Nakon visestranackih izbora u Skupstinu opcine, koja je, prema Statutu imala pedeset zastupnika, stranke su bile u sljedecem odnosu: HDZ dvadeset i jedan zastupnik, SDS sedamnaest zastupnika, SDA dva zastupnika, SDP sest zastupnika, SRS tri zastupnika i Liberalna stranka jedan zastupnik. Omjer je utvrden na osnovi izbornih rezultata. Za predsjednika Skupstine opcine izabran je Mato Nujic (HDZ), za dopredsjednika dr. Blagoje Simic (SDS), za predsjednika Izvrsnog odbora skupstine Mirko Jovanovic (SDS), a za dopredsjednika Izvrsnog odbora Izet Izetbegovic (SDA).

Ozbiljnija dogadanja u ovoj opcini, kao i u susjednim opcinama, pocinju u jesen 1991. godine. U opcini Bosanski Samac JNA svoju komandu smjesta u selo Obudovac. Za komandanta je postavljen aktivni oficir Milan Subotin. Omladinski dom u ovom selu pretvoren je u vojarnu JNA. Znacajno je naglasiti da je, s razine ovog zapovjednog mjesta, JNA uskladivala i srpsku delatnost na podrucju opcine Orasje.

U narednom vremenu JNA je u opcini Bosanski Samac ustrojavala vojne sastave i naoruzavala srpsko pucanstvo. Zasnovana su cetiri dobrovoljacka odreda, a imali su status pricuvnih jedinica JNA. Komanda prvog odreda smjestena je u selu Batkusi, drugog u selu Obudovac, treceg u selu Crkvina, a cetvrtog u Bosanskom Samcu. JNA odmah iskazuje posebno zanimanje za most na Savi preko kojeg je i cestovna i zeljeznicka veza Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom. Iako je Policijska postaja Bosanski Samac, a nesto kasnije i jedinica policije MUP-a BiH, na mostu stalno nadzirala ulazak u Bosnu i Hercegovinu, organi sigurnosti JNA sustavno su javnost lazno obavjestavali o raznim oblicima kriminaliteta koji navodno, preko ovog mosta, iz Republike Hrvatske dolaze na podrucje opcine Bosanski Samac. JNA je stalno promatrala most, kao i gravitirajuci mu prostor u Republici Hrvatskoj. U srediste pozornosti, u okviru ukupne svoje aktivnosti, JNA je stavila i Policijsku postaju u ovoj opcini, poduzimajuci akcije kojima bi je razbila i onemogucila joj delovanje. Ta je aktivnost kulminirala kada je, prema naredbi JNA i SDS-a, najveci broj pripadnika pricuvne policije srpske nacionalnosti napustio redovne policijske sastave.

Potkraj studenoga 1991. godine JNA pocinje s organiziranim diverzijama podmetanja eksplozivnih naprava u razlicite objekte. Od 29. studenoga 1991. godine do 1. travnja 1992. godine JNA je na podrucju opcine Bosanski Samac uprilicila dvadeset i tri diverzije, poglavito u uzem prigradskom pojasu, ali i u samom gradu. Rusili su dalekovodne stupove, atomsko skloniste u “Hrana-produktu”, most na rijeci Savi, prugu Bosanski Samac - Sarajevo, privatne objekte u vlasnistvu Hrvata, itd. Naknadno je utvrdeno da su se medu diverzantima JNA najcesce nalazili Fadil Topcagic, zvan Brada, iz Bosanskog Samca, Goran Dordic, sin Dimitrijev, iz Bosanskog Samca, Jasmin Kapetanovic, zvan Cabasko, iz Bosanskog Samca, Pero Celikovic, zvan Crni, roden u Brvniku, stalno nastanjen u Vukovaru i Milos Bogdanovic, sin Jocin, iz sela Tisina. Ovim je diverzijama JNA nastojala postici nekoliko ciljeva. Prvo se zeljelo postici nepovjerenje gradana u mogucnost da legalna civilna policija moze osigurati red i mir u opcini, te stvoriti, metodom zastrasivanja, panike i kaosa, uvjerenje o potrebi prisutnosti i angaziranja JNA. Civilna policija dovodena je na taj nacin u poziciju da se bavi, prije svega, diverzijama. Tako se iscrpljuje i usko usmjeruje u svom radu, a zbog objektivne nemogucnosti da razjasni diverzantske slucajeve, predstavlja se, u opcem dojmu, kao apsolutno nemocna.

U daljnjoj svojoj aktivnosti JNA izvodi patrole Vojne policije na znacajnije prometnice i uspostavlja kontrolne tocke u Srpskoj Tisini, Obudovcu, Gornjoj Slatini, a kasnije i Gornjoj Crkvini, nadziruci sve prilazne putove u opcini. U srpskim selima organizirane su kontrole ulaska u sela, nocu, s vojnom strazom. Istodobno su drustveni objekti u tim selima pretvoreni u vojna skladista. U njih je dovozena od JNA preuzeta vojna oprema i naoruzanje. Na odredenim mjestima kopani su rovovi i postavljana topnicka oruda. U sela Obudovac i Kruskovo Polje JNA je dovezla i smjestila tenkovske jedinice.

Hrvatski narod je u svojim selima uprilicio dezurstva, da bi preduhitrio napad agresora. Ljudi su ucestalo ilegalno kupovali pjesadijsko naoruzanje, kako bi se koliko-toliko mogli suprotstaviti napadima. U prosincu 1991. godine SDS u Bosanskom Samcu organizira izbornu Srpsku skupstinu te proglasava "Srpsku opstinu Samac".

