KRATKA POVIJEST HERCEGOVINE

HERCEGOVINA, nekoć Zahumlje i Humska zemlja kao povijestan i zemljopisan naziv prvi se put pod tim imenom spominje 1454. u pismu bosanskoga sandžakbega Isa-bega Ishakovića. U širem smislu prostire se na 11.419 četvornih kilometara, a prema popisu pučanstva iz 1991. u njoj je živjelo 502.237 stanovnika. Do petsto metara nadmorske visine možemo govoriti o niskoj (primorskoj) Hercegovini, dok iznad toga preteže visoka (planinska) Hercegovina. Kao žila kucavica njome protječe rijeka Neretva s više pritoka: Trebižatom, Ramom, Krupom, Bregavom i drugima. U krškom reljefu i dinarskim vrletima caruju visoke planine Maglić (2386 m), Volujak (2294 m), Čvrsnica (2228 m), Cincar (2006 m) i Dinara (1913). Najveća polja su Livanjsko (400 četv. km), Duvanjsko (150 km) i Popovo (146 km).

Najstariji tragovi ljudskoga boravka otkriveni su u polupećini Badanj kod Stoca u kanjonu rijeke Bregave 1976. Ljudi su tu boravili oko 16 000 godina pr. Krista. Ostala značajna pretpovijesna nalazišta su Varvara (Prozor), Crvena stijena iznad Trebišnjice, Ravlića pećina (Grude) i Zelena pećina iznad vrela Bune (Mostar). U neolitiku (mladem kamenu dobu), osim spomenutih, postojala su ljudska prebivališta na Čairu kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i u okolici Posušja. Brončano doba (1800. - 700. pr. Kr.) znatno je bogatije nalazima. Najznačajniji ostatci iz brončanoga doba, a djelomice i iz željezna, svakako su gradine - utvrde na brdskim vrhuncima - i gomile - kamene grobne humka porazbacane po brdskom krajoliku. U željeznu dobu na povijesnoj pozornici javljaju se ilirska plemena, od kojih kao najpoznatija izdvajamo Delmate, Ardijejce i Daorse. Delmati su živjeli u početku oko Duvanjskog i livanjskog polja, ali su se kasnije proširili do Jadranskoga mora i vjerojatno do Neretve. U primorju i uz donji tok rijeke Neretve gusarili su ratoborni Ardijejci. Daorsi su bili rano helenizirani, kovali su svoj novac, njihov glavni grad bio je iznad Ošanića kod Stoca.

Rimljani su već u 3. st. pr. Kr. prodrli u dolinu Neretve. Iz Narone (Vid kod Metkovića) vodili su ratne operacije protiv buntovnih Delmata koje su konačno skršili nakon Batonova ustanka 6. - 9. st. nakon Krista. Hercegovina se našla unutar rimske provincije Dalmacije. Dalmatinski namjesnik Publije Kornelije Dolabela izgradio je od Salone (Solin kod Splita) više cesta koje su presijecale Hercegovinu. Jedna od značajnijih bila je ona smjerom SALONA - NARONA - DILUNTUM - LEUSINIUM (Solin - Vid - Stolac - Trebinje). Iz rimskoga doba ostalo je veliki broj kamenih nadgrobnih natpisa rasijanih po mnogim muzejima (Humac, Mostar, Sarajevo, Split, Livno). Arheolozi su otkrili veći broj poljoprivrednih imanja (villae rusticae) - Mogorjelo, Panik, Višići i dr. U ranokršćanskom razdoblju podižu se brojne bazilike i crkve: Žitomislići, Cim, Klobuk, Tasovčići, Čerin, Lisičići i drugdje.

Od stoljeća sedmog započele su seobe Hrvata i Slavena preko rimskih provincija. U tome naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi. Razdoblje od VII. do IX. stoljeća povjesničari nazivaju "mračna stoljeća", jer iz njih gotovo da nemamo nikakvih tragova. U 10. st. možemo zaključiti, prema bizantskom caru Konstantinu Porfirogenetu, da su na području Hercegovine bile tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganija, Zahumlje i Travunija. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Višević (910. - 950.). Kasnije Zahumlje potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Krešimira.

Uspon bosanske države počeo je za Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.). On je zavladao i Humom, koji će dugo ostati u vlasti bosanskih vladara. Ipak, u 15. st. u Humskoj zemlji raste moć istaknutih velikaša, od kojih je za hercegovačku povijest najznačajniji Stjepan Vukčić Kosača. Godine 1448. uzeo je titulu herceg. Bio je lukav političar, prevrtljiv vjernik i ženskaroš.

