2.4. AGRESIJA NA OPCINU ODZAK

Opcina Odzak (30 056 stanovnika), u sredisnjem je, sjevernom dijelu Bosanske Posavine, uz lijevu obalu rijeke Bosne, te je jednim dijelom granici s opcinama Bosanski Samac i Modrica. Na sjeveru tece Sava, a na zapadu je susjedna opcina Bosanski Brod.

Sjediste ove opcine je grad Odzak, u njezinu juznom dijelu. Ovoj opcini pripadaju naseljena mjesta:

Tablica I: ODZAK- narodnosni sastav po popisu iz 1991. godine

Na visestranackim izborima, 1990. godine, Hrvatska demokratska zajednica dobila je apsolutnu vecinu. Na osnovi izbornih rezultata uspostavljena je visestranacka vlast.

U skladu s uputama iz sredista Srpske demokratske stranke, a zbog ostvarenja opceg velikosrpskog plana, predstavnici domacih Srba (5 667), postupno opstruiraju rad u legitimnoj opcinskoj vlasti. Isticuci kako su majorizirani u donosenju odluka, huskanjem i podrivackom promicbom stvaraju ratnu klimu, kao pogodno tlo za ono sto treba uslijediti.

Tijekom 1991. godine rukovodstvo SDS opcine Odzak, na celu s Dragomirom Tesanovicem, razraduje strategiju velikosrpskog plana. Dvojako je to djelovanje. Prvo je politicke naravi i usmjereno na razbijanje i razgradnju (drustveno-pravnu, teritorijalnu i administrativnu), a drugo je vojno ustrojavanje srpskog stanovnistva, njihovo naoruzavanje i priprema za vojne djelatnosti na podrucju opcine Odzak. Uvazavajuci cinjenicu da je mali broj Srba u ukupnom postotku pucanstva ove opcine te rasporedjenost sela u kojima su zivjeli Srbi, rukovodstvo SDS-a primjenjuje model tzv. srpskih opcina. On se ogleda u prikljucenju grupiranih sela u kojima zive Srbi, odnosno podrucja na kojima se nalaze, susjednim opcinama, u kojima su osnovane srpske opcine. Tako Srbi iz sela Novi Grad i Donja Dubica izrazavaju zelju da se prikljuce Srpskoj opstini Samac, Srbi iz sela Gnionica da pridu Srpskoj opstini Modrica, a Srbi iz sela Josavica, Vrbovac, Gornji Svilaj i Donji Svilaj tzv. Srpskoj opstini Brod.

Ovako zamisljeno srpsko "pripajanje" ima iznimno znacenje sa stajalista njihova vojnog ustrojavanja i skorasnjeg pokusaja vojne agresije JNA na Odzak.

U drugoj polovici 1991. godine, kao i u drugim opcinama, JNA i u ovoj ubrzano naoruzava Srbe, osniva rezervne jedinice JNA, vec opisanim sustavom tzv. dobrovoljackih odreda. Njih su osnovali u Donjoj Dubici, Novom Gradu, Gornjem Svilaju i Josavici. Vecina u tim odredima su Srbi do cetrdeset godina, ali je bilo i sezdesetogodisnjaka, pa i znatno starijih. Te starije osobe imale su posebnu ulogu u stvaranju lika srpskog borca buduci da je velik broj Srba s podrucja ove opcine u prethodnom ratu bio u cetnickim formacijama Draze Mihailovica, pod komandom Branka Kovacevica, zloglasnog cetnickog vojvode iz ovog kraja.

Srpski dobrovoljacki odredi iz Donje Dubice, pod komandom Rajka Durica, zvanog Truman, cetnickog ekstrema (inace i predsjednika SDS-a u tom selu) i iz Novog Grada, pod komandom Milana Rakica, umirovljenog kriminalistickog inspektora SUP-a u Odzaku, zbog vojnog ustrojavanja, opremanja, obuke i naoruzavanja, izravno su se, preko velikosrba iz Bosanskog Samca, povezali s komandom operativnotakticke grupe JNA u Pelagicevu. Posrednici te veze, u pocetnoj, pripremnoj dionici bili su Simo Zaric iz Bosanskog Samca, (roden je u selu Donja Dubica, zaselak Trnjak, gdje je imao obiteljsku kucu), Miro Tadic, zvan Brko, takoder iz Bosanskog Samca, (inace rodom iz sela Novi Grad), te Mihajlo Topolovac, i on iz Bosanskog Samca (roden u Donjoj Dubici, zaselak Trnjak), i drugi.

Nakon osnivanja IV. odreda JNA u Bosanskom Samcu, ta spona je vezana izravno za ovaj odred, zbog planiranih vojnih djelovanja. Takozvani dobrovoljacki odred sa sjedistem u Gornjam Svilaju najprije se naoruzavao preko Novog Grada, a zatim, vezujuci se za tzv. Srpsku opstinu Brod, sa sjedistem u selu Lijesce, s tog prostora. Prateci opca dogadanja, ponasanja i vojna ustrojavanja Srba, Hrvati i Muslimani ove opcine su sve vise uocavali ozbiljnost prilika i namjere srpske strane. Svjesni opasnosti koja dolazi, ljudi su sve cesce na "crnom trzistu" kupovali oruzje. Velik broj Hrvata i Muslimana s podrucja opcine na privremenom radu u inozemstvu (njih oko cetiri tisuce), poceo je dragovoljno skupljati novac i slati ga, kako bi se osigurali barem najmanji uvjeti za obranu.

Stanoviti broj dragovoljaca iz ove opcine sudjelovao je vec u obrani Republike Hrvatske, sto ce u presudnim ratnim trenutcima biti i te kako znacajno za obranu ovdje. U hrvatskim selima poceli su se osnivati prve vojne postrojbe, koje su, nakon izbijanja rata u opcini, prerasle u snazne postrojbe Hrvatskog vijeca obrane. Prateci ukupna zbivanja na prostoru Bosne i Hercegovine, odnosno zaplitanje politicko-sigurnosnih prilika, te prema uputama republickih vlasti, potkraj 1991. godine, za cijelu opcinu Odzak, osnovan je Opcinski krizni stab. Njegova zadaca bila je, prije svega, sagledavanje i pracenje sigurnosti u opcini te, ovisno o tome, postupci u skladu s vazecim zakonskim propisima i ovlastenjima, zatim priprema i organiziranje svih drustvenih subjekata opcine u zastiti i sigurnosti gradana i imovine od svih vidova i oblika ugrozavanja. Nalazi kriznog staba opcinskim vlastima, prije svega mjesnim zajednicama, bili su u skladu s dogadajima u opcini i u susjednim opcinama. Priprema za oruzanu obranu opcine Odzak posebice je bila nuzna nakon cetnicke agresije na susjedne opcine Bosanski Brod, Derventu, Bosanski Samac i Modricu.

Ustaljenim scenarijem, stvaranjem kaoticnog stanja, nesigurnosti gradana u legitimne vlasti, JNA je i u ovoj opcini, u praskozorje rata, pocela diverzantske rusilacke aktivnosti. Diverzija koju je izvela JNA, bila je poruka o otvorenoj skoroj agresiji, a sam cin sabotaze predstavljao je primjenu modela trusnog tla. Nocu izmedu 5. i 6. veljace 1992. godine, na lokalitetu Kadar (granicni dio izmedu opcina Odzak i Bosanski Brod), eksplozivom je srusena kuca tadasnjeg nacelnika Policijske postaje Odzak, Hrvata, koji je ovu duznost obnasao kao kandidat HDZ-a.

Nekoliko dana kasnije minirana je benzinska pumpa u Odzaku, vlasnistvo gradanina muslimanske nacionalnosti. Sredinom veljace 1992. godine, pripadnici 2. odreda JNA iz Gornje Crkvine, s pripadnicima Srpske milicije, na magistralnom putu Bosanski Samac - Modrica - Sarajevo, u mjestu Pisari, u odorama JNA i tadasnje policije, naoruzani automatskim oruzjem, zaustavljaju cestovni promet i organiziraju nezakonitu naplatu cestarine. Njima se u tome pridruzio s grupom svojih vojnika i vec spomenuti Rajko Duric, zvan Truman, komandir lokalne postrojbe JNA iz sela Donja Dubica, opcina Odzak.

U ozujku 1992. godine, teroristi JNA nastavljaju svoj rusilacki pohod po opcini Odzak. Njihova teroristicka aktivnost usmjerena je izravno na ljudske zivote. Naime, postavili su eksplozivnu napravu u prostorije Hrvatskog kulturnog drustva "Napredak" u Odzaku. Smrtno je stradao Hrvat Tihomir Dujkovic, a veci broj ljudi je ranjen. Usporedo s nasilnickim djelovanjem JNA i SDS uspostavljaju i svoj vojni ustroj u ovoj opcini. Dobrovoljacke odrede preustrojavaju, prema svom vojnom modelu, u tipicne postrojbe JNA, u odjeljenja, vodove, cete, bataljune, a u njih uvode sve vojno sposobne Srbe s tog podrucja. Poseban naglasak u ovom vojnom ustroju JNA stavljen je na sela Donja Dubica, Novi Grad i Gornji Svilaj, imajuci u vidu njihov zemljopisni polozaj uz rijeku Savu, sto je bilo od osobite vaznosti u vojno-strateskom smislu.

Pocetkom 1992. godine, JNA u selima Donja Dubica, Novi Grad i Gornji Svilaj osniva pjesadijske cete, s pratecim protuoklopnim vodovima. Zbog sustava vojnog zapovijedanja, osnovan je i bataljun, s pratecim podpostrojbama i sluzbama. Zapovjednikom mu je imenovan takoder vec spomenuti Milan Rakic, a zapovjedno mjesto bilo je u selu Novi Grad. Kasnije zarobljena izvorna vojna dokumentacija ovih formacija JNA, govori o nacinu njihova ustroja, a iz izvornog dokumenta o sastavu cete sela Donja Dubica i nacin ustroja ostalih cetnickih postrojbi.

Tablica II: STRUKTURA I SASTAV CETE JNA IZ SELA DONJA DUBICA

Stalno isticuci kako su, kao gradani srpske nacionalnosti, u selima ove opcine ugrozeni, kako nemaju dovoljno sigurnosti i kako nisu dostatno zasticeni od, prema njihovim objasnjenjima, "imaginarne opasnosti", srpski kolovodje svoje pravo lice pokazuju u trenutku kada su im zvanicne vlasti predlozile osnivanje policijske postaje u selu Donja Dubica. Svrha je bila upravo zastititi gradane toga sela, buduci da su uporno izjavljivali kako su ugrozeni.

Zvanicne opcinske vlasti predlozile su da sastav ove policijske postaje odrazava nacionalni sastav pucanstva u tom selu. Imajuci u vidu da u tom selu zive i Hrvati, sto znaci da bi u policijskom sastavu bili i pripadnici hrvatske nacionalnosti, bila je razlog da mjesno rukovodstvo SDS-a odbije ponudeno. Samim tim cinom srpsko rukovodstvo je pokazalo da Srbi na tom prostoru nisu nicim ugrozeni, da su njihove ocjene ugrozenosti samo fraza iza koje se kriju vec definirane velikosrpske namjere. Osnovni razlog protivljenja srpskog rukovodstva uspostavi ove policijske postaje bio je zapravo cisto vojne naravi. Ukoliko bi ova postaja postojala, mjesni bi prostor bio sigurnosno policijski nadziran te bi tako bio prekinut postojeci srpski vojni mostobran s JNA, vec ranije uspostavljen izmedu sela Donja Dubica te lokaliteta Borota - Stuke - rijeka Bosna - srpsko selo Pisari (opcina Bosanski Samac), kuda je dopremano oruzje, vojna oprema i drugi vojni materijali za ustroj i opremanje srpskih vojnih jedinica. Srpsko rukovodstvo opcine Odzak takoder je odbilo postavljanje legitimne policijske postaje u selu Gornji Svilaj, 1. ozujka 1992. godine, jer su pretpostavljali da bi tako bilo onemoguceno naoruzavanje vojnih sastava tzv. srpske opstine Brod sa sjedistem u Lijescu.

Opcina Odzak je u planovima velikosrpskih politickih voda i zapovjednika JNA, u odnosu na druge opcine u Bosanskoj Posavini, imala posebno znacenje. Nakon agresije na opcinu Bosanski Brod, koja je, kako je vec receno, pocela 3. ozujka 1992. godine, jake cetnicke snage posebice su bile koncentrirane na istocnom dijelu opcine, a upravo on granici sa zapadnim dijelom opcine Odzak.

Realno je bilo ocekivati da ce se srpska agresija usmjeriti i na nju. Jedino se postavljalo pitanje vremena: kada? Stoga je Krizni stab opcine Odzak uzurbano dovrsavao obrambene pripreme, u skladu s materijalnim i kadrovskim mogucnostima. Ocigledno je bilo da ce JNA uskoro napasti jer je veci broj Srba iz ove opcine poceo izvlaci svoje obitelji, odvodeci ih na prostore drugih opcina.

Okupacijom dijela opcine Bosanski Samac, 17. travnja 1992. godine, JNA je izbila na istocnu granicu opcine Odzak, od koje je prakticno dijeli samo rijeka Bosna. JNA i druge cetnicke postrojbe uz nju nalazile su se i u selima Milosevac, Crkvina, Pisari te u Bosanskom Samcu. Opcina Odzak se nasla u sendvicu cetnickih snaga s oba boka. Dakle, jedan pravac djelovanja JNA prema opcini Odzak bio je s okupiranog prostora opcine Bosanski Samac, a drugi s okupiranog dijela opcine Bosanski Brod. Napad srpskog agresora na opcinu Odzak poceo je u nedjelju, 19. travnja 1992. godine, na katolicki Uskrs, raketiranjem naseljenih mjesta visecijevnim bacacima iz srpskog sela Kruskovo Polje, opcina Bosanski Samac.

Obrambene postrojbe opcine Odzak, sastavljene od Hrvata i Muslimana, odmah su uspostavile kruznu obranu na rubnim dijelovima opcine, usmjerenu prema srpskom agresoru. Takoder je stvoren, vec u pocetku, unutarnji krug blokade postrojbi JNA u selima Novi Grad i Donja Dubica. Srpske formacije iz ovih sela pocele su neprekidno tuci minobacacima i granatirati hrvatska sela Posavska Mahala, Vrbovac, Donji Svilaj i grad Odzak, kao i granicna sela u Republici Hrvatskoj, ispaljujuci projektile i preko Save, posebice na sela Jaruge i Sikirevci. Postrojbe JNA iz sela Bosanski Milosevac (opcina Modrica), 23. travnja 1992. na prostor opcine Odzak ispalile su raketni sustav od trideset i dvije rakete. Od njih su poginule cetiri civilne osobe.

Na osnovi bojevog djelovanja cetnickih postrojbi vec prvog dana rata, mogao se prepoznati vojno-strateski cilj agresorske JNA. Namjeravali su s okupiranog teritorija Bosanskog Samca i Modrice, a posebice iz srpskih sela Pisari, Crkvina i Milosevac, prijeci rijeku Bosnu, smjerom Pisari - zaselak Struke u selu Prud, a zatim preko Borota uspostaviti lanac i povezati se sa svojim postrojbama u Donjoj Dubici i Novom Gradu. Nakon toga namjeravali su se iz sela Gornji Svilaj spojiti s cetnickim postrojbama na podrucju okupiranog dijela opcine Bosanski Brod. Srpski agresor bi tako izasao na rijeku Savu, od sela Lijesce (opcina Bosanski Brod), do sela Grebnice (opcina Bosanski Samac). Tim manevrom veci bi dio Bosanske Posavine, pored vertikalnog odsijecanja, koje je vec obavljeno okupacijom Bosanskog Samca, bio i na sjevernoj horizontali odsjecen od Republike Hrvatske. Tako bi se opcina Odzak nasla u srpskom okruzenju oblika potkovice, s uskim poluotvorom prema slobodnom podrucju opcine Modrica.

Upravo svjesno te cinjenice, zapovjednistvo opcine Odzak je pojacanu obranu postavilo na crti Prud - Struke - Gornja Dubica, neposredno uz rijeku Bosnu. Prosudba se pokazala tocnom, jer je vec prvog dana rata, tj. 19. travnja 1992. Rajko Duric, zvan Truman, zapovjednik cetnicke vojske iz sela Donja Dubica, s pratecim borbenim osiguranjem, dosao na teritorij Struke, radi izvidanja. Tom prigodom doslo je do oruzane borbe s braniteljima opcine Odzak u kojoj je Duric poginuo. S istim ciljem na isto mjesto toga se dana uputio i Milan Rakic, zapovjednik cetnickog bataljuna na ovom prostoru, s oruzanom pratnjom. On je tom prigodom uhicen.

Nakon tih pocetnih dogadanja, narednih dana uslijedili su jaki napadi cetnicke vojske, na vanjski prsten obrane, a i na njezin unutarnji prsten, postavljen oko neprijateljskih postrojbi u selima Donja Dubica i Novi Grad. Valja naglasiti da se u to vrijeme cetnici zaustavljeni i na bosansko-samackom ratistu, s uspostavljenom bojisnicom Grebnice - Donja Slatina, te je nasa obrana za taj prostor vezala jedan dio agresorske vojske, sto je oslabilo njegovu snagu udara na opcinu Odzak. Sljedecih deset dana agresor je napao u nizu i na opcine Modrica, Orasje, Brcko i Gradacac. Tako su, zapravo, bile napadnute sve opcine u Bosanskoj Posavini, odnosno cijela je Bosanska Posavina postala veliko ratiste.

Osvajacke namjere cetnicke vojske na citavom prostoru Bosanske Posavine pocetkom svibnja 1992. godine znatno su umanjile napad izvana na opcinu Odzak. Stoga je neprijatelj pojacao nasrtaje na ovu opcinu s polozaja u selima Novi Grad i Donja Dubica.

Dobro organiziranim vojnim djelovanjem odzacke obrane, 8. svibnja 1992. godine, cetnicke snage u tim selima svladane su, te je bataljun JNA s pripadajucim podpostrojbama, bio primoran na predaju. Pripadnici ovih formacija JNA su uhiceni i razoruzani, privedeni u Odzak i pritvoreni. Sukladno medunarodnim konvencijama o uhicenju pripadnika neprijateljske vojske, Krizni stab opcine Odzak odmah je o tome obavijestio predstavnike Medunarodnog crvenog kriza. Oni su, iz svojih sjediste u Banja Luci i Tuzli, 14. svibnja 1992. godine posjetili zarobljenike, a 21. svibnja 1992. predstavnici Medunarodnog komiteta Crvenog kriza sa sjedistem u Osijeku. Posjetili su ih i 25., 26. i 27.5.1992. godine.

Zarobljeno je vise od sest stotina neprijateljskih vojnika, njihovih kolovoda, aktivista i pomagaca. Zatoceni su u raspolozive prostorije te, primjereno postojecim ratnim uvjetima, ranjenicima je pruzena medicinska pomoc. Ukratko, osigurani su moguci uvjeti za njihovo zivljenje u zatocenistvu (ishrana, higijenske potrebe i drugo). Srpski agresor nije dopustao bilo kakav izlazak iz opcine Odzak. Najslikovitiji primjer za to je pokusaj jedne zene srpske nacionalnosti da se iz Odzaka prebaci na teritorij pod kontrolom srpske vojske, buduci da je srpskim granatiranjem bila tesko ranjena, a u Odzaku nisu postojale nikakve mogucnosti za nuzdan slozeniji kirurski zahvat. Pregovori oko njezinog prebacivanja vodeni su radiovezom sa Simom Zaricem, jednim od komandanata IV. odreda JNA u Bosanskom Samcu. Nakon dogovora, kada je vozilo hitne pomoci s ranjenom zenom, u pratnji policijskih kola, stiglo na odrediste u Bosanskom Milosevcu, gdje je trebalo predati ranjenu zenu, cetnici su otvorili minobacacku vatru, tako da se vozilo s pacijentom moralo vratiti.

Valja napomenuti i to da je, nakon uhicenja pripadnika navedene formacije JNA u Donjoj Dubici i Novom Gradu, srpsko pucanstvo nastavilo zivjeti u opcini Odzak. Svi su gradani srpske nacionalnosti bili zasticeni u ratnim uvjetima. Velik je broj primjera da su zene i djeca pripadnika razoruzane postrojbe JNA trazili dodatnu zastitu od legalnih opcinskih vlasti te su, nakon toga, bili smjesteni u kuce hrvatskih obitelji. Nakon razoruzavanja ove formacije JNA, obrana opcine Odzak zarobila je velike kolicine naoruzanja, vojne opreme i streljiva, cime se u znatnoj mjeri ojacao i poboljsao obrambeni njezin sustav. Sredinom svibnja 1992. godine branitelji Odzaka oslobodili su i rubne dijelove svoje opcine, sela Gnionicu, Josavicu i Gornji Svilaj.

Nakon okupacije veceg dijela opcine Bosanski Samac, srpske su vlasti u logor zatvorile nekoliko stotina Hrvata i Muslimana. Cilj im je bio etnicki ocistiti opcinu Bosanski Samac, pa su zato organizirale tzv. razmjene: iz logora u Bosanskom Samcu dovodili su zatocene civile, starce, zene i djecu, a za uzvrat hrvatska strana je bila primorana predavati ratne zarobljenike, pripadnike zarobljenih srpskih postrojbi s podrucja opcine Odzak. Do kraja 1992. godine srpska strana je na taj nacin s okupiranog dijela opcine Bosanski Samac deportirala devet stotine pedeset i sest osoba, medu kojima je bilo tristo i pedeset zena i sto dvadeset i sestoro djece. Hrvatska strana je za uzvrat oslobodila gotovo sve srpske ratne zarobljenike.

Radi konacnog "probijanja koridora", tj. okupacije Bosanske Posavine, cetnici su sredinom 1992. godine na ovaj prostor dovlacili brojne snage u ljudstvu, naoruzanju i tehnici. Opcina Odzak se medu prvima nasla na udaru neprijatelja. Pocetkom srpnja 1992. godine cetnici koriste sva raspoloziva sredstva i snage kako bi okupirali ovu opcinu. Svagdasnje bombardiranje i avio-raketiranje Odzaka. Glavninu neprijateljskih snaga predvodio je s istoka Novica Simic, sadasnji general srpske vojske. S juzne strane napadali su pripadnici vojske Kninskog korpusa koji su dosli iz tzv. SAO Krajine, a predvodio ih je Milan Martic. S jugozapadne strane napad su izvodili pripadnici Drugog krajiskog korpusa, kojima je zapovijedao general Momir Talic. Najekstremnijima u redovima cetnicke vojske iskazali su se pripadnici Jedanaeste dubicke brigade i Sesnaeste krajiske motorizirane brigade iz Banja Luke.

Pred desetorostruko jacim neprijateljima u ljudstvu i tehnici, branitelji Odzaka su se 13. srpnja 1992. godine morali povuci s prostora svoje opcine i uputiti prema slobodnom teritoriju opcine Bosanski Brod. Prilikom povlacenja, po pravilima ratovanja, poveden je i odredeni broj ratnih zarobljenika srpske vojske, koji do tog trenutka nisu bili razmijenjeni. Srpsko pucanstvo koje je do tada zivjelo na podrucju opcine Odzak, a koje je to zeljelo, nakon povlacenja branitelja ostalo je kod svojih kuca.

Nakon ulaska na podrucje opcine Odzak, cetnici su pocinili masovne zlocine nad Hrvatima i Muslimanima, civilima koji su takoder ostali kod svojih kuca. Buduci da se uglavnom radilo o starijim i nemocnim ljudima, koji jednostavno nisu imali dovoljno snage da napuste svoja ognjista, te razmisljajuci logikom obicnog covjeka "da nikome ni za sto nisu krivi", ostali su u svojim domovima. Cetnici su na najbrutalniji nacin pobili sve te ljude, u njihovim kucama, u dvoristima, vjesali ih za noge i zive spaljivali.

Ovakve zlocine normalan ljudski um ne moze pojmiti. Svrhu takvih zlocina mogu tumaciti samo umobolni pripadnici cetnicke vojske i njihovi komandanti. Prema do sada prikupljenim dokazima na podrucju opcine Odzak ubijene su sezdeset i cetiri osobe hrvatske i muslimanske nacionalnosti.

Nakon okupacije, opljackana je cjelokupna imovina Hrvata i Muslimana. Konvoji srpskih kamiona odvozili su materijalna bogatstva u Banja Luku, Bosansku Dubicu, Bijeljinu, Srbiju i drugdje. Od hrvatskih gospodarskih imanja ostajali su samo goli zidovi, objekti bez krovova, ostajala su opustosena naselja simbolizirajuci ljudsku i civilizacijsku apokalipsu. Ono sto se nije moglo odnijeti, Srbi su jednostavno zapalili.

Na kraju svog barbarskog pohoda, da bi potpuno unistili tragove zlocina te svijetu izvjestaceno predocili, a sami sebe uvjerili, da je opcina Odzak srpski teritorij i srpsko vlasnistvo, mijenjaju stoljetni naziv ove opcine i grada i daju mu, podudarno sa sobom i svojim etickim odredenjem, neljudsko ime VUKOSAVLJE (vuk - divlja zivotinja, latinski lupus). Tim imenom pocinitelji zlocina odredili su sebe kao agresore, i pocinitelje genocida, iskazavsi svoje stvarno bice.

Imena dijela zrtava masakra Hrvata i Muslimana u opcini Odzak:

SELO VRBOVAC
1. Barisa Dogas, roden 1926. g.;
2. Anto Maric, roden 1932. g.;
3. Marko Kovacevic, roden 1924. g.;
4. Jela Maric, rodena 1909. g.;
5. Jozo Antunovic, roden 1934. g.;
6. Luka Peanovic;
7. Jozo Petric;
8. Jela Kovacevic, rodena 1932. g.;
9. Ivo Majic, roden 1933. g.;
10. Anica Knezevic;
11. Kata Matic;
12. Mara Vidic.

SELO ADA
1. Mijat Topolovac.

SELO SRNAVA
1. Blaz Kovac.

SELO POSAVSKA MAHALA
1. Simo Horvat, roden 1930. g.;
2. Anto Jelkic;
3. Kata Kvasina, rodena 1935. g.;
4. Ivo Kvasina.

SELO NOVO SELO
1. Anto Cancar;
2. Anto Kovacevic;
3. Mara Ilicevic;
4. Marko Jovusic;
5. Pavo Senjic;
6. Anto Ivancic.

SELO VRBOVACKI LIPIK
1. Roko Kopic, roden 1910. g.;
2. Janja Bosnjak, rodena 1930. g.;
3. Andrija Bosnjak, roden 1935. g..

SELO POTOCANI
1. Andrija Bozic, roden 1915. g..

SELO POTOCANSKI LIPIK
1. Jakob Majic;
2. Stipo Kopic;
3. Marko Juric.

SELO BIJELE BARE
1. Jela Bagaric, rodena 1903. g.;
2. Jurka Sego, rodena 1910. g..

SELO GORNJI SVILAJ
1. Lucija Njivojda, rodena 1914. g.;
2. Marijan Radman, roden 1938. g.;
3. Majo Andelic;
4. Ivo Andelic, roden 1937. g.;
5. Klara Andelic, rodena 1936. g.;
6. Juro Andelic;
7. Mijo Radman, roden 1945. g.;
8. Ivo Radman, roden 1936. g.;
9. Pero Radman;
10. Bozo Bucic, roden 1940. g.;
11. Ilija Pranjic.

SELO DONJI SVILAJ
1. Jozo Pejicic, roden 1947. g.;
2. Anto Sajic, roden 1958. g.;
3. Vinko Kaurinovic, roden 1973. g.;
4. Stjepan Matanovic, roden 1936. g.;
5. Mato Matanovic, roden 1929. g.;
6. Kata Jukic, rodena 1934. g.;
7. Nenad Kovacevic, roden 1923. g..

GRAD ODZAK
1. Ibrahim Huremovic, roden 1943. g.;
2. Junuz Omicevic;
3. Ibrahim Kosovac;
4. Mejra Terzic, rodena 1908. g.;
5. Bahrija Dzenanovic;
6. Hamdija Sacirovic;
7. Idriz Brkic;
8. Alija Brkic;
9. Halil Celikovic;
10. Husnija Subasic;
11. Mujo Topolovic, roden 1954. g.;
12. Mujo Ganic, roden 1950. g..

SELO GORNJA DUBICA
1. Pavo Ilak.

O nedjelima cetnika na podrucju opcine Odzak govore zarobljeni pripadnici njihovih postrojbi.

- Vuko Rakic, roden 1962. godine, iz sela Gornji Svilaj, Srbin, clan Srpske radikalne stranke Vojislava Seselja:

"...Ja sam u ozujku 1992. godine dosao kuci u Gornji Svilaj, opcina Odzak, iz Beca, gdje sam do tada radio. U to vrijeme u selu je rukovodstvo Srpske demokratske stranke osnovalo vojnu jedinicu tipa dobrovoljackog srpskog odreda. Zapovjednik je bio Ilija Zecevic. On je, zajedno s predsjednikom SDS-a Gornji Svilaj, Vladom Seljakovicem, dovezao oko sto pusaka i odgovarajuce streljivo. Oruzje je preuzeo od JNA u selu Novi Grad. Nakon nekoliko dana i ja sam se prikljucio ovoj jedinici u mom selu, te sam od Ilije Zecevica zaduzio automatsku pusku sa streljivom i SMB uniformu JNA. U vojnim aktivnostima u samom pocetku rata, ja sam sudjelovao u postavljanju minskih polja u zoni odgovornosti nase jedinice... Stanovito vrijeme bio sam odsutan iz sela.

Kada sam se vratio, 19. srpnja 1992. godine, saznao sam da je srpska vojska zauzela citavu opcinu Odzak, a da su se Hrvati povukli prema Bosanskom Brodu. Nakon nekog vremena na podrucje opcine Odzak dosla je Sesnaesta krajiska brigada srpske vojske iz Banja Luke. Srbi iz naseg sela su joj se prikljucili. Zapovjednik naseg voda bio je Stevo Rakic. Komandant naseg bataljuna bio je major Tesanovic iz Banja Luke. Zapazio sam da je u nasem selu eksplozivom do temelja srusena nova katolicka crkva, ali ne znam tko je to uradio. Sjecam se da je u komandu Sesnaeste krajiske brigade bio priveden Hrvat Mato Andelic, koji je ostao kod kuce. Poslije je ubijen, a ubili su ga pripadnici ove jedinice srpske vojske. Njegovu imovinu su prisvojili Miroslav i Mika Rakic iz nasega sela. U njegovoj kuci se nalazila i njegova punica, koju su takoder ubili pripadnici srpske vojske. Ispred kuce Ive Lujacica u nasem selu vidio sam cetiri muska lesa u raspadanju. Poslije sam cuo da se medu njima nalazi i les Ive Lujacica i nekog Radmana, zvanog Pecko, a znam da ih je 17. srpnja 1992. godine strijeljala srpska vojska.

Tada je na podrucju opcine Odzak bila vojna uprava koju su drzali Krajisnici. Ja sam u opcini Odzak osnovao Srpsku radikalnu stranku Vojislava Seselja, a predsjednik nase stranke za Bosnu i Hercegovinu je Nikola Poplasen iz Banja Luke ...".

- Damjan Jelic, sin Milanov, 54 godine, iz sela Donja Dubica, Srbin:

"... Otisao sam do naseg zapovjednistva u kuci Joke Rakica u Novom Gradu. Bio sam rasporeden u vod kojim je zapovijedao Mika Kalabic. Drzali smo polozaj prema Osjecku. Tu sam proveo osamnaest dana i noci bez izlazenja iz rova. Bozo Ninkovic iz Novog Grada 7. svibnja 1992. godine obavijestio nas je o odluci da svi predamo oruzje i prelazimo na slobodno podrucje. Mi smo tako ucinili. Dosli smo do prvih kuca Perica, gdje smo se okupljali. Naisla je grupa srpskih milicionara u plavim uniformama. Rekli su nam da nikakvog predavanja nema i da idemo nazad u rovove. Mi smo se kolebali. Zaprijetili su nam da ce onaj koji ne ode biti strijeljan. Vratili smo se u rovove, ali s velikom rezervom. Proveli smo tu noc u strahu. Sutradan je naisao neki mladic, kurir. Rekao je da je konacno dogovoreno da predamo oruzje...".

- Miroslav Vasilic, sin Milosev, roden 1969. g., u Bosanskoj Dubici, Srbin, pripadnik Jedanaeste pjesadijske brigade srpske vojske iz Bosanske Dubice:

"... Ja sam mobiliziran 30. lipnja 1991. godine i rasporeden u Jedanaestu pjesadijsku brigadu koja je osnovana u opcini Bosanska Dubica. Moj prvi zapovjednik bio je Ratomir Marinkovic, po cinu potpukovnik, inace oficir JNA. Nakon stanovitog vremena, sa svojim sam bataljunom upucen na ratiste u Republiku Hrvatsku, u Jasenovac. Tu sam boravio od 16. listopada 1991. godine do 15. lipnja 1992. godine. Poslije toga, veci dio moje brigade upucen je na ratiste u Bosansku Posavinu, na podrucje opcine Derventa. Negdje u desetom mjesecu 1992. godine moja jedinica je neko vrijeme boravila u selu Svilaj, na podrucju opcine Odzak. Sjecam se da smo tada zarobili tri muskarca, izmedu cetrdeset i pedeset godina. Milorad Sarac, pripadnik nase jedinice, roden 1966. godine, nakon tjelesnog zlostavljanja, svu je trojicu strijeljao. S njim su bili i Marko Vukadinovic i Milos Sarac, njegov brat. Ja sam se nalazio u neposrednoj blizini dogadaja. Ovu trojicu ubijenih ljudi pripadnici nase vojske su sahranili u dvoristu prve kuce u ovom selu, gdje su i ubijeni. Njih je Milorad Sarac strijeljao rafalom iz mitraljeza.

Ja sam na derventskom ratistu osobno zapalio tri kuce i to u selima Cer, Modran, a trece selo ne znam kako se zove. Sjecam se da je u Modranu ta kuca bila prizemnica sa zutom fasadom.

Mi smo takoder, boraveci na podrucju opcine Odzak, pljackali hrvatske kuce. Svojim smo kucama, u opcinu Bosanska Dubica, odvezli veci broj pokretne imovine Hrvata i to oko pedeset traktora, veci broj prikolica, tehnickih aparata i drugog.

Takoder mi je poznato da je, dok sam se nalazio na ratistu u Jasenovcu 1992. godine, jedan vod iz nase brigade, iz drugog bataljuna, isao na “ciscenje", tj. ubijanje muslimanskog stanovnistva na podrucju opcine Prijedor. Ovim vodom je tada zapovijedao Dujo Kotaran koji zivi u Bosanskoj Dubici. Vec sam rekao da je tada zapovjednik nase brigade bio Ratomir Marinkovic iz Nisa. Ovaj vod je isao ubijati Muslimane u sela Trnopolje, Kozarac i druga.

Nasa brigada je kasnije prebacena na orasko ratiste. Zapovijed za ofanzivu na slobodni prostor Orasja, s ciljem da ga se okupira i izade na rijeku Savu, izdana je 5. svibnja 1995. godine. To je naredio Momir Talic, general-potpukovnik. Dolazio je u zapovjednistvo nase brigade u selu Krepsic 3. svibnja 1995. U ofanzivi su sudjelovale i specijalne paravojne postrojbe "Bjeljinski panteri", kojima zapovijeda Ljubo Mauzer, i "Drinski vukovi"...”.

Imena clanova srpskog Kriznog staba u opcini Odzak i jednog broja srpskih aktivista SDS-a.

2.5. Agresija na opcinu Orasje