PREDGOVOR

Sveti Pavao javlja krscanima u Rimu da je po krajevima "...od )Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evandelje Kristovo" (Rim 1 5,19). Tako nam prva pisana rijec o propovijedanju Kristova evandelja na ovim prostorima potekla upravo iz Svetoga Pisma. Nakon smrti cara Honorija i Arkadija rijeka Drina postaje ne samo stalna granica koja dijeli Istocno i Zapadno carstvo, nego i rijeka koja dijeli dvije civilizacije vjerskog i kulturnog svijeta (usp. Katolicanstvo u BiH, Sarajevo, 1 993., str. 11).

Kako su preko ovih prostora prelazili mnogi povijesni valovi, ratni su vihori izbrisali brojne povijesne tragove, pa nam ostadose tek poneki tragovi i znakovi zivota Crkve iz Salone, Sirmiuma, Narone i Epidaura. Stari zapisi spominju vise biskupija na podrucju BiH, a arheolozi i povjesnicari trebat ce uloziti jos puno truda da pronadu i odrede gdje su bile Bistua Nova, Bistua Stara, biskupija Martari itd. Dolaskom Avara unisteno je gotovo sve, pa tek malobrojni sacuvani tragovi daju samo slutnju bujnog krscanskog zivota na ovim prostorima.

Dolaskom i krstenjem Hrvata u VII. i VIII. stoljecu ponovno se ovdje budi krscanski zivot. Medutim, o njemu znamo samo prema pojedinim toponima jer su mnoge vojne najezde unistile i taj zivot. Velika unistenja i seobe dogodila su se posebno u vrijeme kada Bosna pada pod Turke, godine 1463., a prvih godina osvajanja nazocna je i jaka islamizacija. Na ovim prostorima, nakon dominikanaca snazno i organizirano djeluju franjevci, koji ce za vrijeme turske vladavine biti jedini pastiri.

U ovih nekoliko rijeci nisam zelio opisati povijest Crkve na ovome prostoru, niti povijest nasega stradanja, nego razapinjanja. Obnovom hijerarhije 1881. godine Crkva se ponovno dize iz pepela, a grad Sarajevo tek u desetljecima koja slijede dobiva sliku multireligioznosti, jer se gradi katolicka katedrala, pravoslavna saborna crkva i zidovska sinagoga... Ratovi su uvijek donosili pustosenja, ali i politicke opcije cinile su svoje. Dovoljno je samo prisjetiti se onih teskih vremena nakon II. svjetskog rata, kada se tolikim svecenicima i vjernicima u raznim kazamatima izgubio svaki trag; ili visegodisnjih nastojanja da se "isprosi" poneka dozvola za adaptaciju i gradnju crkve...

Nakon tolikih stoljeca razapinjanja dosao i ovaj teski i nemili rat kojim su njegovi tvorci htjeli izravnati neke stare racune i ostvariti svoje politicke opcije. I sada, kad se vratim mislima u prve ratne dane, tesko mi je razluciti izmedu onoga sto smo znali da ce se dogoditi, i onoga u sto nismo htjeli vjerovati da ce se dogoditi. lako smo vidjeli, da se od sirenja mrznje u medijima do prebacivanja i dijeljenja oruzja sve sprema za rat, mi smo htjeli da rata ne bude jer smo dobro znali kakve ce biti njegove posljedice. Sredstva priopcavanja su na zastrasujuce brz nacin uspijevala lazima zatrovati zivotno ozracje i usaditi klicu mrznje u Ijudska srca i meduljudske odnose. Bilo je tesko i potresno biti svjedokom tolikog prolijevanja krvi, grabezi i paljevine koja bi ponekad zamracila nebo. Strah i jeza su se sve vise uvlacili u Ijude jer su neljudi, obuzeti mrznjom doslovno izmisljali nacine mucenja i progonjenja.

Tvorci politicke opcije osvajanja teritorija smisljeno su najprije pustosili i rusili znakove nazocnosti drugih i drugacijih, a to su prije svega vjerski objekti. Uistinu je bilo tesko vjerovati da se vodi rat koji zeli zatrti cak i znakove postojanja drugih. Necu se moci otrgnuti bolnom dojmu, koji je na mene i na tolike druge ostavila hladnoca medunarodnih predstavnika i pripadnika njihovih vojnih postrojba. lako se sve dogadalo pred njihovim ocima, uporno su postavljali pitanje: tko sve to cini? Od takvih pitanja stala bi nam pamet. Ovu krivnju medunarodne zajednice nije moguce oprati nikakvom isprikom.