Predsjednistvo i vlada Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 8. travnja 1992. godine donijeli su odluku o ustroju Teritorijalne obrane Bosne i Hercegovine. Narednih dana, 13.4.1992., predsjednik SDS-a opcine Bosanski Samac, dr. Blagoje Simic, priopcio je hrvatskim i muslimanskim celnicima ove opcine da je srpsko rukovodstvo donijelo odluku o pocetku rada "Srpske opstine Samac". On je tom prigodom odredio i granice te zamisljene "opstine" i njeno sjediste. Ovaj velikosrbin je tada Hrvatima i Muslimanima dao rok od sedam dana da isele iz svojih kuca i s prostora opcine Bosanski Samac, izuzevsi selo Prud, dio Grebnica, Bazika i Domaljevca. Prakticno je uputio ultimatum da se oko jedanaest tisuca Hrvata i Muslimana iseli iz svojih domova, kao da to i nije njihovo vlasnistvo, kao da tu nikada prije nisu zivjeli. To je znacilo da ce agresija na ovu opcinu ubrzo poceti.

Zapovjednistvo novoosnovane Teritorijalne obrane opcine Bosanski Samac, na celu s Markom Bozanovicem, pocelo je 15. travnja 1992., na osnovi dragovoljnosti, ustroj obrambenih postrojbi u hrvatskim selima i u samom gradu. Nocu izmedu 16. i 17. travnja 1992. godine JNA i njezini rezervni sastavi dobrovoljackih odreda, posebice cetvrtog, te paravojna postrojba "Seseljevaca", zvanih "Sivi vukovi", koja je nesto ranije dosla iz Srbije, napali su Bosanski Samac, uskoro ga okupiravsi.

Dakle, 17. travnja 1992. godine pocelo je stradanje Hrvata i Muslimana u ovoj opcini, pocela su masovna ubojstva, racije, uhicenja i interniranja u logor kojega su cetnici osnovali u Bosanskom Samcu. Pocelo je fizicko istjerivanje ova dva naroda, kao i pljacka njihove imovine.

Cetnicki logor u Bosanskom Samcu bio je nacinjen od veceg broja objekata u samom gradu (skladista bivseg staba TO, zgrada SUP-a, zgrada osnovne skole, zgrada srednjoskolskog centra, drustveni objekti u selu gornja Crkvina te okupirano selo Zasavica). Od 17. travnja 1992. do 15. lipnja 1993. godine u ovom logoru bilo je zatoceno vise od tisucu Hrvata i Muslimana. Dio logorasa je odvoden u druge logore i zatvore JNA u Bosni i Hercegovini i Srbiji, u Pelagicevo, Brcko, Batkovice, Bijeljinu, Ugljevik, Batajnicu, Zemun, Sremsku Mitrovicu itd.

Nakon okupacije, na katolicki Uskrs, 19. travnja 1992. godine, Srbi su nastavili okupirati druge dijelove opcine. Hrvatski narod iz sela Gornji Hasic, Donji Hasic, Hrvatska Tisina, Novo Selo i Grebnice napustao je svoje domove, spasavajuci goli zivot. Prognanicka kolona se kretala cestom kroz Hrvatsku Tisinu i Novo Selo. Srbi su citavo vrijeme granatirali tu cestu. Poginulo je vise zena i starijih osoba, a mnogi su ranjeni.

Neprekidno su iz visecijevnih bacaca raketirana hrvatska sela Grebnice, Bazik i Domaljevac. Tenkovi JNA, s puta Bosanski Samac - Orasje, granatama su iz neposredne blizine rusili i palili hrvatske kuce u selu Grebnice, zaselak Odmut. Neprijateljsku vojsku hrvatski su branitelji zaustavili na cesti Grebnice - Donja Slatina, gde se narednih dana uspostavila crta obrane.

1. Opci uvjeti u cetnickom logoru u Bosanskom Samcu
Hrvatsko i muslimansko pucanstvo koje pred naletom srpskih zlocinaca nije moglo izbjeci na slobodna podrucja, srpska vojska i milicija prikupila je u sabirne centre, nakon cega je kategorizirano i zatoceno u logore. Uslijedila je pljacka i unistavanje njihove imovine, srpskom logikom da ti ljudi jednostavno vise tu ne postoje, da ono sto je bilo njihovo, po barbarsko-srpskom zakonu pripada sada njima, kao ratni plijen.

Mucenja Hrvata i Muslimana i izivljavanja razularenih cetnika nad njima u logoru u Bosanskom Samcu, bila su takva da su fasisticki logori u prethodnom ratu u usporedbi s ovim - bili vise nego pristojni.

Na osnovi osobnih zapazanja kao i izjava tisucu logorasa koji su u ovom logoru bili zatoceni, nepobitno je:

- Logorasi su iscrpljivani, muceni i sustavno ubijani gladu. Dnevno je dobivan samo jedan obrok.

- Lijecnicka pomoc zatocenicima uopce nije pruzana, niti su im davani bilo kakvi lijekovi. U bolnicu su, zbog lijecnicke pomoci, za citavo vrijeme postojanja logora, primljena svega tri zatocenika, koji su nakon tjelesnog zlostavljanja bili u smrtnoj opasnosti, a srpskim kolovodama je, iz odredenih razloga, bilo tada u interesu da ih zadrze zive.

- Higijenski uvjeti su bili ispod svake ljudske razine. Zatocenici su lezali na golom betonu (stab TO i garaze SUP-a), ili na parketu (osnovna i srednja skola), a s jednim pokrivacem pokrivala su se dva zatocenika. Zatocenici se uopce nisu kupali, a najcesce niti umivali, jer u logoru nije bilo tekuce vode. Donje rublje nisu presvlacili, izuzevsi koju rijetku pojedinacnu prigodu preko veze ili potplacivanjem. Sanitarni cvorovi u logoru, radi nedostatka vode, nisu radili, te su zatocenici u nuznike izvodeni jednom ili dvaput dnevno. Nocu je izlazak u nuznike bio zabranjen te su ljudi fizioloske potrebe bili primorani obavljati u prostorijama gde su boravili.

- U takvim uvjetima, u skladistima Teritorijalne obrane, zatocenici su bili zarazeni usima. Stoga, a i da bi se izivljavao, jedan od upravnika logora, Milan Jekic, naredio je da se svi logorasi osisaju.

Sve prostorije u kojima su boravili logorasi bile su prepune zatocenika, tako da se u njima nije moglo sjediti, a o lezanju da se i ne govori. Na prostorijama su bila zatvorena vrata i svi prozori, pa se unutra, uslijed zagusljivosti, nije moglo disati, posebice u ljetnom razdoblju. Od ovog prostornog "standarda" izuzete su bile jedino dvije samice u zgradi SUP-a; u njima su, prema srpskim kriterijima, cuvani najopasniji zatocenici, tako da je ta prostorija, velicine dva puta jedan metar bila jedina "komforna" u odnosu na druge.

- Nocu u logoru nije bilo nikakva svjetla, tako da su logorasi zivjeli u uvjetima katakombi.

- Zatocenici nisu smjeli medusobno komunicirati. Razgovaralo se najcesce mimikom.

- Nisu smjeli gledati srpske vojnike i srpske milicionare, nego je, prilikom njihovog boravka u prostoriji, glava morala biti oborena, a pogled zatocenika usmjeren u vlastita stopala.

- Obracanje srpskim vojnicima i milicionarima bilo je zabranjeno, a ukoliko je do toga i dolazilo, morali su biti oslovljavani "gospodine, srpski vojnice".

- Logorasi su u ovom logoru svakodnevno, tjelesno zlostavljani najsvirepijim metodama. Udarani su raznim predmetima, ubijani vatrenim oruzjima, nozevima, tjerani da udaraju glavom o zid, da skacu s odredene visine na glavu, da se medusobno mlate i slicno. Mnogima su vadeni zdravi zubi, a kao sredstvo sluzila su zeljezna klijesta, puska ili sto slicno. Posebice je u tome prednjacio "srpski Mengele", Slavko Trifunovic, milicionar iz Obudovca. On je povadene zube logorasa odlagao u staklenu posudu da ih sacuva kao trofeje.

- Samo jedne veceri, 7. svibnja 1992. godine, u odeljenju logora u Gornjoj Crkvini iz vatrenog je oruzja strijeljano sesnaest ljudi.

- U logoru, kao i izvan njega, sustavno su silovane zene i devojke hrvatske i muslimanske nacionalnosti; Srbima je i to bila metoda "etnickog ciscenja".

- Muskarci i zene iz logora odvodeni su na prinudni rad, na podrucja opcine Bosanski Samac i okupirane opcine Odzak. Tako je veci broj logorasa smrtno stradao, prilikom prisilnog kopanja cetnickih rovova na bojisnici. Pri radu, zatocenike su i tjelesno i dusevno zlostavljali njihovi strazari i drugi srpski vojnici.

- Muskarce, zatocenike, Srbi su u logoru tjerali na medusobne seksualne odnose koje su morali izvoditi pred ostalim zatocenicima i nazocnim Srbima.

- U prostorijama logora zatocenici su tjerani da u koru neprestano pjevaju cetnicke pjesme. Za to vrijeme, najcesce, pojedinci su izvodeni izvan prostorija u kojima su boravili i premlacivani. Pjevanje pjesama je, izmedu ostalog, sluzilo da bi prikrilo jauke i krike mucenih. Zatocenici su najcesce morali pjevati: "Od Topole pa do Ravne gore", "Oj, vojvodo Sindelicu", "Ko to kaze, ko to laze, Srbija je mala" itd.

- U tijeku rata, u logoru, a posebice u zatvoru JNA u Pelagicevu, ubijani su ratni zarobljenici, pripadnici HVO-a, zarobljeni na bojisnici.

- Medunarodni Crveni kriz nikada nije posjetio logor u Bosanskom Samcu, tako da su cetnicki mucitelji i koljaci bez ikakvog i najmanjeg ogranicenja cinili sva ova zvjerstva.

- Predstavnici tzv. "Srpskog crvenog krsta" bili su u potpunosti upoznati sa svim zvjerstvima u logoru, kao i uvjetima u kojima su logorasi drzani, medutim - nisu nista poduzimali da bi pomogli zatocenicima.

2. Ubijanje civila na okupiranom dijelu opcine, interniranje u logor, pljacka imovine
Nakon okupacije Bosanskog Samca, 17. travnja 1992. godine, srpske okupacijske vlasti organizirale su masovna uhicenja Hrvata i Muslimana, vecinom muskaraca. Ljudi su privodeni s ulice, a potom i iz svojih domova. Hvatali su ih i izvan grada, najvise na magistralnoj cesti Bosanski Samac - Modrica, posebice u selu Gornja Crkvina.

Pored uhicenja, u narednim danima okupacije, na sirem prostoru opcine, srpska vojska, srpska milicija i paravojne cetnicke postrojbe iz Srbije ubile su veci broj civila, Hrvata. Posebice okrutne zlocine pocinili su u selima Novo Selo, Hrvatska Tisina, Donji Hasic, a narocito zvjerska ubojstva u selu Kornica.

a) Nepotpun popis civila koje su pripadnici srpskih postrojbi, pobili na okupiranom podrucju opcine Bosanski Samac:

1. Slavko Dzebic, sin Ivin, roden 1966. g., iz Bosanskog Samca, ubijen 17.4.1992. ispred obiteljske kuce;
2. Ilija Vuckovic, sin Durin, roden 1938. g., iz Bosanskog Samca, ubijen 17.4.1992. u Ulici marsala Tita u Bosanskom Samcu;
3. Franjo Karalic, sin Durin, roden 1941. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
4. Pero Galic, sin Marijanov, iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
5. Marijan Stazic, sin Ivin, roden 1944. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
6. Mila Petricevic, rodena 1945. g., iz Hrvatske Tisine, ubijena 19.4.1992. u Novom Selu;
7. Pero Petricevic, zvan Cup, roden 1943. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
8. Pero Domic, sin Mikin, roden 1964. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
9. Niko Tomic, sin Jurin, roden 1926. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
10. Ivo Tomic, sin Ivin, roden 1943. g. iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. u Novom Selu;
11. Mato Karalaic, sin Antin, roden 1924. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen 19.4.1992. pred svojom kucom;
12. Mijo Lubina, sin Jozin, roden 1945. g., iz Donjeg Hasica, ubijen 26.4.1992. u Donjem Hasicu;
13. Kata Lubina, rodena Milkic , rodena 1919. g., iz Donjeg Hasica, ubijena 26.4.1992. u Donjem Hasicu;
14. Tvrtko Majstorovic, roden 1928. g., iz Kornice ubijen 10.5. 1992. u Kornici;
15. Anda Majstorovic, kci Matina, rodena 1930. g., iz Kornice, ubijena 10.5.1992. u Kornici;
16. Ana Maric, rodena 1930. g., ubijena 10.5.1992. u Kornici;
17. Antun Mamuzic, sin Dure, roden 1928. g., iz Kornice, ubijen 10.5.1992. u Kornici;
18. Ivo Stazic, roden 1942. g., iz Kornice, ubijen 10.5.1992. u Kornici;
19. Mato Majstorovic, sin Tomin, roden 1959. g., iz Kornice, ubijen 10.5.1992. u Kornici;
20. Aladin Jakupovic, sin Irfanov, roden 1954. g., iz Bosanskog Samca, ubijen 15.5.1992. u Obudovcu;
21. Ivo Samardzic, sin Nikin, iz Novog Sela, ubijen neutvrdenog dana u Novom Selu;
22. Joso Nedic, sin Markov, iz Novog Sela, ubijen neutvrdenog dana u Novom Selu;
23. Ruza Susak, rodena 1910. g., iz Kornice, ubijena 24.6.1992. u Kornici;
24. Marko Susak, sin Vinkov, roden 1930. g., iz Kornice, ubijen 24.6.1992. u Kornici;
25. Marko Markotic, roden 1908. g., u Kopanicama, ubijen 24.6.1992. u Kornici;
26. Marta Markotic, kci Markova, rodena 1930. g. iz Kornice, ubijena 24.6.1992. u Kornici;
27. Ismet Smajic, zvan Isko, roden 1954. g., iz Bosanskog Samca, ubijen neutvrdenog dana u Bosanskom Samcu;
28. Ruza Zubak, iz Srednje Slatine, ubijena neutvrdenog dana u Srednjoj Slatini;
29. Nusret Kapetanovic, zvan Saraf, roden 1951. g., iz Bosanskog Samca, ubijen neutvrdenog dana u Batkusi.

b) Imena Hrvata i Muslimana ubijenih u logoru u Bosanskom Samcu te i u drugim logorima:

1. Anto Brandic, zvan Dikan, sin Matin, roden 1946. g., iz Donjeg Hasica, ubijen 26.4.1992.;
2. Jozo Antunovic, sin Markov, roden 1960. g., iz Gornjeg Hasica, ubijen 7.5.1992.;
3. Luka Gregurevic, sin Markov, roden 1955. g. iz Domaljevca, ubijen 7.5.1992.;
4. Josip Orsolic, sin Pejin, roden 1948. g., iz Domaljevca, ubijen 7.5.1992.;
5. Niko Brandic, sin Ivin, roden 1957. g., iz Donjeg Hasica, ubijen 7.5.1992.;
6. Luka Blazanovic, sin Durin, roden 1954. g., iz Donjeg Hasica, ubijen 7.5.1992.;
7. Ivo Tuzlak, sin Matin, roden 1951. g., iz Grebnica, ubijen 7.5. 1992.;
8. Ivan Agatic, sin Antin, iz Tursinovca, ubijen 7.5.1992.;
9. Ilija Matic, iz Babine Grede, ubijen 7.5.1992.;
10. Sead Hurtic, sin Smailov, roden 1963. g., iz Bosanskog Samca, ubijen 7.5.1992.;
11. Sedam osoba iz Teslica, Gracanice i drugih mjesta BiH, ubijeni 7.5.1992.;
12. Marijan Pejic, sin Tadijin, roden 1952. g., iz Gornjeg Hasica, ubijen neutvrdenog dana 1992.;
13. Marko Evic, sin Antin, roden 1949. g., iz Donjeg Hasica, ubijen 7.6.1992.;
14. Bartol Kljaic, sin Martinov, roden 1950. g., iz Gornjeg Hasica, ubijen 7.6.1992.;
15. Ruzmir Hodzic, zvan Suma, sin Zaimov, roden 1950. g., ubijen neutvrdenog dana 1992.;
16. Ivo Bartolovic, sin Nikin, roden 1925. g., iz Hrvatske Tisine, ubijen neutvrdenog dana 1992.;
17. Pavo Catic, iz Srednje Slatine, ubijen neutvrdenog dana 1992.;
18. Marko Bozic, iz Srednje Slatine, ubijen neutvrdenog dana 1992.;
19. Ilija Evic, roden 1959. g., iz Grebnica, ubijen neutvrdenog dana 1992.;
20. Anto Brandic, zvan Antesa, sin Matin, roden 1940. g., iz Donjeg Hasica, ubijen 29.7.1992.;
21. Husein Mustafic, sin Fetisin, roden 1950. g., iz Bosanskog Samca, ubijen 28.10.1992.;
22. Ahmet Vukovic, sin Omerov, roden 1942. g., iz Bosanskog Samca, ubijen 28.10.1992.;
23. Fadil Sabanovic, sin Sukrijin, roden 1954. g., iz Bosanskog Samca, ubijen neutvrdenog dana 1992.;
24. Faruk Mulisic, roden 1963. g., iz Bosanskog Samca, ubijen neutvrdenog dana 1992.;

c) Imena osoba s podrucja opcine Bosanski Samac koje su poginule kopajuci pod prinudom rovove za Srbe:
1. Ivica Pavic, sin Tadin, roden 1956. g., iz Bosanskog Samca, poginuo neutvrdenog dana 1992.;
2. Agoj Simnica, sin Ramadanov, roden 1966. g., iz Bosanskog Samca, poginuo neutvrdenog dana 1992.;
3. Dzevad Nurkic, sin Galibov, iz Bosanskog Samca, poginuo neutvrdenog dana 1992.
4. Milenko Petricevic, sin Matin, iz Hrvatske Tisine, poginuo neutvrdenog dana 1992.;
5. Kemal Ibralic, sin Smailov, roden 1956. g., iz Bosanskog Samca, poginuo neutvrdenog dana 1993. godine.

Kada se analiziraju dogadanja u cetnickom logoru u Bosanskom Samcu, posebice se valja osvrnuti na njegovo odeljenje u okupiranom hrvatskom selu Zasavica. To je citavo selo bilo pretvoreno u odeljenje logora Bosanski Samac. Imalo je status "izolacije", a tu su bile zatocene zene s decom, te starije osobe hrvatske i muslimanske narodnosti. Zatocenici su bili rasporedivani na radne obveze, unutar logora, i izvan njega. Primjerice, u ovom odeljenju masovno se klala stoka, pokupljena iz okupiranih hrvatskih sela, a meso je koristeno za ishranu cetnicke vojske. Veci dio ove stoke je odvozen za Srbiju i na druge srpske prostore. U ovo odeljenje logora je tijekom okupacije bilo internirano nekoliko stotina osoba.

Nakon okupacije veceg dijela opcine Bosanski Samac, srpske okupacijske vlasti, pljackaju hrvatsku i muslimansku imovinu. Odvozena su osobna i teretna vozila, poljoprivredni strojevi, tehnicka roba, namjestaj, odevni predmeti itd. Pljackali su dojucerasnji susjedi protjeranih Hrvata i Muslimana, a znatan dio opljackane imovine odvezen je u Srbiju. Na okupiranom dijelu opcine Bosanski Samac gotovo je opljackana cjelokupna imovina oko cetiri tisuce domacinstava, ciji su vlasnici bili Hrvati i Muslimani, u vrijednosti od nekoliko desetina milijardi njemackih maraka. Opljackana imovina i sredstva koja su prije rata bila u drzavnoj i drustvenoj svojini priblizno su iste vrijednosti. Veliki broj hrvatskih gospodarskih objekata i kuca na okupiranom dijelu cetnici su potpuno unistili. Najcesce su kuce zapaljene ili su rusene tenkovskim granatama iz neposredne blizine. Takvih zlodela je najvise bilo u okupiranim selima Novo Selo, Srednja Slatina, Donji Hasic, Prud i Grebnice.

3. Unistavanje vjerskih i drustveno-kulturnih objekata na okupiranom dijelu opcine
Pripadnici cetnickih postrojbi, po nalogu svojih voda, a sa svrhom potpunog zatiranja postojanja Hrvata i Muslimana na prostoru opcine Bosanski Samac, unistavali su vjerske i drustveno-kulturne objekte. Najdrasticniji cin ove vrste je do temelja srusena zupna katolicka crkva u Bosanskom Samcu. Desetljecima je stajala tocno naspram pravoslavne crkve. Crkvena dvorista ove dvije crkve i ove dvije religije, dijelila je tijekom povijesti samo ulica. Katolicku crkvu srusili su cetnici, a na mjestu gde se nalazila srpske su vlasti napravile parking. Zupna kuca, koja je bila pored crkve, pretvorena je u decji vrtic. Od nje su srpski ideolozi napravili "vaspitno-obrazovnu ustanovu" namijenjenu srpskoj deci koja ce, vjerojatno, tu slusati srpsku povijest i uciti o svetom Savi i Drazi Mihailovicu.

Na isti nacin srusena je i dzamija, u samom sredistu grada, a prostor je pretvoren u obicnu livadu. U svim su okupiranim hrvatskim selima porusene katolicke crkve te drugi vjerski objekti. Srpski agresor je takoder devastirao ili potpuno unistio veci broj kulturnih, drustvenih i sportskih objekata u hrvatskim selima. U travnju 1992. g. u hrvatskom selu Tisina agresor je zapalio drustveni dom, a nesto kasnije jednako je postupio i u selu Grebnice. Takoder i u drugim hrvatskim selima ovakvi i slicni objekti su u vecoj mjeri osteceni.

4. Etnicko ciscenje Hrvata i Muslimana s podrucja opcine Bosanski Samac
Sve Hrvate i Muslimane, koji su se prilikom okupacije zatekli u svojim domovima, srpske okupacijske vlasti su uhitile, a nakon toga, posredstvom svoje Komisije za etnicko ciscenje, razmijenile za svoje zarobljene vojnike, posebice s podrucja opcine Odzak i Orasje. Vecina hrvatskog naroda s okupiranog dijela opcine je pred naletom okupatorske vojske uspjela izbjeci na slobodni hrvatski teritorij. Na razlicite nacine agresor je s podrucja opcine Bosanski Samac protjerao oko devet tisuca Hrvata, dvije tisuce Muslimana i oko dvije tisuce pripadnika ostalih naroda i narodnosti. Etnicko ciscenje koje su provele srpske vlasti je, prema primijenjenom modelu i koristenim metodama, jedinstven primjer u novijoj svjetskoj povijesti. Metoda organiziranog etnickog ciscenja, u ovoj opcini dovrsen je 15. lipnja 1993.g.. Tada je iz opcine protjerana posljednja velika skupina Hrvata i Muslimana. Protjerani se ljudi, nadaju da genocidni cin srpskih vlasti ima samo trenutno trajanje te da ce vrlo brzo doci vrijeme kada ce se svi prognani vratiti svojim domovima.

5. Medunarodni sud za utvrdivanje ratnih zlocina u Den Haagu, kao cimbenik pravde
Kolika je tezina cetnickih zlocina koje su pocinili nad Hrvatima i Muslimanima na podrucju opcine Bosanski Samac, kao i na citavom prostoru Bosanske Posavine, govori cinjenica da je Medunarodni sud za ratne zlocine u Den Haagu, 25. srpnja 1995. g., podigao optuznicu protiv sest osoba, srpskih kolovoda s podrucja opcine Bosanski Samac. Za pocinjene ratne zlocine nad Hrvatima i Muslimanima u ovoj opcini optuzeni su:

- dr. Blagoje Simic, predsjednik Srpske opstine Samac;
- Stevan Todorovic, zvan Stiv, nacelnik srpske milicije;
- Milan Simic, predsjednik vlade u Srpskoj opstini Samac;
- Simo Zaric, jedan od zapovjednika IV. odreda JNA u Bosanskom Samcu;
- Miroslav Tadic, zvan Brko, predsjednik Komisije za etnicko ciscenje;
- Slobodan Miljkovic, zvan Lugar, jedan od zapovjednika paravojne postrojbe "Seseljevaca" iz Srbije.

Zajedno s ovom optuznicom, Medunarodni sud je istoga dana optuzio Radovana Karadzica, Ratka Mladica i Milana Martica. Ovim cinom kolovode velikosrpske, fasisticke politike, u Bosni i Hercegovini i na podrucju opcine Bosanski Samac, stavljene su pred lice svjetske pravde. Podignutom optuznicom ovog suda, jasno je definirana odgovornost pocinitelja. Odredene su negativnosti i odgovornost politike koju su provodili. Jasno je naznacena stetnost ideje u ime koje su pocinili teske ratne zlocine, ne samo na podrucju opcine Bosanski Samac.

Navedene osobe, prema Statutu medunarodnog kaznenog suda za teska krsenja medunarodnog humanitarnog prava na podrucju bivse Jugoslavije od 1991. g., optuzene su za tesku povredu Zenevskih konvencija iz 1949. godine, radi nezakonitih deportacija i preseljenja. Za zlocin protiv covjecnosti i tesku povredu konvencija, radi namjernih ubojstava i namjernog nanosenja teskih patnji, krsenja ratnih zakona i obicaja i okrutna postupanja, tesku povredu konvencija neljudskim postupanjem, za zlocin protiv covjecnosti radi silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, za teske povrede konvencija mucenjem ljudi itd.

Lista cetnika i njihovih kolovoda odgovornih za zlocine u opcini Bosanski Samac, kao i u cijeloj Bosanskoj Posavini nije okoncana objavljenim brojem osoba koje su do sada optuzene od strane medunarodnog suda. Na njoj se nalaze i drugi zlocinci cetnicke vojske i drugih srpskih formacija, cija ce imena biti objavljena kada za to bude vrijeme. Odgovornost i zasluzena kazna sigurno ce stici svakoga od tih zlocinaca.

6. Imena najodgovornijih osoba za srpsku okupaciju opcine Bosanski Samac i nekih srpskih ekstremista:
1. Savo Jankovic, general JNA, komandant Tuzlanskog korpusa;
2. Stevan Nikolic, zvan Kriger, potpukovnik JNA;
3. Milan Subotin, kapetan, komandant JNA za opcinu Bosanski Samac;
4. dr. Blagoje Simic, predsjednik SDS-a u opcini Bosanski Samac;
5. Mirko Jovanovic, predsjednik Izvrsnog odbora Skupstine opcine Bosanski Samac;
6. Milos Bogdanovic, sekretar za narodnu obranu opcine Bosanski Samac;
7. Stevo Todorovic, zvan Stiv, nacelnik Srpske milicije;
8. Radovan Antic, komandant IV. odreda JNA;
9. Simo Zaric, sef vojne sigurnosti u IV. odredu JNA;
10. Savo Cancarevic, komandir Srpske milicije;
11. Milan Jekic, zamjenik komandira Srpske milicije;
12. Marko Tubakovic, komandir II. odreda JNA;
13. Miroslav Tadic, zvan Brko, predsjednik Komisije za etnicko ciscenje;
14. Dragan Dordevic, zvan Crni, komandir Seseljeve postrojbe iz Srbije;
15. Slobodan Miljkovic, zvan Lugar, zamjenik komandira Seseljeve postrojbe;
16. Srecko Radovanovic, zvan Debeli, pripadnik Seseljeve postrojbe;
17. Goran Simic, zvan Tralja, pripadnik Seseljeve postrojbe;
18. Zika Avramovic, zvan Avram, pripadnik Seseljeve postrojbe;
19. Predrag Lazarevic, zvan Laki, pripadnik Seseljeve postrojbe;
20. Bozo Ninkovic, pripadnik IV. odreda;
21. Jovo Savic, pripadnik IV. odreda;
22. Mladen Radovic, zvan Roda, pripadnik IV. odreda;
23. Milan Simic, pripadnik IV. odreda;
24. Mirko Lukic, pripadnik IV. odreda;
25. Dragan Tubonjic, pripadnik IV. odreda;
26. Nebojsa Stankovic, zvan Cera, pripadnik Seseljeve postrojbe;
27. Sasa Maslic, pripadnik IV. odreda;
28. Naser Sejdic, zvan Cakar, pripadnik Srpske milicije;
29. Dragan Dzombic, pripadnik Srpske milicije;
30. Boban Radulovic, pripadnik Srpske milicije;
31. Slobodan Vakic, zvan Zvaka, pripadnik Srpske milicije;
32. Mirko Mihaljcic, zvan Les, pripadnik II. odreda;
33. Dimitrije Dordic, pripadnik Srpske milicije;
34. Vlado Sisic, pripadnik IV. odreda;
35. Stoko Sekulic, zamjenik komandira Srpske milicije;
36. Mirko Pavic, pripadnik Srpske milicije;
37. Slobodan Jacimovic, pripadnik Srpske milicije;
38. Svetozar Vasovic, pripadnik IV. odreda;
39. Despo Despic, pripadnik I. odreda;
40. Milan Bogdanovic, zvan Sole, pripadnik Srpske milicije;
41. Stevo Markovic, zvan Keva, pripadnik IV. odreda;
42. Slobodan Sjencic, pripadnik IV. odreda;
43. Stanko Stefanovic, pripadnik II. odreda;
44. Stevan Stevic, pripadnik IV. odreda;
45. Jasmin Palezica, zvan Bruno, pripadnik IV. odreda;
46. Mile Zoranovic, zvan Pancir, pripadnik IV. odreda;
47. Stevo Bozic, zvan Para, predsjednik Srpske radikalne stranke;
48. Cviko Tesic, pripadnik IV. odreda;
49. Fadil Topcagic, zvan Brada, pripadnik IV. odreda;
50. Jasmin Vejsilovic, pripadnik IV. odreda;
51. Dzemal Jasenica, zvan Andra, pripadnik IV. odreda;
52. Jasmin Kapetanovic, zvan Cabasko, pripadnik IV. odreda;
53. Mico Miljic, zvan Komad, pripadnik IV. odreda;
54. Simo Nikolic, zvan Pekmez, pripadnik IV. odreda;
55. Milan Antic, zvan Talijan, pripadnik IV. odreda;
56. Milan Stanic, pripadnik IV. odreda;
57. Nenad Lukic, pripadnik Srpske milicije;
58. Perica Krstanovic, pripadnik IV. odreda;
59. Dragan Luic, pripadnik IV. odreda;
60. Cedo Simic, pripadnik IV. odreda;
61. Boro Pisarevic, predsjednik Stranke demokratskih promjena;
62. Dorde Dusanic, zvan Dzaltara, pripadnik IV. odreda;
63. Mile Bogdanovic, zvan Mile tragedija, pripadnik Seseljeve postrojbe;
64. Marko Bogdanovic, zvan Bacan, pripadnik IV. odreda;
65. Nino Markovic, zvan Smudov, pripadnik Seseljeve postrojbe;
66. Ljubo Borojevic, pripadnik IV. odreda;
67. Predrag Adzic, pripadnik IV. odreda;
68. Nenad Adzic, pripadnik IV. odreda;
69. Cvijan Tesic, pripadnik IV. odreda;
70. Vaso Antic, pripadnik IV. odreda;
71. Predrag Drinic, zamjenik vojnog tuzitelja u Republici Srpskoj;
72. Goran Blagojevic, vojni sudac u Srpskoj vojsci;
73. Mirko Vasiljevic, vojni sudac u Srpskoj vojsci;
74. Darko Dujmusic, pripadnik IV. odreda;
75. Milan Ikic, zvan Bokelj, pripadnik IV. odreda;
76. Milan Celikovic, pripadnik IV. odreda;
77. Simo Krunic, pripadnik Srpske milicije;
78. Stevo Arandic, pripadnik IV. odreda;
79. Slavko Glamocak, pripadnik IV. odreda;
80. Jovo Lazarevic, pripadnik IV. odreda;
81. Cvijan Marinkovic, pripadnik IV. odreda;
82. Sibin Petrovic, pripadnik IV. odreda;
83. dr. Stanko Pivasevic, pripadnik IV. odreda;
84. Ilija Sarjanovic, pripadnik IV. odreda;
85. Zlatko Nikolic, pripadnik IV. odreda;
86. Nenad Sapir, zvan Mece, pripadnik IV. odreda;
87. Mihajlo Topolovac, pripadnik Srpske milicije;
88. Ilija Vukojevic, pripadnik Srpske milicije;
89. Ibrahim Dosljic, pripadnik IV. odreda;
90. Savo Savic, pripadnik Srpske milicije;
91. Savo Durdevic, pripadnik Srpske milicije;
92. Milan Lazic, pripadnik Srpske milicije;
93. Jovan Boskovic, pripadnik Srpske milicije;
94. Dorde Tesic, pripadnik Srpske milicije;
95. Stanko Durdevic, pripadnik IV. odreda;
96. Ilija Arsenic, pripadnik IV. odreda;
97. Mihajlo Tovirac, pripadnik IV. odreda;
98. Milan Josic, pripadnik III. odreda;
99. Andelko Marinkovic, pripadnik II. odreda;
100. Savo Popovic, zvan Tinin, pripadnik II. odreda;
101. Ranko Popovic, zvan Tinin, pripadnik Srpske milicije;
102. Dragan Stefanovic, pripadnik II. odreda;
103. Ostoja Sisic, pripadnik II. odreda;
104. Cvijetin Maslic, pripadnik II. odreda;
105. Marko Mihaljcic, pripadnik II. odreda;
106. Petar Vockic, pripadnik III. odreda;
107. Zdravko Radenovic, pripadnik III. odreda;
108. Jovo Vockic, pripadnik III. odreda;
109. Marko Vockic, pripadnik III. odreda;
110. Lazo Krstanovic, pripadnik III. odreda;
111. Simo Petrovic, pripadnik III. odreda;
112. Aco Mokric, pripadnik II. odreda;
113. Simo Bozic, pripadnik IV. odreda;
114. Slavko Trivanovic, zvan Harmonikas, pripadnik Srpske milicije;
115. Zeljko Buric, pripadnik Srpske milicije;
116. Veljo Maslic, pripadnik IV. odreda;
117. Veselin Blagojevic, pripadnik IV. odreda;
118. Ratko Kuresevic, pripadnik II. odreda;
119. Pero Krstanovic, pripadnik Srpske milicije;
120. Ljubomir Pivasevic, zvan Kuburica, pripadnik IV. odreda;
121. Mico Savic, pripadnik IV. odreda;
122. Luka Stanojevic, pripadnik IV. odreda;
123. Lazo Stanojevic, zvan Adzija, pripadnik IV. odreda;
124. Dragan Pasalic, pripadnik II. odreda;
125. Stevo Tutnjevic, zvan Stevura, pripadnik IV. odreda;
126. Nikica Gligorevic, pripadnik I. odreda;
127. Cvijetin Simic, pripadnik IV. odreda;
128. Marinko Stefanovic, pripadnik IV. odreda;
129. Slobodan Pupcevic, pripadnik IV. odreda;
130. Doko Arsenic, pripadnik IV. odreda;
131. Milos Culapovic, pripadnik Srpske milicije;
132. Lazar Stanisic, zvan Trojan, pripadnik I. odreda;
133. Ilija Dukic, zvan Savic, pripadnik I. odreda;
134. Mico Pejic, pripadnik I. odreda;
135. Ranko Mitrovic, pripadnik I. odreda;
136. Radan Radanovic, pripadnik I. odreda;
137. Rade Radic, pripadnik I. odreda;
138. Mico Ivanovic, pripadnik I. odreda;
139. Boro Bogdanovic, pripadnik I. odreda;
140. Aco Jankovic, pripadnik I. odreda;
141. Miroslav Rakic, pripadnik Srpske milicije;
142. Radovan Zoranovic, pripadnik III. odreda;
143. Pero Celikovic, zvan Crni, pripadnik Vojne policije;
144. Milos Bogdanovic, pripadnik Vojne policije;
145. Savo Stajic, pripadnik IV. odreda;
146. Pero Nikolic, pripadnik II. odreda;
147. Zarko Krstanovic, pripadnik IV. odreda.

2.4. Agresija na opcinu Odzak