Kratka politicka
i kulturna povijest Hrvatske
I. OPCI PODATCI
1.Polozaj
Republika Hrvatska, od 1990. samostalna, a od
1992. i medjunarodno priznata drzava hrvatskog naroda,
smjestila se na jugoistocnom dijelu Europe izmedju Jadranskog
mora i srednjeg tijeka Dunava.
Sjeveroistocni dio, nazvan Slavonijom, pripada Panonskoj
nizini; sredisnji ograncima Alpa, a juzni, nazvan
Dalmacijom, sastavni je dio Mediterana kao i najzapadniji
dio - Istra. Republika Hrvatska ima na zemljovidu neprirodan
oblik jer obrisi njenih granica slice zategnutom luku, polumjesecu,
a neki slikovito kazu da je njena silueta poput ptice u letu.
Desno joj krilo cini Slavonija i Srijem s Vukovarom na Dunavu,
lijevo Dalmacija i Dubrovnik na Jadranskom moru, a najveci
njen poluotok - Istra se poput kljuna zabio u sjeverni dio sredozemnog
zaljeva koji se naziva Jadranskim morem. Smjer “leta” je
europski Zapad kamo je Hrvatska pa svojoj kulturi
stoljecima i pripadala.
2.Granice
Na sjeveru Hrvatska granici s Madjarskom, na
zapadu sa Slovenijom i preko Jadranskog mora s Italijom,
na jugoistoku s Crnom Gorom a na sjeveroistoku sa Vojvodinom
kao dijelom Srbije. Najduzu granicu na istoku, jugoistoku
i sjeveroistoku ima Hrvatska s Bosnom i Hercegovinom,
koja se poput istocnog klina “zabila” u njen “trbuh”. Naime,
ako se povuce crta od Iloka na Dunavu kao najistocnijeg i Prevlake
u Boki kotorskoj kao najjuznijeg dijela Hrvatske, gotovo citava
Bosna i Hercegovina bit ce unutar toga zamisljenog prostora.
Najstarije su, i prirodne, granice prema Madjarskoj i
Sloveniji. One su i etnicke i povijesne, a znatno
mladja i neetnicka je granica prema Bosni i Hercegovini.
Ona se oblikovala osmanlijskom agresijom u 15. i 16.
st. i njihovom regresijom u 17. i 18. st. Tada je hrvatski
drzavni i etnicki prostor znatno smanjen i umjesto okruglog
oblika u doba hrvatske srednjovjekovne kraljevine dobio
je oblik polumjeseca. To je samo posljedica djelomicnog
rjesavanja “istocnog pitanja” na povijesnom hrvatskom
teritoriju. Odnosno, slikovito receno, za hrvatski geopoliticki
“polumjesec” kriv je i zasluzan osmanlijski simbol polumjeseca.
Naime, dok je europska i krscanska rekonkvista (tj. potiskivanje
islama i Osmanlija) provedena u Madjarskoj, Rumunjskoj, Srbiji,
Grckoj i djelomice Bugarskoj, ona nije izvedena na podrucju
Bosne i Hercegovine, Kosova, Sandzaka i Albanije.
3. Ime
Nacionalno ime Hrvata vjerojatno je iranskog
podrijetla. Njegovo znacenje i postojanje jos nije istrazeno.
Uostalom, kao ni imena i podrijetlo brojnih drugih naroda. Spominje
se prvi put kao osobno ime na dva grcka natpisa koja su nadjena
na uscu Dona u Azovsko more (Horoathos, Horuathos). Bizantski
car Konstantin Porfirogenet pise u 10. st. kako su
Hrvati dosli iz Bijele ili Velike Hrvatske (danas juzna
Poljska) u 7. st. pod vodstvom petero brace i dvije sestre,
a jedan od brace zvao se Hrvat. Car je, ujedno, prvi
pokusao protumaciti ime Hrvata kao onih koji imaju mnogo zemlje
. Postoje i druga brojna tumacenja od kojih je jedno vezano
uz gorje Karpati, zatim uz glagol hrvati se, boriti, itd.
Osim imena Hrvat i Hrvatska u proslosti spominje se i
naziv Slavonija, Slavonac koje je vjerojatno nastalo
od zajednickog imena Slaven, slicno kao Slovacka, Slovak i Slovenija,
Slovenac. Rabila su se u srednjem vijeku i slicna imena poput
Sklavinije, Slovinje, Slovin. U juznom, priobalnom dijelu Hrvatske
bilo je u uporabi i ime Dalmacija, Dalmatinac, ali je
tijekom 19. st. poslije hrvatskog narodnog preporoda i nacionalne
integracije prevladalo zajednicko ime Hrvat i Hrvatska.
I Hrvatska kao kraljevina (regnum) nosila je tri
imena, tj. Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija
i u svom je zajednickom grbu imala grbove tih hrvatskih povijesnih
pokrajina. Danas se imena poput Slavonac, Dalmatinac, Istranin
smatraju pokrajinskim, regionalnim nazivima.
4. Teritorij
i pucanstvo
Danasnji drzavni teritorij Republike Hrvatske je znatno
manji od hrvatskog povijesnog i etnickog prostora i ima 56.538
km2. Prema sluzbenom popisu iz 1991. tu je zivjelo 4,784.265
ljudi. Hrvati su vecinski narod i nositelj drzavnog suvereniteta.
Prema istom popisu zivjelo ih je u Hrvatskoj 3,736.356 ili 78,1
posto. Nacionalne manjine cinile su 21,9 posto, a medju njima
bili su najbrojniji Srbi s 12,2 posto, zatim Jugoslaveni
s 2,2, neopredijeljeni s 1,5, Muslimani s 0,9, Madjari i Slovenci
s 0,5, Talijani s 0,4 posto itd.
Izvan Hrvatske zivi jos najmanje
dva milijuna Hrvata. Najvise ih je u Bosni i Hercegovini:
755.895, pa u SAD-u, Kanadi, Australiji, Juznoj Americi, Novom
Zelandu, u Njemackoj, a kao stara dijaspora zive jos u Madjarskoj
(blizu 100 tisuca), u Austriji (Gradiscanski Hrvati), u Slovackoj,
Ceskoj, Italiji, Rumunjskoj pa u Vojvodini (Bunjevci i Sokci),
na Kosovu (janjevski Hrvati), u Srbiji (Beograd, Zemun) i Crnoj
Gori (Hrvati-Bokelji).
Tijekom srpske pobune i agresije Jugoslavenske armije
na Hrvatsku (od 1991. do 1995.) znatno se promijenila
nacionalna struktura u Hrvatskoj. U nju su doselili prognani
Hrvati iz Vojvodine, Srbije, s Kosova, Crne Gore, iz Bosne i
Hercegovine, a istodobno su iselili ili pobjegli Srbi koji su
djelatno sudjelovali u ratu protiv Hrvatske, kao i casnici
Jugoslavenske armije i njihove obitelji koje su zivjele na podrucju
Hrvatske. Pretpostavlja se da sada u Republici Hrvatskoj ima
vise od 85 posto Hrvata, manje od 15 posto su spomenute
nacionalne manjine. Sada je Hrvatska po nacionalnom sastavu
uz Sloveniju gotovo najhomogenija zemlja u ovom dijelu
Europe.
Prema konfesionalnoj pripadnosti Hrvatska je naseljena do 90
posto rimokatolicima, oko 7 posto ima pravoslavnih, 1 posto
je islamske vjeroispovijedi, a ostalo su grkokatolici, protestanti
i neke manje vjerske zajednice.
5. Hrvatska
- zemlja na razmedju “Zapada” i “Istoka”
Hrvati su jedan od najstarijih naroda u Europi. Medju
prvima su ustrojili drzavu, a od pocetka 10. st. imaju
i svoju kraljevinu, prvi medju Slavenima. Prema jeziku
pripadaju indoeuropskoj, slavenskoj, tocnije juznoslavenskoj
skupini naroda, a prema kulturnoj i vjerskoj odrednici,
zapadnoeuropskom, rimokatolickom civilizacijskom krugu.
Kao poseban etnik formirali su vec u ranom srednjem vijeku na
dijelu podrucja nekadasnjeg Zapadnog Rimskog Carstva, odnosno
kasnije Franackog Carstva.
Na tom teritoriju gdje su se stoljecima susretale rimska i grcka
kultura, Franacko i Bizantsko Carstvo, Sveto Rimsko Carstvo
njemacke narodnosti i u 15. i 16. st. Osmanlijsko Carstvo, naselili
u se u pocetku 7. st. Hrvati, kao ratnicki i vec dobro organiziran
narod i tu zive sve do danas. Od crkvene shizme ili raskola
u 11. st. preko toga podrucja prelazi i crta razgranicenja izmedju
katolickog Rima i pravoslavnog Bizanta, ali Hrvati oduvijek
pripadaju rimokatolickom Zapadu. Od 15. st. kad pocinje
turska agresija, tu se preklapaju i tri ponajvece i najstarije
svjetske religije: katolicanstvo, pravoslavlje te nesto mladji
islam.
Od svrsetka II. svjetskog rata 1945. i sukoba s SSSR-om 1948.
druga je Jugoslavija, u kojoj se nalazila i Hrvatska bila opet
granica izmedju zemalja zapadne demokracije i istocnog, komunistickog
svijeta, izmedju drzava okupljenih u NATO-u i onih u Varsavskom
paktu.
Godine 1990. proglasena je Republika Hrvatska - demokratska,
neovisna i samostalna drzava. Medjutim, i opet je na
granici, sa jos uvijek prokumunistickom Srbijom i Crnom Gorom
koje su proglasile “trecu” Jugoslaviju. U njoj je Srbija hegemon
kao i u prve dvije jugoslavenske drzave, Albanci na Kosovu su
bez ikakvih nacionalnih prava, a Hrvatima u Vojvodini nije priznat
polozaj nacionalne manjine.
Povratak
na sadrzaj