Iz ranoga srednjeg vijeka, vjerojatno iz 12. st., potječe čuvena Humačka ploča, spiralan natpis na ćirilici s ostatcima glagoljskih slova, danas u arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana na Humcu. Brojni su nalazi karolinških mačeva, ostruga, nakita i novca, posebice bizantskoga. Za trgovinu najveća je luka Drijeva na Neretvi blizu Gabele. U duhovnom životu mistična je pojava Crkve bosanske s heretičnim krstjanima. Utvrđeni gradovi su: Blagaj kod Mostara, Počitelj, Ljubuški, Vidoški, Trebinje, Mičevac, Livno, Klobuk i Ključ kod Gacka. Četrnaesto i petnaesto stoljeće prepoznatljivo je i po stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima, od kojih je najčuvenija nekropola Radimlja kod Stoca. Za povijesničare i jezikoslovce vrijedni su ćirilični natpisi na stećcima, od kojih spominjemo onaj Vignja Miloševića iz Kočerina kod Širokoga Brijega. Turci Osmanlije napali su i osvojili Bosnu 1463. te Hercegovinu 1482. Osnovan je Hercegovački sandžak, koji 1580. ulazi u sastav Rumelijskoga ejaleta a potom u Bosanski pašaluk. Upravna podjela bila je različita u pojedinim razdobljima, ali se ipak najdulje zadržavaju kadiluci i nahije kao administrativne jedinice. Spahijski (timarski) sustav unazadio je zemlju. Islam se znatno proširio, grade se džamije i medrese, ali ruše katolički samostani u Konjicu, Mostaru i Ljubuškom. Počele su borbe s Mlečanima i Austrijancima, najžešće za Kandijskoga i Bečkoga rata. Mirom u Karlovcu i Požarevcu početkom 18. st. ustaljene su hercegovačke granice uglavnom do danas. U drugoj polovici 19. st. planuli su bune i ustanci, od kojih je najpoznatiji onaj iz 1875. kada je prva ustanička puška planula na mostu na Krupi kod Dračeva.

Austro - Ugarska okupirala je 1878. Bosnu i Hercegovinu. Hercegovina je postala okrug sa sjedištem u Mostaru. U Sarajevu je formirana Zemaljska vlada, a na čelu joj je stajao zajednički ministar financija Austrougarske monarhije, prvo B. Kallay a potom S. Burian. Godine 1914. izbio je prvi svjetski rat. Pred kraj rata velika glad desetkovala je Hercegovinu. Kao spasitelj djece pokazao se fra Didak Buntić.

U Kraljevstvu SHS, potom kraljevini Jugoslaviji, ostali su mnogi socijalni problemi neriješeni, posebice u poljoprivredi, jer je 88 posto pučanstva živjelo od zemlje. Država je uvela monopol na duhan i niskim cijenama teško varala pučanstvo. Tračak nade unio je Stjepan Radić sa svojom Hrvatskom seljačkom strankom (HSS). Godine 1939. Hercegovina se našla u Hrvatskoj banovini. Dvije godine kasnije izbija II. svjetski rat. Hercegovina se našla u sklopu Nezavisne Države Hrvatske u velikim župama Hum i Dubrava. Mnogi Hrvati otišli su u domobrane i ustaše, u čije su redove dobrim dijelom stupali i Muslimani, dok su Srbi uglavnom bili u četnicima. Pod vodstvom Josipa Broza Tita u Hercegovini razvio se i partizanski pokret. Uz pomoć saveznika oni će 1945. odnijeti pobjedu. Hrvatski narod stradao je u pokolju kod Bleiburga, na Širokom Brijegu i na mnogim križnim putovima. U veljači 1945. partizani su bez suda ubili trideset franjevaca.

Razdoblje od 1945. do 1990. obilježio je sustav socijalističke Jugoslavije. U Hercegovini, uglavnom pasivnu kraju, nije bilo političkih sloboda. Vladalo je partijsko jednoumlje. Ipak, moramo zabilježiti da je porasla materijalna izgradnja: niknule su tvornice, doduše mnoge političke, ceste, škole, željeznica, hoteli i kulturne ustanove.

Prvi poslijeratni višestranački izbori u Bosni i Hercegovini održani su 18. studenoga 1990. Pobijedile su tri nacionalne stranke: Hrvatska demokratska zajednica, Stranka demokratske akcije i Srpska demokratska stranka. Međutim, počela su međustranačka sučeljavanja i onda je JNA 1. listopada 1991. izvršila agresiju na Hercegovinu sravnivši sa zemljom hrvatsko selo Ravno. Rat u Bosni i Hercegovini bjesnio je sve do potpisivanja mira u Daytonu 22. studenoga 1995. Hercegovina

se našla u Federaciji Bosne i Hercegovine (zapadni dio) i Republici Srpskoj (istočni dio).

Radoslav Dodig

Monografije o Hercegovini:

Više autora, HERCEGOVINA, NIRO Privredni vjesnik, Zagreb, 1981.

Mato Njavro, HERCEGOVINA. POVIJEST, KULTURA, UMJETNOST, PRIRODNE ZNAMENITOSTI, TURIZAM, Privredni vjesnik, Zagreb, 1985.

Šimun Šito Ćorić, HERCEGOVCI - HRVATI HERCEGOVINE. MITOVI, PREDRASUDE, ZBILJA, Pegaz. Zagreb, 2995. Više autora, HERCEGOVINA NAŠ ZAVIČAJ, Zavičajni klub studenata Hercegovine, Zagreb, 1996.