2.7. AGRESIJA NA OPCINU MODRICA

Cetnicka vojna operacija probijanja koridora kroz Bosansku Posavinu, pocela je s istoka, napadom na opcinu Brcko. Istodobno, ova operacija je izvodena i s druge strane, tj. s jugozapada, a na udaru agresora nasla se opcina Modrica. Ona je u sredisnjem dijelu Bosanske Posavine te se na sjevernoj strani nastavlja na opcinu Odzak i Bosanski Samac. Na krajnjem sjeverozapadu granici s opcinama Bosanski Brod i Derventa, na zapadu i jugozapadu susjedna opcina je Doboj, a na jugoistoku opcina Gradacac.

Ovu opcinu cine sljedeca naseljena mjesta:

Kao i u drugim opcinama Bosanske Posavine, i na podrucju opcine Modrica odvijao se poslije-izborni visestranacki zivot, ali s odredenom iznimkom, posebice karakteristicnom za ovu opcinu. Naime, pored vodece uloge Srpske demokratske stranke, u opstrukciji rada visestranacke opcinske vlasti i stvaranju uvjeta za velikosrpsku okupaciju opcine Modrica, jos je jedna politicka stranka u ostvarenju velikosrpske ideje odigrala znakovitu ulogu. To je Savez komunista - pokreta za Jugoslaviju. Sto je ova stranka zapravo predstavljala?

U namjeri da se zamaskira JNA, glavni instrument provedbe velikosrpske politike i stvaranja Velike Srbije, 1990.g. su u Beogradu najvisi njezini oficiri osnovali politicku stranku. U svom nazivu ona je definirala svoje dvije glavne odrednice, a to su borba za stvaranje Velike Srbije, kamuflirana kroz prozirnu odrednicu pokreta za Jugoslaviju, i ideolosku odrednicu ukljucivanja srbokomunista u ovu aktivnost, sto je zapravo bila potvrda proklamirane ideje ujedinjenja svih Srba. Pod nazivom “SK - pokret za Jugoslaviju”, komanda JNA je pokusala sebi stvoriti politicki legalitet za oruzano djelovanje svojih sastava na prostoru Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te stvoriti platformu za aktivno vojno angaziranje u ostvarenju velikosrpske agresije na ovim prostorima. Za svoje politicko predstavljanje na terenu ideolozi i djelatnici JNA, zaduzeni za politicki rad, posebice su trazili visenacionalne sredine, s izjednacenim nacionalnim sastavom pucanstva, kao pogodno tlo za plasiranje svojih ideja. Jedna od takvih, priblizno jednakih nacionalnih sastava pucanstva, bila je i opcina Modrica.

Hrvatski narod u ovoj opcini pravodobno je prepoznao velikosrpske namjere, bez obzira jesu li one u to vrijeme bile javne ili zamaskirane, te je, okupljen oko politicke platforme Hrvatske demokratske zajednice, odnio ukupnu izbornu pobjedu na visestranackim izborima. Sa stajalista stratega JNA za okupaciju Bosanske Posavine, posebice znacajno mjesto zauzimale su opcine Odzak i Modrica, koje su u sredistu Bosanske Posavine. Rasporedom hrvatskog i muslimanskog pucanstva na prostoru ove dvije opcine, od sjevera prema jugu, od rijeke Save do obronaka Trebave, bio je postavljen poseban prirodnoetnicki zid, sto je predstavljalo veliku prepreku ostvarenju velikosrpske okupacije ukupnog prostora Bosanske Posavine.

