Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner mo¾ete
postaviti na
svoju stranicu

 

 

Kratka politicka i kulturna povijest Hrvatske


III. KRALJEVINA HRVATSKA I KRALJEVINA UGARSKA (1102. - 1527.)

1. Personalna unija i Pacta conventa 1102.
      
zemljovid 3
Buduci je hrvatska narodna dinastija Trpimirovica (nazvana po utemeljitelju knezu Trpimiru) izumrla, uslijedila je potkraj 11. st. borba za hrvatsko prijestolje. Oko udovice kralja Zvonimira Jelene skupljala se ugarska, a oko novoizabranog kralja Petra narodna, hrvatska stranka. U tim previranjima i sukobima ugarski su kraljevi po feudalnom obicaju nastojali bastiniti i hrvatsku krunu. Naime, Jelena je bila iz ugarske dinastije Arpadovica. Oni su nastojali vojnickim i politickim putem dobiti Hrvatsku, pa su 1094. utemeljili Zagrebacku biskupiju i postavili svoga pouzdanika za biskupa. Ugarski je kralj 1097. i s vojskom prodro u hrvatsku i u bitci na Petrovoj gori pobijedio posljednjeg hrvatskog kralja Petra koji je poginuo u boju. Kako usprkos tome nije uspio “na sablji” dobiti Hrvatsku, ugarski je kralj s Hrvatskom sklopio ugovor nazvan Pacta conventa 1102. godine.
Bio je to ugovor izmedju hrvatskih velikasa i ugarskoga kralja Kolomana iz dinastije Arpadovica. On se obvezao da ce postovati poseban polozaj i privilegije plemstva i hrvatskog kraljevstva i kao potvrdu tome okruniti hrvatskom krunom. Doista, 1102. se u Biogradu kraj Zadra okrunio za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Prema Pacta conventa Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Ugarska bile su povezane samo osobom vladara, a to znaci da je medju njima postojala klasicna personalna unija.
Dakle Hrvatska je sacuvala svoju unutarnju upravu, poreze, svoj sabor, bana, pa je cak i kovala svoj novac, a to znaci da je zadrzala osnovne elemente svoje drzavne posebnosti. Zemljom su u ime kralja upravljali njegovi namjesnici, ban ili herceg. Npr. 1113. Koloman je hrvatsko-dalmatinskom krunom okrunio svoga sina Stjepana.

2. Izmedju dva carstva
Ugarsko-hrvatska drzava bila je vrlo znacajan faktor na prostoru izmedju Njemackog Carstva i Bizanta i konkurent ojacaloj Veneciji na moru. Zajednicki su se Hrvati i Ugri odupirali svim okolnim neprijateljima, a sredinom 13. st. uspjeli su prezivjeti veliku tatarsku najezdu. Poslije nje pocinju se graditi brojne utvrde, jaca domace visoko plemstvo i proglasavaju prvi slobodni kraljevski gradovi medju kojima se sve vise istice Zagreb kao politicko, crkveno i gospodarsko srediste Slavonije, a od 16. st. i citave Hrvatske. Medju feudalnim magnatima prednjace knezovi Krcki, kasnije nazvani Frankopanima i Subici Bribirski, kasnije Zrinski. Njihovi veliki vlastelinski posjedi u juznoj Hrvatskoj, prave drzave, bili su gotovo neovisni od kralja, cesto su bas oni odlucivali o sudbini Hrvatske i citavog kraljevstva.

3. Izdvajanje Bosne - postanak i jacanje Dubrovnika
Od 12. st. sve se vise iz vlasti hrvatsko-ugarske krune izdvaja Bosna kao posebna banovina, i potkraj 14. st., pod Tvrtkom I., postaje kraljevinom (1377.). Bila je to zapadno orijentirana, katolicka kraljevina koja postaje tampon drzava izmedju katolicke Hrvatske i grkoistocne Srbije. U Bosni se siri posebna vjerska zajednica nazvana. Crkva bosanska (krstjani) koju papa i hrvatsko-ugarski vladari smatraju heretickom i cesto protiv nje salju krizarske vojne.
Na podrucju juzne Dalmacije koju su izvori nazivali i Crvenom Hrvatskom nastaje, jaca, siri se trgovinom i pomorstvom potpomognuta jos jedna hrvatska “drzavica”. To je Dubrovacka Republika koja nastaje na mjestu antickog Ragusija. Stoljecima ona priznaje vrhovnu vlast Bizanta, hrvatsko-ugarske krune i od 16. st. Osmanlijskog Carstva. Za svoju slobodu i trgovinu od Mediterana do Britanije Dubrovcani placaju godisnji danak. Dubrovnik kao grad-drzava je vazno srediste, zapravo zariste hrvatske kulture, knjizevnosti, umjetnosti, pa je zato kasnije slikovito nazivan hrvatskom Atenom.

4. Anzuvinci (Anjou) na hrvatsko-ugarskom prijestolju (1301.)
Od 1102. do 1301. nose hrvatsku i ugarsku krunu vladari iz dinastije Arpadovica, a kad je ona izumrla pocinje borba za nasljedstvo. U Hrvatskoj tada poput kraljeva vladaju Subici-Bribirski, a cast “bana Hrvata” obnasa Pavao Bribirski koji se od 1299. naziva i “gospodarom citave Bosne”. Njegov brat Mladen je 1300. otisao u Napulj i otud doveo u Zagreb Karla Roberta, sina Karla Martela iz dinastije Anzu (Anjou). Uskoro su ga slavonski plemici otpremili u Ostrogon u Ugarskoj gdje je okrunjen za kralja krune sv. Stjepana, pa od 1301. do 1409. hrvatsko-ugarskim prijestoljem vladaju Anzuvinci, podrijetlom Francuzi.
Ta dinastija dala je dva snazna vladara, Karla Roberta (1301.-1342.) i njegova sina Ludovika I., (1342.-1382.) Iako su Subici Bribirski doveli Anzuvince na prijestolje, Karlo Robert je uz pomoc ostalih hrvatskih velikasa slomio moc Bribirskih koji su gotovo obnovili hrvatsku drzavu kao u doba hrvatskih narodnih vladara od 925. do 1089. Poslije poraza i zatocenja bana Mladena Bribirskog (1322.) koji se titulirao kao “ban Hrvata, Bosne, knez Zadra i princip Dalmacije” pocela je jacati Bosna za Stjepana II. koji ju je kao vazal kralja Karla Roberta dobio na upravu . Stjepan je prosirio svoju vlast na tada hrvatske zemlje: Zavrsje i Hum (Livno, Duvno, Glamoc, Neretvanska krajina) i poceo siriti Bosnu na zapad sto su kasnije nastavili Tvrtko I. i Osmanlije.
Za vladanja Ludovika I. ojacala je hrvatsko-ugarska kruna i postala vodeca sila u srednjoj Europi. Najprije je Ludovik slomio moc hrvatskih velikaskih obitelji (Nelipica i Bribirskih), a zatim vodio tri rata protiv Venecije za hrvatsku obalu. Zadarskim mirom 1358. odbacio je Mlecane s istocne obale Jadranskog mora i uzeo u zastitu hrvatski Dubrovnik, tada trgovackog takmaca Venecije. Ratovao je sa Srbima oko Huma, a zatim prisilio bosanskog vladara Tvrtka I. da mu vrati krajeve koje je uzeo Stjepan II. (Zavrsje, Hum). Buduci je postao i kraljem Poljske njegova vlast se protezala od Baltickog do Jadranskog mora, pa se stoga takodjer moze reci da je prvi na djelu stvorio Srednju Europu.

5. Protukraljevski pokret u Hrvatskoj
Poslije Ludovikove smrti (1382.) nastupilo je razdoblje feudalne anarhije koja ce potrajati cetrdesetak godina. Protiv tzv. zenske vlade Ludovikovih nasljednika, koji takodjer zele vladati centralisticki, digli su se Hrvati, tri brata Horvata i Ivan od Palizne i poceli protucentralisticki pokret uz pomoc bosanskog kralja Tvrtka I. koji te borbe koristi za prosirenje svoje vlasti. Medjutim, to nastoje iskoristiti i Turci-Osmanlije koji se poslije poraza srpske vojske na Kosovu 1389. sve vise ubacuju u Bosnu, a s mora prijete Mlecani koji zele ponistiti Zadarski mir iz 1358. godine. Kad je zenidbom 1387. postao hrvatsko-ugarskim kraljem Sigismund (Zigmund) Luksemburgovac, a 1391. umro Tvrtko I., zapravo obnovitelj stare hrvatske drzave, hrvatski otpor bio je osudjen na propast. Bracu Horvate je potukao Zigmund kod Dobora u Bosni 1394. i ponovno 1408. porazio bosansku vojsku na istom mjestu. Dinasticke borbe iskoristila je Venecija i 1409. “kupila” od pretendenta na prijestolje hrvatsko pravo na Dalmaciju. Uzalud je hrvatski velikas Hrvoje Vukcic Hrvatinic pozivao u pomoc Turke i pobijedio Zigmundovu vojsku 1415. kod Doboja u Bosni. Osmanlije su to iskoristile i prodrle prvi put cak do Celja u Stajerskoj pljackajuci putem citavu Hrvatsku.

6. Osmanlijska opasnost i agresija              zemljovid 4
Godine 1433. kralj Zigmund je shvatio da je velika opasnost zaprijetila njegovim kraljevinama i od Osmanlija i od Mlecana. Zato je ustrojio tri obrambena tabora - podrucja, prva u srednjoj Europi. Prvo, hrvatsko, koji je trebalo braniti Hrvatsku i Dalmaciju, drugo, slavonsko, prema rijeci Uni i trece, usorsko, za obranu sjeverne Bosne i Podunavlja. Bio je to zacetak organizirane obrane prostora, koji ce se u kasnijim stoljecima razviti kao Vojna krajina, granica (Militärgrenze).
Od 1458. do 1490. Hrvatskom i Ugarskom vlada kralj Matijas Korvin koji je sklopio s bosanskim kraljevima savez protiv Osmanlija, a podrzala ga je i Sveta Stolica. Medjutim, ljeti 1463. sultan Mehmed II. prodre u Bosnu, a kako joj Matijas nije mogao tada pomoci, Bosna je “saptom”, tj. bez otpora pala. Vec u jesen kralj Matijas prodro je do Jajca, oslobodio nekoliko gradova. Opet je obnovio obrambeni sustav, tzv. banovine, Jajacku uz rijeku Vrbas i Srebrnicku u istocnoj Bosni. U dolini Neretve Hrvatsku je branila utvrda Pocitelj. Buduci su Osmanlije vec 1393. osvojile Bugarsku, 1453. zauzele Carigrad, 1459. Srbiju, na redu su tada bile Hercegovina, Hrvatska i Ugarska.

7. Stogodisnji hrvatsko-turski rat          zemljovid 5
U drugoj polovici 15. st. nastavljaju se stalni napadaji Osmanlija iz okupirane Bosne prema Hrvatskoj. Njih, zapravo, vode pretezito domaci, islamizirani begovi od kojih su mnogi donedavno bili katolicima. Bio je to stalni “mali rat” na granici koga vode Turska i Hrvatska. Tako su vec 1465. oni osvojili Blagaj na Sani, nekoc grad hrvatskih velikasa Babonica i sjediste hercega Hrvoja Vukcica Hrvatinica. Godine 1471. zauzimaju Pocitelj na Neretvi, a 1482. pada i Herceg-Novi, posljednji slobodni dio Hercegovine. Uzalud je Nikola Ilocki, hrvatski velikas imenovan za kralja Bosne (1471.), a kralj Matijas Korvin 1480. prodro u Bosnu cak do Sarajeva. U tim teskim vremenima Hrvati su uspjeli 1491. pobijediti tursku vojsku koja se vracala s pohoda u Kranjskoj. Ali sve je izgledalo izgubljeno kad je hrvatsko plemstvo 1493. tesko potuceno na susjednom Krbavskom polju. Medjutim, poraz Hrvata na Krbavi bio je najava i pocetak stogodisnjeg obrambenog rata u kome su Hrvati hrabro branili svaku stopu svoje zemlje. I dok su Osmanlije od 1453. do 1482. osvojili Carigrad, srusili Bizantsko Carstvo i pokorili brojne kraljevine, Hrvati su u stotinu godina izgubili samo pedesetak kilometara u dubini svoga prostora. Sacuvali su uski pojas svoje drzave koji su sami nazivali “ostatcima ostataka” nekoc snaznoga hrvatskog kraljevstva.


Povratak na sadrzaj

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

© Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre