Iznimno je slozeno, a i jednako odgovorno, bilo usuglasiti rjecnik velikosrpskih nasrtljivaca i cetnickih zlocinaca, sa suvremenim hrvatskim jezikom. Iako nisu otisnuti njihovi izvorni, doslovni iskazi, ipak je ponegdje nuzno ostao izraz jugo-armijski jezicni izraz. I u ostalom dijelu ovog stiva, vec ustaljen vojnicki i raniji jugo-upravljacki i uopce administrativni rjecnik bio je velika prepreka dobru hrvatskom jeziku. Medutim, nije uvijek bilo potrebno, a cesto ni moguce, preinacivati vojno-strucne i druge izreke, a da izvorni autorov iskaz i stil ne budu bitno povrijedeni. Oni su (i) time neposredni i dojmljivi, izvorni i “nepredvidivi”. Procitat cemo stoga i “postrojbu”, i “formaciju”, i “casnika”, i “oficira”,”, (nuzno - cesce) i “zapovijed”, i “komandu”, i “napadaca”, i “agresora”, i “podrucje”, i “teritorij”, i “vojarnu”, i “kasarnu...

Zarobljena jugoslavenskoarmijska-cetnicka dokumentacija ostavljena je kako je i napisana. Sve je to ne samo posebnost ove povijesne kronike, nego i posebnost govora i sudbine ovoga dijela hrvatske zemlje i njezinih ljudi te vremena i prilika u kojima je nastala i o kojima govori ova iznimno znacajna knjiga.