Kratka politicka
i kulturna povijest Hrvatske
PREDGOVOR
O hrvatskoj se proslosti
i kulturi vrlo malo zna u Europi i u svijetu, ali isto iako
i u domovini kao i u okolnim zemljama gdje takodjer zive Hrvati,
kao autohtoni, konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini
te kao priznate ili nepriznate manjine u Jugoslaviji, Madjarskoj,
Austriji, Slovackoj, Ceskoj, Italiji i Rumunjskoj.
Tome nepoznavanju krive su objektivne prilike, odnosi i drzave
u kojima su Hrvati zivjeli od 1918. do 1990., ali isto tako
i hrvatske kulturne, znanstvene ustanove i pojedinci koji nisu
dovoljno pisali, popularizirali i prevodili svoje radove na
druge jezike. Podatci o Hrvatima, njihovoj povijesti i kulturi
dostavljani su najcesce iz Jugoslavije kao cjeline, obicno su
se u nju “utopili”, ili su namjerno iz susjednih zemalja, poglavito
iz Srbije, sirene o Hrvatskoj pretezito negativnosti, netocnosti
ili poluistinite konstrukcije.
Tek od 1991. kad je izvrsena velikosrpska agresija na Hrvatsku,
pa zatim na Bosnu i Hercegovinu, pocela se Europa, a za njom
i citav svijet zanimati za prave odnose u propaloj Jugoslaviji,
za narode koji su tu zivjeli, posebice za hrvatski narod, njegovu
proslost, jezik i kulturu. Iako je otada, poglavito poslije
priznanja Republike Hrvatske 1992. i bljestavih pobjeda novoustrojene
Hrvatske vojske nad agresorima 1995., ucinjeno mnogo na sirenju
istine o hrvatskom narodu i njegovoj povijesti, taj rad ipak
nije bio dovoljno koordiniran i sustavan, nego nekako vise pojedinacan,
poluprivatan i spontan.
Doista, napisano je nekoliko sintetickih radova o hrvatskoj
povijesti i kulturi na hrvatskom, ali malo je toga prevedeno,
a jos manje objavljeno kod stranih izdavaca ili s njima u koprodukciji.
Naime, probirljivi i oprezni zapadni svijet zahtijeva cinjenice,
a ne komentare, inzistira na kratkoci i jasnoci tekstova.
Tako je nastala i publikacija The Republic of Croatia
koju je uredio dr. I. Crkvencic, a objavljena je u GeoJournalu,
casopisu medjunarodnog drustva za humanu geografiju (Dodrecht-Boston-London,
no. 4., 1996.) u kome je objavljena moja kratka povijest Hrvatske
(A review of the historical development of the Republic of Croatia).
Buduci je taj rad, kao i ostali kratki clanci o Hrvatskoj, zainteresirao
inozemnu javnost, poglavito nasu dijasporu, prenio je spomenuti
prilog i Zajednicar u SAD-u (IV., 1997.). Hrvatsku verziju
objavio je Kalendar Gradisce 1997., njemacki prijevod
Panonska ljetna knjiga 1996., oba u Austriji, a prosirenu
verziju: Kratka povijest Republike Hrvatske objavio je R. Gumuzej
u svojoj knjizi Od balvana do Daytona, Zagreb 1997. Isto
tako je hrvatski tekst pod naslovom: Pregled u povijesni razvoj
Republike Hrvatske tiskao i slovacki casopis Historické studie
38, (Bratislava, 1997.).
To zanimanje potaknulo je vodstvo Hrvatskog informativnog centra
i Hrvatsku maticu iseljenika u Zagrebu na naruce prosireni tekst
politicke, ali uz dodatak kulturne povijesti Hrvatske, te uskoro
i slicnu publikaciju za Bosnu i Hercegovinu gdje Hrvati zive
kao najstariji, konstitutivni narod. Ako publikacija o Hrvatskoj,
pa zatim o Bosni i Hercegovini opravda ocekivanja i zainteresira
domacu citateljsku javnost kao i dijasporu kojoj je takodjer
namijenjena, postoji mogucnost izdavanja zajednicke knjige kao
i prijevoda na druge jezike, poglavito engleski i spanjolski
s kojima se sluzi vecina naseg iseljenistva u obje Amerike,
u Juznoj Africi, Australiji i na Novom Zelandu.
Dakle, htjeli smo pripremiti kratku, informativnu, preglednu
knjizicu o najvaznijim razdobljima, procesima, dogadjajima i
licnostima iz bogate hrvatske politicke i jos znamenitije kulturne
povijesti. Dodali smo petnaestak povijesnih zemljovida u boji,
popis vladara i vremenski redoslijed dogadjaja od najstarijih
vremena do 1998. godine.
Pisac
Povratak
na sadrzaj