Kronologija rata (1989.-1998.)
Agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (s naglaskom na stradanja
Hrvata u BiH)
Početkom kolovoza 1991., nakon
produzenog boravka na Lošinju i ostalim hrvatskim otocima, nekoliko
tisuća djece vratilo se autobusima u Vukovar.
Nitko nije niti pomislio da će taj sunčani dan označiti početak
paklenih muka koje će trajati mjesecima, a tijekom kojih će
djeca biti skrivena u podrumima i skloništima. Međutim, mnogo
je djece poginulo od četničkih bombi i metaka, ali, isto tako,
mnogi su odvedeni u srpske logore. Srpska armija u Vukovaru
vrlo je brzo pokazala svoje pravo lice.
U trenutku kada su djeca, pri povratku
s odmora, počela silaziti iz autobusa, srpska vojska je započela
s bombardiranjem Vukovara, a djecu su izabrali kao prvu metu.
Vukovar je postao primjer plana srpske vojske za zauzimanje
hrvatskog teritorija. Život u gradu je postao nepodnošljiv zbog
svakodnevnog bombardiranja, a na kraju herojske tromjesečne
obrane grada, došlo je do evakuacije hrvatskog stanovnistva,
a ljudi su morali ostaviti svu svoju imovinu četnicima i Srbima,
koji su se kasnije i naselili. Birajući mete od strateške važnosti,
prvo su se na udaru nasli dječji vrtići, skloništa, bolnice
i ulice pune ljudi. Ali Vukovar je bio neosvojiv.
Otvoreni rat srpskog agresora protiv
Hrvatske započeo je u Borovu Selu blizu Vukovara, kada je početkom
proljeća grupa hrvatskih policajaca otišla na pregovore s lokalnim
četničkim teroristima. Postavivši zasjedu, četnici su oteli
dvojicu policajaca iz Vinkovaca i masakrirali 15 policajaca.
Organizator ovog stravičnog zločina, Vukašin Šoškočanin, dva
dana kasnije je na novosadskoj TV izjavio: "Ubio sam
šest Hrvata, a ubit ću i drugih šest stotina."
Nedugo nakon napada i jos brzeg
povlačenja JNA iz Slovenije, Vukovar se nasao na putu novosadskom
korpusu u osvajanju hrvatskog teritorija. Novosadski je korpus
pojačan mobiliziranim srpskim rezervistima i "volonterima",
te je JNA započela ubrzanu pretvorbu u srpsku armiju. Novosadski
je korpus opskrbljivao lokalne teroriste u vukovarskoj regiji
neophodnim oružjem. Jake terorističke grupe formirane su u Trpinji,
Bršadinu, Borovu Selu i Negoslavcima, selima iz kojih su i počeli
napadi na Vukovar. Osim artiljerije s kopna, te brodova JRM
na Dunavu, i borbeni su avioni bombardirali Vukovar (raketama,
250 kg i 500 kg teškim bombama, kasetnim bombama, pa čak i napalm
i kemijskim bombama). Kada se pokazalo da je sva ova sila nedovoljna
za slamanje herojske obrane Vukovara i otpora branitelja koji
nisu pokleknuli pred srpskim napadima (iako su imali mnogo ranjenika
u podrumima sasvim razrušene bolnice), srpski je agresor rušio
kuću po kuću, ulicu po ulicu, teškom artiljerijom uz potporu
jakog pješačkog naoružanja. U posljednjim stadijima ofenzive,
srpska je armada brojila oko 600 tenkova, te 30.000 vojnika
koncentriranih jedino na vukovarskom frontu spram malog broja
hrvatskih branitelja. Na kraju, totalno razoren, Vukovar je
18. studenoga 1991. pao u ruke četnika i srbo-jugoslavenske
armije, koji su odmah započeli s masakriranjem ranjenika i civila
koji nisu evakuirani. Ranjenici iz vukovarske bolnice, njih
300, odvedeni su na poljoprivrednu farmu Ovčara nedaleko Vukovara
i tu svi pobijeni. Procijenjeno je da je u opsadi Vukovara oko
7.000 vojnika JNA izgubilo svoje živote, a uništeno je i 300
tenkova. Vukovar je postao najveći simbol slobode i otpora u
ovom bezumnom ratu.
Impressum
Uvod
Vukovar: Simbol
Otpora Izbor
iz knjige
Sve obavijesti o
knjigama mozete dobiti putem E-Mail adrese:
market@hic.hr