Stoga je pripreme za napad na opcinu Modrica cetnicki agresor otpoceo vrlo rano i vrlo temeljito. Pripremne vojnih aktivnosti JNA u drugoj polovini 1991.i pocetkom 1992.g. tekle su u dva smjera. Prvi je iz vec opisanog uporista JNA u Pelagicevu, a putom Pelagicevo - Obudovac - Gornja Slatina - Milosevac (srpsko selo na krajnjem sjeveroistoku opcine Modrica). Dugi smjer je iz stozera JNA osnovanog u selu Podnovlje. Ostvarivao se prvim krakom preko sela Dugo Polje i Botajica, a drugim preko srpskih sela Vranjak, Kopriva i Osjecani. Vec potkraj 1991.g., JNA je u opcini Modrica, medu mjesnim srpskim stanovnistvom, osnovala vojnu postrojbu razine brigade, kojom je zapovijedao stab aktivnih oficira JNA, a na njihovu je celu bio potpukovnik Radosavljevic te major Mile Stankovic. U svim vecim srpskim selima opcine Modrica, JNA je, u sastavu ove brigade, osnovala jedinice razine cete. Takve jedinice su bile osnovane u selima Skugric, Vranjak, Koprivna, Babesnica, Milosevac te u Modrici. Cete iz Modrice i Milosevca bile su uvezane u zajednicki bataljun. Pored navedene postrojbe, JNA je u selu Milosevac, pocetkom 1992.g., ojacala lokalni ustrojeni sastav dovodenjem oklopnih postrojbi JNA s tenkovima i visecijevnim bacacima raketa, te posebnom jedinicom, “Niskim specijalcima”. Cetnicke postrojbe na prostoru opcine Modrica uzurbano se pripremaju za predstojecu agresiju na svoje susjede Hrvate i Muslimane, a ukupnu logistiku osiguravala je JNA. Iz zarobljene dokumentacije, u pocetku rata, nedvojbeno je utvrdeno da je osnovana brigada JNA u opcini Modrica u svom arsenalu oruzja i oruda jos u predratnom razdoblju imala osam stotina sezdeset i osam cijevi pjesadijskog oruzja, od toga cetiri stotine devedeset i sedam automatskih pusaka, trideset i sest puskomitraljeza, kalibra 1.7,62 mm, mitraljeza M-53 dvadeset i cetiri komada, minobacaca od 60 i 82 mm, trideset i sest rucnih raketnih bacaca, cetiri bestrzajna topa, itd. Posebnu aktivnost u pripremama, usuglasavanju i pracenju obuke i ustroja ove brigade JNA obavljali su predstavnici politicke stranke “SK - pokret za Jugoslaviju”, a posebice njezin predsjednik za ovu opcinu, Gavro Drinic. On je stalno po savjete i naredbe odlazio visokim oficirima JNA u garnizon Doboj, o cemu svjedoci izvorna biljeska iz notesa oficira JNA.⁸⁾

Kakvocu obuke cetnika na podrucju opcine Modrica, za pripremu agresije na ovu opcinu i cijelu Bosansku Posavinu, pratilo je zapovjednistvo korpusa JNA u Tuzli. Ova je djelatnost osmisljavana upravo u ovoj komandi korpusa JNA, o cemu govori i izvidanje terena na podrucju opcine Modrica, koje je upravo taj korpus izveo 18. veljace 1992., o cemu svjedoci pronadena biljeska oficira JNA. Rezultat obavljenog izvidanja, s razine korpusa JNA, okvirna je zadaca za okupaciju opcine Modrica, koja je izrecena istog dana i evidentirana kod istog oficira koji je pisao biljeske. Iz te zapovijedi, sto se cita iz prilozenih izvornih dokumenata, vidljivo je da je osnovna zadaca namijenjena ceti JNA u Modrici; ona je trebala okupirati grad i zauzeti sve vitalne objekte u njemu, kao sto su most, silosi, posta, dom zdravlja i zgrada policije.

Da je to korpusno izvidanje, 18. veljace 1992.g., imalo posebno znacenje, odnosno da je obavljeno prema ranije napisanom planu okupacije Bosanske Posavine, nepobitno se vidi i iz jos jedne djelatnosti JNA na tom prostoru. Naime, na odrzanom sastanku Skupstine mjesne zajednice srpskog sela Koprivna, koje se nalazi na podrucju opcine Modrica, 21. veljace 1992. godine potpukovnik JNA Radosavljevic je zapovjedio izgradnju makadamske ceste prema podrucju Duge Njive. Prema toj zapovijedi, put je graden iz dva pravca, iz sela Vranjak i iz sela Koprivna. To je put kroz brdsko-sumski predio cijom je izgradnjom omogucen dolazak oklopnih postrojbi JNA iz sireg zaleda, tj. iz Tuzle i Doboja, na obronke Trebave, s kojih se siri prostor opcine Modrica, koji je u ravnici i odatle se cijeli moze artiljerijski tuci bez ikakvih posljedica po agresora. Upravo ovuda izveden napad na opcinu Modrica i dolazak tenkova JNA ovim putom, u lipnju 1992., general srpske vojske Novica Simic, u svom govoru 28. lipnja 1996., naznacio je kljucnim trenutkom vojnih djelovanja cetnicke vojske u okupaciji Bosanske Posavine. ⁹⁾

Probni napad na Modricu, srpski agresor izveo je 11. travnja 1992.g. Nakon zauzimanja nekih vitalnih objekata u gradu, postrojbe JNA su se povukle u gradsko zalede. Do svrsetka travnja na podrucju ove opcine, bio je uocen i dolazak paravojnih postrojbi iz Srbije, “Seseljevaca”, koji su se pridruzili postrojbama JNA u srpskim selima. Bio je to pouzdani znak da ce cetnicka agresija vrlo brzo poceti.

Napad cetnicke vojske na opcinu Modrica poceo je 3. svibnja 1992.g. ujutro u pet sati. Neprijatelj je jakom topnickom vatrom napao grad i sva nesrpska sela. U prvim danima rata, srpski agresor je iskoristio premoc u naoruzanju te okupirao selo Dobrinju, dio sela Rijecani i veci dio grada. Na okupiranom prostoru uspostavljena je srpska okupatorska vlast te su pocela masovna zarobljavanja nesrpskog pucanstva, ubojstva i pljackanje imovine. Uhicene nesrbe i zarobljene branitelje opcine Modrica cetnici su zatvarali u prostorije zgrade SUP-a i osnovne skole “Sutjeska” u Modrici. Zatoceni ljudi bili su podvrgnuti stravicnoj torturi srpske milicije i srpske vojske. Veci broj zatocenika je podlegao nakon teskih zlostavljanja i batinanja u ovim zatvorima. Za nacelnika Srpske policije u Modrici, nakon okupacije grada, imenovan je Milutin Popovic, (raniji sekretar SUP-a i predsjednik Komiteta SK za opcinu Modrica). Srpska policija u Modrici, nakon okupacije grada, imala je dvije stotine i pedeset djelatnika. U njezinu je sastavu djelovao i vod specijalne Srpske milicije koji je u Modricu dosao iz Banja Luke. Kakvu je ulogu i zadacu imala srpska policija u okupatorskoj srpskoj vlasti, definirao je njen nacelnik, Milutin Popovic, koji u obracanju pripadnicima svoje policije kaze: ”Mi smo najisturenija linija u izgradnji nove vlasti”. ¹⁰⁾

O ustroju srpske policije u okupiranoj Modrici ilustrativno govori njezina shema pronadena u biljeznici toga njezina celnika.

Na kakav su nacin srpski policajci postupali sa zatocenim Hrvatima i Muslimanima, koje su zlocine pocinili, zajedno sa srpskom vojskom, svjedoce prezivjeli:

- E.M.- Musliman iz Modrice:

“... Zajedno sa H.I., 1. svibnja 1992., lovio sam ribu na Tarevackim poljima. Oko jedanaest sati do nas su dosla cetvorica nepoznatih u maskirnim uniformama putnickim vozilom marke “Opel”, registracije br. MD 62-29, a mislim da je vozilo vlasnistvo Steve Jankovica iz sela Vranjak. Jedan od njih je rekao: “Stoj, kevu vam j... !”. Po dijalektu sam zakljucio da su iz Srbije. Odmah su nas pretresli. Nakon toga su nas odvezli u selo Vranjak. Po dolasku u Omladinski dom, vojnici koji su se tu nalazili poceli su nas udarati. Posebno su nas tukli pripadnici postrojbi iz Srbije, mislim da su to bili Seseljevci. Navecer su nas, u pratnji Vojne policije, prevezli u selo Podnovlje. Tu je bilo mnogo vojnika JNA. Takoder tu su boravili i pripadnici Seseljevih postrojbi. Nakon toga su nas prebacili u Ugljevik, a zatim u Bijeljinu. U logor u Bosanski Samac, prebacen sam 13. svibnja 1992.g. Tu sam bio u osnovnoj skoli...”.

- J.D. - Hrvatica s podrucja opcine Modrica:

“...Stajala sam, 4. svibnja 1992.g., pred svojom kucom, zajedno sa svojim djeverom A.D. Tada sam ugledala grupu od sedam cetnika koji su isli prema mojoj kuci. Sa sobom su vodili dvije zene i to Mariju i Kaju Dubravac, iz naseg sela. U toj grupi cetnika prepoznala sam Veljka Lukica, mladeg, i Zivka Dukica, zvanog Ziza, iz Gornjeg Skugrica. Ostali su mi bili nepoznati. Kratko osisani, na sebi su imali maskirne uniforme. Zivko i Veljko su imali uniforme JNA.

Nas dvoje smo stali bjezati, a oni su zapucali iz automatskih pusaka za nama. Mene su tada pogodila dva metka u obje noge, te sam vrlo brzo pala i ostala lezati. Cetnici su poceli potragu za A.D., te su ga pronasli na mjestu zvanom Cerova Kosa. Odmah su ga tu zaklali. Poslije toga vratili su se u dvoriste moje kuce te su tu zaklali Mariju Dubravac. Kaja Dubravac je iskoristila trenutak dok su oni cinili ove zlocine te je uspjela pobjeci u obliznju sumu…”.

- M. S.- Hrvat s podrucja opcine Modrica:

“… Zarobili su me 19. svibnja 1992. u Otezi meni nepoznati srpski vojnici. Odveden sam u selo Gornji Skugric. Tu me ispitivao Novica Vasiljevic iz Modrice. Bio je u uniformi JNA. Cijelo vrijeme dok me on ispitivao, udarao me jedan specijalac, koji je vjerojatno Krajisnik. Tijekom novog ispitivanja, nekoliko dana kasnije, saznao sam da je Vasiljevica na ovu duznost imenovao, te ga ovlastio da ispituje zarobljenike Gavro Drinic…”.

- N. L.- Hrvat, s podrucja opcine Modrica:

“… Nakon pada cijele opcine i njene okupacije od strane cetnika, ostao sam, krijuci se po nasemu selu, skoro tri mjeseca. Kada nisam vise imao hrane, otisao sam, 21. rujna 1992., u Modricu i prijavio se u policiju. Tu me ispitivao Dragan Savic, bivsi milicionar. Tijekom ispitivanja udarao me gumenom palicom. Zatim mi je naredio da stanem uza zid, izvadio je pistolj, stavio mi ga na potiljak i rekao: “Imas pet minuta da mi odgovoris na pitanja koja ti postavljam…”.

Obrana opcine Modrica, u sastavu 105. brigade Hrvatskog vijeca obrane, pruzila je cetnickom agresoru snazan otpor. U nekoliko je navrata protjeran s prostora grada, odnosno u nekoliko navrata branitelji su uspijevali osloboditi grad. A u namjeri da slomi otpor branitelja i okupira grad Modricu, agresor je poduzimao sve raspolozivo, sto je vidljivo iz zapisane zapovijedi za napad na grad koju su srpski zapovjednici svojim podredenima izdali 27. svibnja 1992. (vidi prilog).

U zavrsnim operacijama za probijanje koridora kroz Bosansku Posavinu, cetnicki agresor je angazirao citava dva korpusa cetnicke vojske, uz brojne paravojne postrojbe koje su dosle iz Srbije.

Prema naredbama ratnih zlocinaca Novice Simica i Momira Talica, napadnut je slobodni teritorij opcine Modrica iz dva smjera. Cetnicka vojska je okupirala opcinu Modrica, 27. lipnja 1992. odnosno njen teritorij koji se nalazi s desne strane rijeke Bosne, a time i ovaj dio Bosanske Posavine. Branitelji 105. brigade HVO-a, pred naletom nadmocnijeg neprijatelja, povukli su se na lijevu stranu rijeke Bosne te nastavili braniti opcinu na prostorima sela Pecnik, Jakes i Modricki Lug. Neprijatelj je 9. srpnja 1992. zauzeo i ova sela, cime je cijela opcina Modrica u okupirana, a to je bio uvod u okupaciju opcine Odzak. Pred agresijom cetnika s podrucja opcine Modrica u progonstvo je otislo, napustivsi svoje domove, oko dvadeset i dvije tisuce Hrvata i Muslimana te pripadnika drugih naroda.

Imena zrtava nesrpske nacionalnosti s podrucja opcine Modrica koje su cetnici ubili u zarobljenistvu ili za vrijeme okupacije:

⁸⁾ Izvorni dokument je pohranjen u Komisiji za ratne zlocine.
⁹⁾ Govor generela Srpske vojske Novice Simica na televiziji tzv. Republike Srpske, 28. lipnja 1996. godine.
¹⁰⁾ Izvorna biljeznica nacelnika Srpske policije u okupiranoj Modrici, Milutina Popovica, pohranjena je u arhivu Komisije za ratne zlocine.

2.8. Agresija na hrvatski dio opcine Gradacac