,
Klat ćemo Hrvate!

Jugoslavensko-goldsteinovski povjesničari, "nobovci" (NOB), često su lukavo krivotvorili činjenice, primjerice: spomen-ploča u Kaštel Sućurcu (postavio Savez boraca NOR-a godine 1968.!) na kojoj je uz imena 103 civila poginula pod američkim bombama u župnoj crkvi 5. prosinca 1943., pisalo (popraćeno stihovima Jure Kaštelana) da su pali kao "žrtve fašističkog terora".

GROBNICE IZ PRAVOSLAVNOG I ŽIDOVSKOG DIJELA MIROGOJSKIH ARKADA

Židovski dio arkada i cijelo židovsko groblje na Mirogoju su jedno od rijetkih sačuvanih tijekom Drugog svjetskog rata na području srednje Europe. Hrvati (okupatori, ustaška banda, fašisti, klerofašisti, koljači, najcrnja reakcija, mračne snage, uskogrudni nacionalisti, šovinisti, ekstremisti, revizionisti, divlji elementi, krdo, desničari.) su tijekom NDH sačuvali i pravoslavni dio arkada i grobova.

"Hrvati nisu samo vukovi, već je tu veći čopor hijena i lavova koji hode ričući i tražeći koga da prožderu, pa nam ništa drugo nije preostalo." - izjava zagrebačko-ljubljanskog metropolita Jovana (Vjesnik, 25. rujna 1992.). Metropolit zagrebačko-ljubljanski SPC Jovan Pavlović je 2006. godine na Tribini grada Zagreba održao predavanje na temu "Uloga i značenje kršćanstva i Kristova evanđelja u Europi". Na pitanja o obnovi crkve i samostana Plehan u BiH koji su Srbi sravnili sa zemljom u području u kojem nije bilo rata, nije ništa odgovorio.

"Trudićemo se da im zatremo pleme i koleno, da ih historija ne bude pominjala"- poručili su nam, "uz mošti cara Lazara", pobožni Srbi iz Srijema (GK, 24. srpnja 1988.).

"Naredba br: 2.811/45 od 6. srpnja 1945., upućena svim oblasnim i okružnim Narodnim odborima u Hrvatskoj; Predmet: Uklanjanje vojničkih groblja okupatora

(.) Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja. Stoga će te u pogledu tih groblja postupiti ovako:

- Ograde, zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva treba odstraniti;

- Vanjska obiležja na pojedinim grobnim humcima /krstove, ploće, konfesijske i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo odredjeno za groblje, bude poravnano.

- Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmešana su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove.

- Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor može upotrebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje ili slične svrhe.

- Otstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi. Drvo će se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrebiti ga, dok će se svaki kamen racijonalno upotrebiti, iza kako se prethodno otstrani bez traga, sve što je na njemu bilo uklesano ili zapisana. (.)"

Ovu naredbu vlastoručno je potpisao ministar MUP-a FDH, Vicko Krstulović. (Izvor: Zbornik dokumenata u knjizi "PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944. - 1945. DOKUMENTI", nakladnik: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema I Baranje, Slavonski Brod, 2005. godine.)

Od bijelog bračkog kamena, namjenjenom izgradnji crkve Krista Kralja u zagrebačkom Trnju, i koji je posvetio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, su "hrvatski antifašisti" podigli spomenik Narodnom heroju na groblju Mirogoj,

Jugoslavenski su komunisti (tj."antifašisti") na Bleiburgu i Križnim putovima 1945. godine završili posao koji su započeli 1941. godine. 

"Poštena inteligencija"(a znalo se pisat i "humanistička inteligencija"), nakon što nas je izbavila, počinje sustavno cenzurirati, relativizirati i sakrivati od očiju javnosti sve što je vezano uz borbu za hrvatsku državu. Na Mirogoju je preorano, i zatim šumom zasađeno, oko 8.000 grobova hrvatskih vojnika poginulih u Drugom svjetskom ratu.  

GROBOVI HRVATSKIH VOJNIKA IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA 

Ovako su do 6. srpnja 1945. izgledali grobovi hrvatskih vojnika koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku, (grobna polja 55, i od 76 do 84), a grobna polja danas izgledaju ovako (snimljeno u travnju 2007.)

Preživjela rodbina hrvatskih vojnika još i danas pamti mjesta na kojima su bili pokopani njihovi najmiliji. 



Ovaj improvizirani spomenik u mirogojskoj šumi podignut je 2006. godine

 

 

Njemački kancelar Konrad Adenauer, predsjednik i utemeljitelj "desničarske" demokršćanske stranke, je 1949. godine u njemačkom parlamentu (Bundestagu) proglasio "amnestiju" za sve sudionike Trečega Reicha istaknuvši kako su časno služili naciji. Njemačka je danas uzor demokratske države.

U ovom zajedničkom grobu leže posmrtni ostaci 250 poginulih hrvatskih ratnika, koje su partizani 1945. godine ekshumirali iz njihovih grobova na Mirogoju. Grob se nalazi u polju 55A, i desetljećima je bio bez ikakove grobne oznake, a imena pokopanih se ni danas ne znaju. Nadgrobni spomenik postavili su ujedinjeni Hrvati iz Kanade i "Časnički klub 242" iz Zagreba,  u rujnu 2000. godine. 

Križ na vojničkom groblju, srušen 1945.godine, obnovili su 1993.godine hrvatski domobrani

ALEJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA 

Na novom dijelu groblja, u Aleji poginulih branitelja u Domovinskom ratu, nema službene oznake ili barem neke male naznake da su ovdje pokopani hrvatski vojnici, pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske, hrvatski branitelji i žrtve pokolja na Ovčari, svi ubijeni u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991.-1995. 
Hrvatsku su ugrabili. Sve je izglednije da će Haag, uz svesrdnu pomoć "humanističke inteligencije", nametnuti presudu da je Republika Hrvatska nastala na zločinu i etničkom čišćenju, planiranom u državnom i vojnom vrhu Hrvatske, te da su prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegovi suradnici, ratni zločinci jer su bili na čelu zločinačke organizacije s ciljem stvaranja hrvatske države. Sličan scenarij uspješno je prikazan i vježban pola stoljeća, pa zašto se ne bi ponovo iskoristio za Domovinski rat. Mjesto radnje je isto, čak je i broj "ubijenih" statista približno isti, samo su glumci prilagođeni ukusu publike iz 21. stoljeća. A u sljedećem koraku Slavko, Žarko, Milorad, Vesna ili Ivo mogli bi narediti i novo oranje grobova na Mirogoju. 

SPOMENIK "GLAS HRVATSKE ŽRTVE - ZID BOLI"

Spomenik "Glas hrvatske žrtve - Zid boli" je ogledni uradak centra za "psiholingvističko programiranje" iz Tavistock instituta pokraj Londona. Na gornjoj fotografiji u desnom kutu vidimo da "u tunelu usred mraka sjaji zvijezda petokraka", a u lijevom "mračne poražene snage desničara". 
Japanski turist fotografira spomenik "Glas hrvatske žrtve - Zid boli", gleda 13.500 čudno urezanih imena u crni mramor, i onda odluči pitati: " Jesu li to Vaše žrtve velikog potresa u Zagrebu 9. studenoga 1880.?"

Srce lupa. Tišina. Vrijeme prolazi. Muk. Danas nema provokacija.
Akademski kipar Dušan (silni) Đamonja autor je spomenika, a na prigodnoj svečanosti otvaranja (4. listopada 2004.) Spomen-parka sa spomenikom "Glas hrvatske žrtve - Zid boli", u nazočnosti Ive Sanadera, Stjepana Mesića i Milana Bandića, katolički su biskupi odlučili ignorirat taj događaj jer, po pisanju dnevnih novina, nema križa. Ivo Sanader je najavio da će strane delegacije ovdje dolaziti polagati vijence.

Zauvijek treba upamtiti imena tri brata uboga! 
Dođite i uvjerite se sami da na ovom spomeniku, na kojem su uklesana imena 13.500 poginulih hrvatskih branitelja i civila u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, ne piše ništa više od "Glas hrvatske žrtve - Zid boli". Nema tu ni kada, ni tko, ni što, ni zašto!!!  Vojni ordinarij i biskup Juraj Jezerinac odbio je sudjelovati u ovoj novoj sramoti i psihocidu na zagrebačkom Mirogoju. 
Imena ubijenih, a budućih ratnih zločinaca, te "najcrnje reakcije"  i "klerofašista", razlomit ćemo jer ne zaslužuju biti napisana na način kako to uljudbeni svijet radi.

Savezna Republika Njemačka je ovako napisala imena ubijenih Nijemaca pokopanih na zagrebačkom Mirogoju

 

Lj.Š. (hakave.org)


Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre