1.4. BOSANSKA POSAVINA U VREMENU PRIJE SRPSKE AGRESIJE

Na osnovi izbornih rezultata u studenome 1990. godine, u Bosni i Hercegovini pa i u Bosanskoj Posavini zasnovana je opcinska, visestranacka drzavna uprava. U sest temeljnih opcina Bosanske Posavine (Derventa, Bosanski Brod, Odzak, Modrica, Bosanski Samac i Orasje), Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine ostvarila je izbornu pobjedu, pa su zastupnici ove stranke imali vecinu u opcinskim parlamentima. Takoder, sukladno izbornim rezultatima, u navedenih sest opcina za predsjednike su izabrani Hrvati.

Predstavnici politickih stranaka srpskog naroda u novoosnovanim visestranackim opcinskim organima, prema uputama svog rukovodstva, ponasali su se kao i u drugim dijelovima BiH. Prema zacrtanom scenariju, opstruiraju i blokiraju rad legitimnih opcinskih vlasti, prvotno potajno, a potom, pred kraj 1991. godine, i javno. U Bosanskoj Posavini oni osnivaju tzv. srpske opstine, odreduju njihove teritorije i rukovodstva, pripremaju srpske krizne stabove i slicno.

JNA je tijekom 1991. ovdje naglaseno vojno aktivna. Ona je glavni instrument plana o stvaranju Velike Srbije. Bosansku Posavinu zeli iskoristiti dvojako. Prije svega zeli je okupirati i staviti pod srpsku kontrolu jer je Bosanska Posavina svojim zemljopisnim polozajem mostobran, odnosno teritorijalna veza zapadnog dijela “SAO Krajine", (okupiranih dijelova u Republici Hrvatskoj) i zapadnog dijela Bosne i Hercegovine (tzv. Banjalucke regije), s njezinim istocnim dijelom, sa sjedistima u Bijeljini i na Palama, odnosno s Republikom Srbijom.

Drugi interes JNA u Bosanskoj Posavini je ovladavanje ovim prostorom za napad na Republiku Hrvatsku. Bosanska Posavina, od sela Trstenci na zapadnoj granici opcine Derventa do Brckog na istoku, granici s Republikom Hrvatskom koja je u tom dijelu u cjelini bila slobodna. Na prostoru Bosanske Posavine postojala su cetiri cestovna mosta preko rijeke Save (Bosanski Brod, Bosanski Samac, Orasje i Brcko), te tri zeljeznicka mosta (Bosanski Brod, Bosanski Samac i Brcko). Oni su povezivali Bosnu i Hercegovinu s Republikom Hrvatskom. Znacajne komunikacije i tenkoprohodni objekti, bili su itekako zanimljivi za JNA, kao moguci pravci vojnog napada na Republiku Hrvatsku. Nakon prelaska tim mostovima, otvaraju se putni pravci koji presijecaju Republiku Hrvatsku po sirini: Bosanski Brod - Slavonski Brod - Slavonska Pozega - Virovitica, odnosno Slavonski Brod - Djakovo - Osijek, Bosanski Samac - Sikirevci - Djakovo - Osijek - Beli Manastir ili Orasje - Zupanja - Vinkovci - Osijek itd.

U Bosanskoj Posavini JNA je imala tri svoja garnizona, odnosno vojarne, i to u Brckom, u selu Krepsic, opcina Brcko, i u Derventi. Smatrajuci to nedovoljnim za zacrtane planove koje je ovdje namjeravala ostvariti a i iz drugih operativno-taktickih razloga, u drugoj polovici 1991. godine rasprsuje svoje aktivne i pricuvne snage na prostor Bosanske Posavine, prije svega s razine 17. tuzlanskog korpusa.

Zapovjedna mjesta disperziranog 17. tuzlanskog korpusa, kojim je tada zapovijedao general Savo Jankovic, postavljena su u srpska sela Pelagicevo (opcina Gradacac) i Podnovlje (opcina Doboj). Disperzirani sastav JNA na prostoru Bosanske Posavine voden je pod radnim formacijskim nazivom "operativno-takticka grupa". Podrcje odgovornosti "operativno-takticke grupe" JNA, sa zapovjednistvom u selu Pelagicevo, bile su tadasnje opcine Brcko, Orasje, Bosanski Samac, Gradacac, Modrica, Gracanica i veci dio opcine Odzak, a zapovjednik je bio potpukovnik Stevan Nikolic, zvan Kriger. Zona odgovornosti "operativno-takticke grupe" JNA cije je zapovjednistvo bilo u selu Podnovlje bila je pokrivanje zapadnog dijela Bosanske Posavine, prije svega opcina Derventa, Bosanski Brod i Odzak. Zapovjednik ove formacije bio je pukovnik Stublincevic.

Starjesine okupatorske JNA na prostoru Bosanske Posavine vec od kolovoza 1991. godine pocinju ostvarivati svoje namjere. U okviru shematski razradenog ustroja, u odredenim srpskim selima zasnivaju niza zapovjedna mjesta, a u svim srpske vojne jedinice. Njihovim pripadnicima dijele naoruzanje i vojnu opremu. Tako su zapovjedna mjesta osnovana i u vojarni u Brckom, gdje glavne zadace JNA na razini ove opcine vodi komandant garnizona potpukovnik Pavle Milenkovic, zatim u vojarni u Krepsicu, u selu Donji Zabar (opcina Orasje), u selu Obudovac (opcina Bosanski Samac), u selu Milosevac (opcina Modrica), u selu Novi Grad (opcina Odzak), u selu Lijesce (opcina Bosanski Brod) i u vojarni u Derventi, na celu s pukovnikom Stankom Trajkovicem i potpukovnikom Ljubomirom Obradovicem.

Kako bi ostvarila zadatke srpskog politickog rukovodstva, JNA u Bosansku Posavinu dovlaci za to potrebne kolicine ratne tehnike i naoruzanja. Jake tenkovske jedinice uskoro smjesta u sela Krepsic, Donji Zabar, Obudovac, Milosevac, Podnovlje, Lijesce, kao i u Derventu. U pocetnoj dionici svoga djelovanja na prostoru Bosanske Posavine agresorska JNA svoje jedinice u srpskim selima osniva na razini ceta i bataljuna koji dobivaju radne nazive "dobrovoljacki odredi", sa statusom pricuvnih jedinica. To su bili ranije isplanirani, prikriveni oblici vojnog ustroja, iz kojih su, odmah nakon okupacije pojedine opcine, osnivane brigade srpske vojske, i to po shemi jednostavnog preustroja odreda u bataljune, a uvezivanjem tri i vise ovakvih bataljuna osnivane su brigade srpske vojske.

Odmah po svom instaliranju, JNA na citavom prostoru Bosanske Posavine pocinje diverzantsko-subverzivne i propagandne aktivnosti. Njezine diverzantske grupe ruse vitalne drustvene objekte, kao i objekte u vlasnistvu Hrvata i Muslimana. Ovako JNA u Bosanskoj Posavini stvara kaos i nesigurnost, te ukupno stanje koristi kako bi se gradanima prikazala kao garant sigurnosti. JNA, bez ikakva zakonskog uporista i ovlastenja, na pojedinim putnim pravcima uspostavlja kontrolne punktove gdje njena vojna policija kontrolira gradane, pretresa vozila i slicno. Ovakve kontrolne tocke bile su u selima Loncari, Obudovac, Srpska Tisina, Crkvina, Gornja Slatina, Milosevac, Podnovlje, Lijesce i drugdje.

U takvim uvjetima otvorene pripreme JNA za agresiju, hrvatski i muslimanski narod Bosanske Posavine pokusava iznaci najnuznije nacine samozastite. Pocetkom 1992. godine u hrvatskim selima ljudi uprilicuju nocna dezurstva, svjesni opasnosti koja im prijeti, te se u tako organiziranim samozastitnim grupama stvaraju nukleusi buduceg obrambenog sustava, koji ce se, nakon pocetka rata, ustrojiti kao obrambena vojska hrvatskog i muslimanskog naroda pod nazivom Hrvatsko vijece obrane. Hrvati i Muslimani u Bosanskoj Posavini, postupno, ilegalno, kupuju pjesadijsko oruzje i drugu vojnu opremu, zbog opasnosti koja dolazi, kako bi zastititi barem svoju obitelj i svoj dom. Nesto jace obrambene pripreme hrvatskog naroda bile su tamo gdje je postotak hrvatskog stanovnistva bio veci. Vecini je bilo potpuno jasno da dolazi sudbonosno vrijeme, vrijeme borbe za goli zivot hrvatskog covjeka u Bosanskoj Posavini.

2. SRPSKA AGRESIJA NA BOSANSKU POSAVINU