        
|
|
Doris Pack Tijekom 1990. godine bezuspjesno sam u Europskom parlamentu pokusavala uvjeriti svoje kolege i Komisiju EZ-a da Jugoslavija, jedna umjetna tvorevina, nece moci opstati. Dogadjaji u Kosovu jasno su najavljivali velikosrpsku ekspanziju. Za zapadne zemlje pozivi u pomoc od strane Slovenije i Hrvatske trebali su biti povodom da se proces izgradnje novih nacionalnih drzava pocne usmjeravati, a ne usporavati. Jos i danas, nakon cetiri godine rata, protjerivanja, ubijanja i palezi, koncentracijskih logora i nebrojenih silovanja, u zapadnoj Europi nalazimo politicare koji su tu Jugoslaviju smatrali uzornom i koji bi je najradije ponovno uspostavili. Mnogi nisu htjeli vidjeti da je Jugoslavija Srbima de facto nadomjestala Veliku Srbiju, pa ni to, da je bila jednopartijska drzava. S druge strane, mozda su i vidjeli i smatrali takvo stanje ispravnim. Djela i rijeci tzv. posrednika EZ-a lorda Carringtona i lorda Owena dostatni su dokazi za takav nacin razmisljanja. Nedavna izjava posrednika UN-a Stoltenberga da su svi narodi bivse Jugoslavije izvorno Srbi, pa da se stoga sukobi trebaju promatrati s jednog posve novog stajalista, pokazuje koliko malo ti “poznavaoci zemlje” zapravo znaju o njenoj strukturi. Zapadna veleposlanstva u Jugoslaviji imala su sjediste u Beogradu; ljudi iz tih veleposlanstava poznavali su samo jednu stranu - srpsku, pa su njihovi izvjestaji maticnim drzavama sadrzavali samo srpska gledista. To je 1992. novoimenovani veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj sasvim jasno kazao. On je, naime, prije Zagreba bio u engleskom veleposlanstvu u Beogradu. U razgovoru mi je rekao da je tek sada upoznao drugu stranu stvarnosti i da duboko zali sto je tako. Buduci prije svega Engleska i Francuska smatraju Srbe svojim saveznicima u Drugom svjetskom ratu, nikom ne pada osobito tesko Nijemcima pripisati isti nacin razmisljanja u odnosu na Hrvate. Mi, navodno, zelimo izlaz na Jadran - tako se govorilo nakon sto je Njemacka poslije pada hrvatskog grada Vukovara i poslije cetiri mjeseca rata u Hrvatskoj inzistirala na priznanju Hrvatske. Takve javno proklamirane misli pokazuju nesto zastrasujuce: Nijemci su nakon Drugog svjetskog rata poceli od nule, zauvijek pokopali velke njemacke ideje i naucili se novom, demokratskom razmisljanju. Pobjednike nitko nije prisilio da revidiraju svoj nacin razmisljanja, pa su oni i danas zarobljeni u svojim okostalim predodzbama iz ropotarnice prve polovice stoljeca. Ujedinjena Njemacka predstavlja u njihovim ocima jednu tako jasnu njemacku prevlast, da mnogi politicari na zapadu ne bi imali nista protiv jedne velike jake srpske protuteze; dopustili su i protjerivanja, ne bi li nastala jaka Srbija. Takve misli nalazimo neprikriveno u francuskim i engleskim medijima. Danas stojimo pred krhotinama koje su rezultat neuvidjavne, sebicne i kukavicke politike Zapada. PALA JE SREBRENICA! Sjecam se razgovora s fancuskim generalom Morillonom kada je izasao iz sigurnosne zone Srebrenice. Srela sam ga slucajno u zagrebackom hotelu Esplanade. Pitala sam ga zar ne vidi da obavlja posao za Srbe. Razoruzava Muslimane, ostavlja za sobom sacicu plavih kaciga, tako da Muslimani vise nemaju pristup svom oruzju (plave kacige ionako ne mogu stititi taj narod, jer ih je premalo), a time su Srbima slobodna ledja za sljedeca osvajanja. Vrlo neraspolozen mojim rijecima pokusao je nadmenoscu sakriti srdzbu, da bi se potom dao na rusenje moje “naivne” analize. Ovih dana njegove su rijeci opovrgnute na najstrasniji nacin. Muslimani Srebrenice koje je on razoruzao nisu se imali cime braniti kad su ih Srbi napali. 35.000 zena, djece i staraca su u bijegu, tisuce muskaraca u zarobljenistvu. Zepi, susjednoj sigurnosnoj zoni, prijeti ista sudbina. Bosanska vlada molila je UN da im vrate zaplijenjeno oruzje kako bi se stanovnistvo moglo samo braniti. Odgovor je glasio: ne! Ujedinjeni narodi obecavaju zastitu, no upravo su te sigurnosne zone najnesigurnija mjesta u Bosni. Valjda se ne misli na zastitu koju im pruza oklopno vozilo UN-a kada u njegovom zaklonu pretrcavaju najopasnija mjesta u Sarajevu. U zastitu spada takodjer dostupnost plina, vode i struje. Ujedinjeni narodi nisu poduzeli bas nista da se osigura opskrba tim elementarim potrepstinama. Kada sam gospodinu Akashiu, specijalnom izaslaniku UN-a u Zagrebu postavila pitanje u tom smislu samo mi se umorno nasmijesio. Ta opskrba ovisi, eto, o srpskoj strani, i tu on ne moze nista iznuditi. Prigodom mog posljednjeg boravka u Sarajevu Srbi su na putu s aerodroma samovoljno zaustavili oklopno vozilo UN-a u kojem smo se nalazili. Tako sam imala prigodu razgovarati s francuskim plavim kacigama koji su nas pratili. Smatrali su da su prepusteni sami sebi sa zadacom koju jednostavno nisu u mogucnosti ispuniti. “Odrzavati mir tamo gdje ga nema, gdje su ubojstva, bombardiranja i progonstva svakodnevna. Pomoc se svodi na samaricanstvo nakon srpskih napada, nema govora da se oni sprijece.” Jadni ti mladici, i oni ce tamo poludjeti! Vijece sigurnosti donijelo je prije tri godine jednu grotesknu odluku o Bosni. Embargom na uvoz oruzja Muslimanima, Hrvatima i Srbima Vijece je svjesno stalo na stranu srpskog agresora. Srbi su raspolagali, i raspolazu i danas s dovoljno oruzja - a opskrba iz Srbije zajamcena je unatoc Milosevicevim uvjeravanjima. Zrtve su i dalje bespomocne, pa ih se moze i dalje protjerivati, ubijati ili silovati. Bosanski premijer je od podizanja embarga stalno ponavljao da je taj embargo protiv njegovog naroda nemoralan i protuzakonit cin. Svaka drzava clanica Ujedinjenih naroda ima prema cl. 51 povelje UN-a pravo na samoobranu. Zapad to efektivno sprjecava, a zrtvi uskracuje i svoju aktivnu zastitu. Takvo ponasanje Zapada, koje mnogi u Bosni i izvan Bosne interpretiraju kao antimuslimansko, moglo bi imati lose posljedice. Cesto su mi govorili, ne samo vodje Muslimana, nego i gradjani svih slojeva Bosne, kako mi krscani ne zelimo Muslimane, kako su oni sada preuzeli ulogu Zidova. Pokusavala sam objasniti da kukavicko ponasanje Zapada nije antimuslimansko, vec da je to nespretan pokusaj Zapada da se ne umijesa, odnosno da ne naljuti previse agresora. Jesu li su Hrvati kao katolicki narod dobili pomoc? Ne. Takozvani krscanski svijet pustio je da srpski agresor cini sto hoce. Iz toga bi umjereni Muslimani u Bosni mogli izvuci zakljucak da se umjerenost ne isplati. Istina je, naime, da mi od 1992. godine toleriramo srpsku agresiju, cak je nagradjujemo dobivanjem teritorija. Tijekom mnogih razgovora u Mostaru, Tuzli i Sarajevu upozoravali su me mudri ljudi, Muslimani. Receno mi je da Zapad moze pospjesiti put islamskom fundamentalizmu kojeg se svi toliko boje ako bosanskim Muslimanima - koji su Europljani muslimanske vjere kao sto su Hrvati Europljani katolicke vjere - izmaknu tlo pod nogama. Koje li kratkovidnosti da suoceni s prijetecim sukobom izmedju Islama i Europe nismo uspjeli zadrzati Bosnjake kao saveznike. Toboznja neutralnost kakvu je svojevremeno proklamirao Zapad vodi u suucesnistvu, jer ne razlikuje izmedju zrtve i pocinitelja. Postrojbe za brzo djelovanje ne mogu biti upotrijebljene za zastitu Bosanaca, one sluze za zastitu plavih kaciga, ciji su zivoti ocito vrjedniji od zivota bosanskog stanovnistva. Povlacenje plavih kaciga i naoruzavanje Bosanaca je jedini zakljucak koji proizlazi iz lanca nasih poraza. Oni koji jos uvijek sve nade polazu u pregovore, trebali bi poslusati francuskog generala Lasprellea koji jasno i glasno kaze: politicko rjesenje putem pregovora je moguce postici samo onda ako na obje strane postoji jedanko jaka vojna sila. Zasto bi jaci u pregovorima dao nesto slabijem, ako ratom moze vise osvojiti? Zapad je od pocetka ovog rata zanemarivao svoja vlastita iskustva iz proteklih 50 godina. Nije upotrijebio sredstvo zastrasivanja dok bi ono jos urodilo plodom - kad je YU armija napala Hrvatsku trebali su se pojaviti nosaci aviona u Jadranu. Kasnije, nakon napada na Bosnu i Hercegovinu nije ciljano bombardirao srpske polozaje oko Sarajeva, sto je zelio uciniti tadasnji generalni sekretar NATO-a Wörner. I tako su Srbi i dalje mogli osvajati, protjerivati i ubijati. Nama se stalno govorilo kako vojno uplitanje Zapada zbog Srba i geografskog polozaja ratne zone nije moguce. To su bile lazi koje su samo bijedno prikrivale pristranost Zapada. Da je takvo sto ipak moguce, morali su nam demonstrirati Hrvati, i to najprije u zapadnoj Slavoniji, zatim u tzv. Krajini, pa u Bihacu. Sramotno je za Zapad da su ljudi u tzv. sigurnosnoj zoni Bihac oslobodjeni zahvaljujuci hrabroj akciji Hrvatske vojske. Time su konacno i Amerikanci bili ohrabreni na vojno djelovanje, cime se rat mozda ipak primakao blize kraju. Hrvati iz zapadne Slavonije i tzv. Krajine cekali su od veljace 1991. na ostvarenje Vanceovog plana da bi se mogli vratiti kucama. Tri godine se nista nije dogodilo, osim sto su njihove kuce i crkve u krajevima pod srpskom okupacijom razrusene. Sada, kad je Hrvatska jednim brzim udarcem vratila natrag svoje krajeve ne treba lamentirati, vec to pozdraviti kao akt oslobodjenja koji se trebao dogoditi vec davno. Kada europski posrednik Bildt tu akciju osudjuje i tvrdi da je to osvajanje za svaku osudu i da Tudjman treba zajedno s Karadzicem sjesti na optuzenicku klupu u Den Haagu, onda ta njegova bezobrazna i glupa izjava jasno razotkriva njegov pro-srpski stav i diskvalificira ga kao europskog posrednika. Predstojeci mirovni dogovor mora se baviti svim problemima. Ja se zaista nadam da je srpska strana spremna istocnu Slavoniju na miran nacin vratiti Hrvatskoj. Ocuvati jedinstvenu Bosnu i istovremeno svakoj strani dozvoliti konfederaciju s Beogradom, odnosno Zagrebom, je nemoguce i znaci zapravo kraj jedinstva Bosne. Bilo bi opasno ne rijesiti problem Kosova, pokretac raspada Jugoslavije t.j. Albance na Kosovu i dalje prepustiti samovolji Srba. Pitanje izbjeglih i prognanih takodjer mora biti rijeseno mirovnim pregovorima kako bi se stvorili uvjeti da se svi vrate u svoje domove. Etnicki cisti krajevi u Bosni su neprirodni; Krajina u Hrvatskoj, zapadna i istocna Slavonija bile su dom Srbima, isto kao sto je Banja Luka npr. dom mnogih Hrvata. Doista se nadam da ce se ovaj rat skoro zavrsiti i da mirovni sporazum nece u sebi nositi sjeme novog rata. Sve obavijesti
oknjigama mozete dobiti putem E-Mail adrese: |
||||||
|| Povratak na vrh stranice||
Povratak na Home Page || O HIC-u || Vijesti || Usluge || |
