19. siječnja 2012.
Istina se brani istinom - reakcija na napise dnevnog tiska

Dana, 14. siječnja 2012., prigodom proslave 20. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, u crkvi Presvetog Trojstva u Karlovcu, vojni biskup mons. Juraj Jezerinac predslavio je svečanu sv. misu i sudjelovao na svečanoj akademiji u “Zorin dom”. Upućena prigodna homilija na sv. misi i prigodni govor na akademiji bili su prožeti pastirskim riječima ljubavi i pozivom na zajedništvo utemeljeni na biblijskom liturgijskom čitanju i povijesnim činjenicama hrvatskog naroda bez imalo prizvuka dvosmislenosti, a još manje miješanja u politiku i ulaženja u politikantstvo.

Istoga dana, internetski portal Novi list kreirajući svoje vlastite uratke pod naslovom: “Za rat su krivi ateisti“, a Nedjeljni Jutarnji (15. siječnja, str. 10), donosi u svezi s tim svoj prilog pod naslovom: “Političke poruke – msgr. Juraj Jezerinac u Karlovcu” i podnaslov: “Dajte nam objektivne informacije o Uniji, a za rat su krivi ateisti”.
Oni koji su bili nazočni ovoj proslavi, ovakvi natpisi koji žele izokrenuti istinu unoseći elemente jedne vrste hajke, osjećaju se prozvanima od tih novinara i kolumnista zaštiti istinu koju je preuzvišeni biskup mons. Juraj Jezerinac uputio prigodom proslave u Karlovcu.

Novinarsko izvlačenje iz konteksta i davanje negativnog prizvuka s konotacijom “sotoniziranja ateizma” i “pozivanja na euroskepticizam”, više je nego li izokretanje istine, da ne kažemo novinarska laž. Ovakva ideološka obojena jednostranost i agresivnost pojedinih novinara poprima oblik promidžbenog rata, gdje se gubi svaka mjera, a u ovom slučaju mjera istine, a ne ulaženja u politikantstvo kako neki novinari želi to prikazati.
Iz ovoga proizlazi jedna konstatacija; uvijek ista, od nekih zlonamjernih novinara, prozirna politikantska manipulacija Crkvom. Zna se vrlo dobro tko odbija vidjeti cjelinu i bilokakvo narodno zajedništvo na dan proslave 20. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i tko vreba na vratima Crkava da bi učinio senzaciju od molitve za narod i dobro naroda. Samo još jedan u nizu prozirnih pokušaja suptilnog napada i izokretanja istine s jasnom namjerom unošenja razdora u hrvatskom narodu.
Ipak, istina se brani istinom, tj. onim što je otac biskup rekao i koja je poruka bila! Upućenu poruku o. biskupa možete čitati u cijelosti na internetskom portalu Vojne biskupije (Pročitaj), a koja demantira novinarske pokušaje izokretanja istine.
Ured vojnog ordinarija

Istina se brani samo istinom (II dio)

Vojni ordinarij ne snima svoje propovijedi. On ih piše i uglavnom čita. Naravno, nije isključeno da biskup unutar napisanog teksta, kao što to ponekad čine i drugi propovjednici ili govornici s javnih mjesta, unese poneki dodatak koji ne postoji u pisanom tekstu. S tog gledišta novinar „Jutarnjeg lista“ Mario Pušić, tvrdeći da je „cijelu biskupovu propovijed snimao“ i da navedeni isječci ne stoje u pisanom tekstu propovijedi biskupa Jezerinca, govori istinu. A ako ih gospodin Pušić ima „snimljene“, zajedno s cijelom propovijeđu, te ništa drugo nije tako jako „čuo“ osim navedenoga, jasniji nam je i smisao prisutnosti dotičnog novinara „kraj zvučnika u kutu crkve“.

I nakon objavljenih „isječaka“ i temeljito pročitanih sadržaja, iznova nas zbunjuje inzistiranje novinara Pušića (u svojem prilogu „Snimka dokazuje...“, „Jutarnji list“, 18. siječnja 2012., str. 10.) na interpretaciji biskupove propovijedi. Pušićeva interpretacija nigdje u biskupovoj propovijedi ne nalazi objektivno uporište. Svakom je jasno da „ateist“ i „ateizacija“ nisu isto. Biskup nikada, pa ni u navedenim isječcima“, nije rekao da su „za rat krivi ateisti“ („Jutarnji list“ 15. siječnja 2012, str. 10), ili što je još jadniji izrijek Damira Kundića, novinara „Novog lista“ koji 14. siječnja 2012 napisa: „Jezerinac: Za stradavanje u Domovinskom ratu krivi su ateisti“. I tako „novinari“, jedan pokrenu „kauzu“, a drugi donese „presudu“ i sve skupa staviše u usta biskupu Jezerincu.

Valjda je svima jasno da je među „agresorima“ bilo i „ateističkih ateista“ koji su mogli biti plod ideologijske „ateizacije“ koja je postajala „političkim sustavom“. A jasno je također da je među njima moglo biti i „religioznih ateista“ koji su svojim ponašanjem religioznu dimenziju pretvorili u religijsku „ateizaciju“ s predznakom ideologijskog božanstva. Jedni i drugi su se udaljili od etičkih i moralnih načela svojstvenih ljudskim bićima. Nije, dakle, naglasak na „ateisti“ kao takvom, nego na „ateizaciji“ koja snagom ideologijske jednoumnosti (različitih predznaka) postaje političkim sustavom protiv čovjeka.
Ako je točno da je biskup Jezerinac rekao ono što Pušić donosi kao „isječke“, ostajemo i dalje pri našoj tvrdnji da on ničim nikoga nije prozvao, povrijedio, etiketirao ili obezvrijedio zbog nečijeg svjetonazora ili životnog uvjerenja. On je tijekom cijelog svojeg svećeničkog života bio „na strani“ siromašnog i ugroženog čovjeka: prije Domovinskog rata, za vrijeme Domovinskog rata i poslije Domovinskog rata. Takvi ljudi to prepoznaju. Njemu i nama je to dosta. Nadamo se da je to Bogu ugodno čovjekoljublje. Sve drugo i druge poštuje i suosjeća i s onima koji postaju žrtve vlastite nemoći.

Čudi nas da ovakvi prilozi u vremenu odgovornosti za „etiku javne riječi“ i u vremenu svijesti da „novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja“ („Kodek časti hrvatskih novinara“, čl 2) mogu naći toliko prostora u navedenim novinama. Ne možemo vjerovati da se bilo kakvim interesima, osim nečasnim, a nije im mjesto u novinarskoj profesiji, može opravdavati naboj netrpeljivosti prema biskupu Jezerincu pokazan u dijelu objavljenih priloga. Možda je riječ o nepoznavanju narečenog Kodeksa osobito s obzirom „na etiku javne riječi“(već podnaslov navedenog priloga to svjedoči, kao i navedeno mjesto u „Novom listu“). Ili, možda, Pušić i „ini“ procjenjuju da je „čas“ za njihovu afirmaciju, projicirajući sebe kao uzdanice, očito, samo svojih jalovih projekcija? Odgovor na dilemu ne dajemo mi.
Ovim priopćenjem Vojni ordinarijat zaključuje svoj stav o objavljenim predmetnim napisima u medijima.
Vojni ordinarijat