U svojim rukama imate knjigu u kojoj su rijecju i slikom zabiljezene cinjenice, i barem dijelom prikazani uzasni tragovi mrznje koja se sirila poput zaraze i trovala Ijudska srca te oduzimala pamet vodama i njihovim sljedbenicima. lako je Katolicka Crkva dizala glas protiv zla, ipak je to bio samo glas vapijuceg u pustinji. Vise nije bilo moguce zaustaviti lavinu mrznje koja je krenula putem rata. Nakon svega - preostalo nam je samo brojiti mrtve, ranjene, prognane, ozaloscene, obespravljene, beznadne...

Osim Ijudi, zeljeli smo slovom i slikom zabiljeziti i ono sto je tako vezano uz covjeka - njegove svetinje. Toliko puta sam susretao Ijude dok tupo gledaju u zgariste svoga doma, bolno uzdisu, ali - ne placu. Isti ti Ijudi, kada bi dosli pred crkvu u kojoj su krsteni i rasli te vidjeli sto je ucinila mrznja njihovom tako dragom zdanju - zajecali bi poput djece.

Upravo ove i ovakve suze skupljene su i sabrane u ovoj knjizi, kako bi ostale zapamcene.

lako zelimo zabiljeziti plodove mrznje, ne zelimo pozivati na mrznju i osvetu, nego krenuti putem uljudbe, prastanja i Ijubavi, putem pomirenja i povjerenja. Cilj nam je bio prikupiti dokumente o ostecenim i unistenim zdanjima Katolicke Crkve u BiH. Nismo uspjeli obuhvatiti sve vjerske objekte, sto zbog vremena, sto zbog inih okolnosti, pa tako nismo uspjeli obuhvatiti ni stradanja vjerskih objekata Islamske zajednice, Srpske pravoslavne Crkve i drugih zajednica. A ruseni su i njihovi vjerski objekti, posebno je unisten i ostecen veliki broj dzamija.

Svjesni smo da je to bila destrukcija ne samo zdanja, nego i Ijudskih srdaca, javnog ozracja i svih razina Ijudskog zivota i djelovanja. No uvjeren sam da je covjek ovoga podneblja jos uvijek u stanju dici se iz pepela i krenuti ispocetka te, ziveci na svojim korjenima, predati buducim pokoljenjima ono divno blago vjere koje bastinismo od svojih otaca.

Zahvaljujem svima onima koji su ulozili nemali trud u skupljanju ovih materijala i svima koji su napisali tekstove, jer ce sve to sluziti za pamcenje buducim pokoljenjima.

Iskrena hvala svima koji su omogucili da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

Pozivam sve Ijude dobre volje da nam pomognu da ova raspeta Crkva u BiN ne umre na svom krizu, nego da se oporavi i zazivi novi zivot za dobro buducih pokoljenja. U tom duhu sve pozdravljam i zazivam mocni zagovor Marije nase Majke, da nas prati na nasem hodu u trece tisucljece.

U Sarajevu, o svetkovini Bezgresnog zaceca BI. Dj. Marije 1997.

Vinko kardinal Puljic
nadbiskup I metropolit vrhbosanski
predsjednik BK BiH

 


RASPETA CRKVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Dokumentarna knjiga autorske ekipe sadrzi brojne reprezentativne fotografije o ratnim djelovanjima po katolickim sakralnim objektima, kartografsku gradju, potrebne statisticke prikaze multinacionalne, multikulturne i multikonfesionalne BiH kako bi citatelj stekao temeljit uvid u tezinu etnocida nad Hrvatima BiH. Informativne studije: “Bosna i Hercegovina - prostor povijesnoga sretanja, suzivota i sukoba pripadnika razlicitih vjera“ (T. Vuksic), “Pregled proslih i sadasnjih medjusobnih odnosa katolika, pravoslavnih i muslimana u Bosni i Hercegovini” (R. Peric), “Susreti vjerskih poglavara Bosne i Hercegovine 1991. - 1995.” (M. Zovkic), “Srusene crkve - spomenici proslosti ili jamstvo buducnosti” (dr. Pero Sudar) itd

Knjiga je dobitnik nagrade HKD "Napredak"

Cijena 225,00 Kn
Cijena + PDV 274,50 Kn

Povratak na sadrzaj
Predgovor
Srusene Crkve - Spomenici proslosti ili jamstvo buducnosti
Vrhbosanska nadbiskupija
Slike


Sve obavijesti o knjigama mozete dobiti putem E-Mail adrese:

knjige@hic.hr

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

© Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bullet_redin: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre