Prebiruci po raznoraznim dokumentiranim izjavama kardinala Stepinca i drugih znacajnih ljudi i izvora o njemu, odmah upada u oci kako se preko njih, kao preko nekih tajanstvenih stuba, vise ulazi u autenticni svijet stavova i djela ovoga tako obicnog i tako jedinstvenog covjeka, nego, mozda, preko njegovih objavljenih brojnih biografija. Svaki ovakav izbor citata nuzno ukljucuje subjektivni pristup autora. Ovaj ovdje je uglavnom motiviran mozaickim upotpunjavanjem manje poznatih izjava i slika o kardinalu Stepincu i okolnostima u kojima je djelovao. Kao takav zasigurno ce dodatno doprinijeti njegovoj autenticnoj slici. 

Louis Breiner, predsjednik Drustva americkih Zidova:
"...Ovaj visoki crkveni predstavnik osuden je kao suradnik nacizma. Mi Zidovi prosvjedujemo protiv takvih kleveta. Jer mi poznajemo njegovu prolost, mi mozemo reci, da je on od 1934. i u sljedecim godinama uvijek bio vjerni prijatelj Zidova. Te svoje osjecaje nije skrivao ni za vrijeme okrutnih progona pod Hitlerovim rezimom. On je bio jadan od rijetkih ljudi u Europi, koji su tada nastupili protiv nacisticke tiranije, i to u svakom trenutku, kad je to bilo najopasnije" (izjava dana dva dana nakon osude Stepinca; Bauer, 1979., s. 130).

Kardinal Stepinac, 1940.:
"Doslo, dakle, sto mu drago u ovim zalosnim vremenima, mi necemo nikada sagnuti glavu pred zlom koje se siri, pred laznim duhom vremena, koje je protivno Bogu... I ja vam dovikujem na domaku oluje koja prijeti citavom svijetu: Ohrabrite se i budite jaki u vjeri, koju ocevi vasi ispovijedaju vec 1.300 godina" (ib. s. 200).

Kardinal Stepinac, 1941.:
"... Svaki dan gledamo nove proglasene odredbe, jedna stroza od druge, koje pogadaju kao krive cisto nevine osobe... Da se osobama tude narodnosti oduzima svaka mogucnost samoodrzanja i da im postavlja jedan sramotni znak, to spada na covjecnost i na cudorede. I moralni zakoni ne vrijede samo za pojedince nego i za one, koji vrse vlast u drzavi... Osim toga, treba smatrati, da djeca u dobi razvitka pogodena ovim mjerama, da ce u njima ukorijeniti osjecaj osvete i kompleks manje vrijednosti, a to ce imati sudbonosni utjecaj na njihov psiholoski odgoj. Da li mi posjedujemo pravo, da pocinjamo slican atentat protiv ljudske licnosti?" (iz prosvjednog pisma ministru unutarnjih poslova dr. A. Artukovicu, 23.5.1941., Cavalli, 1947., s.163).

Kardinal Stepinac, 1942.:
"... Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuje na zemlji, imade pravo na zivot dostojan covjeka i na postupak dostojan covjeka... Zato je katolicka Crkva uvijek osudivala, a i danas osuduje nepravdu i nasilje koje se pocinja u ime klasnih, rasnih i narodnosnih teorija... Ona bi se iznevjerila svojoj zadaci, kad ne bi s istom dosljednoscu dizala i danas svoj glas na obranu sviju koji se zale na nepravde..." (iz propovijedi u katedrali u Zagrebu, 25.10.1942., Benigar, 1974., s. 442).

Kardinal Stepinac, 1943.:
"...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost, ili bez obzira na druge razlike, nosi u sebi pecat, obiljezje Boga Stvoritelja i ima svoja vlastita prava, u koja nitko ne smije dirati, ogranicavati ih silom" (Benigar, 1974., s. 440).

MiIovan Dilas:
"Da posteno kazem istinu, ja mislim, i to ne samo ja, da je Stepinac jedan integralan covjek, cvrst karakter, koga je nemoguce slomiti. On je bio zaista pravedan osuden, ali koliko se je puta desilo u historiji, da su bili pravedni ljudi osudeni iz politicke nuzde" (Hrvatska revija, 1956., s. 202).

Nadbiskup Stepinac, 1946.:
"Neki su dokumenti falsificirani; slike na kojima me prikazuju, da dizem ruku na fasisticki pozdrav i da sam prisustvovao oprostaju hrvatske legije, koja je isla na Crno more; niti sam prisustvovao tom oprostaju, niti sam fasisticki dizao ruke" (sadraj jedine note koju je napisao na procesu 1946. godine, Beluhan, 1967., s. 127).

Nadbiskup Stepinac, 1846.:
"... Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za hrvatsku drzavu i ja bih bio nistarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji bijase rob u bivsoj Jugoslaviji..." (iz obrane pred sudom, Benighar, 1974., s. 584).

Kardinal Stepinac, dva mjeseca pred smrt:
"... Sveti Ciprijan je dao svom krvniku 25 zlatnika prije nego sto mu je ovaj rastavio glavu od tijela. Ja nemam zlata. Sve sto mogu ja dati je molitva za onoga, koji ce me u smrt otjerati, da mu Gospodin oprosti i dadne vjecni zivot, a meni daruje mirnu smrt... Ja cu uz Bozju milost svoju duznost do kraja ispuniti, bez mrznje protiv ikoga, ali i bez straha pred bilo kime..." (Bauer, 1979., s. 152).

Die Presse, 11.2.1960.:
"...U seoskoj povucenosti svog hrvatskog rodnog sela, zatocen, no ipak medu svojim narodom, tesko bolestan, no ipak nepokolebiv u svom ispovijedanju vjere, od kraja rata odcijepljen od svijeta, ipak slavno poznat tome svijetu kao jedan od mucenika za slobodu Crkve na komunistickom Istoku, umro je danas kardinal Stepinac"

Francis Spetlman, newyorski kardinal:
"... Vijesti o smrti kardinala Stepinca ovdje se primaju s tugom. Americki narod u njem prepoznaje duh, koji je nasu u domovinu ucinio velikom: duh koji se ne obazire na cijenu, koja nikad ne moze biti previsoka, kad se radi o slobodi. Mi smo ponosni da je Newyorska nadbiskupija podigla zivi spomenik uspomeni nadbiskupa Stepinca "Stepinac High School", gdje se mladi ljudi obucavaju i uce postovati i uzdizati nacela, za koja je ovaj hrabri covjek zivio i umro..." (Hrvatski glas, 7.3.1980.).

Jean Rupp, pariski biskup:
"... Mi se ponosimo velikom licnoscu kardinala Stepinca. On je mucenik modernih vremena, mucenik krscanski, mucenik svoje duznosti. On je mogao napustiti svoju domovinu i zivjeti slobodno u inozemstvu, ali je on tu ponudu rezima odbio, jer je htio ostati, zivjeti, i umrijeti u srcu svoje Hrvatske. Bilo prije, bilo za vrijeme, bilo poslije rata, on se uvijek borio za istinu..." (Hrvatski glas, 4.4.1960.).

La Croix, 12.2.1980.:
"... Kardinal Stepinac spada medu heroje Crkve On je izabrao da ostane medu svojim narodom, da ga podrzava svojom prisutnocu i da mu ulijeva snagu svojim primjerom sutljive patnje..."

The Globe and Mail, 12.2.1960.:
"... Sada, svojom smrcu, kardinal Stepinac se prikljucuje Crkvi Heroja - mozda njezinim mucenicima - koji su neopozivo i nepokolebljivo odrzali svoju vjeru."

"La Monde", 12. 2. 1960.:
"... Kardinal Stepinac odlazi, a da nikada nije obavljao svoje dunosti, da nikada nije obukao znakove svoje casti. Zatvoren u svojoj maloj kuci, otkinut od svijeta, fizicki iznemogao, rastao je pred ocima vjernika do mucenicke aureole..."

Chicago's American, 11. 2. 9960.:
"...Smrt Alojzija Stepinca uklonila je jedan od velikih zivih simbola otpora komunizmu, ali je pouka koju nam daje njegov zivot ostala: sve dok ima ljudi bilo koje vjere, koji ne misle praviti kompromis s jednom pogubnom diktaturom, takva diktatura nije sigurna...".

The Guardian, 11.2.1960.:
"...Sigurno je da su razlozi za proces protiv Stepinca bili politicki, a ne moralni, tim vise to mu je dana prilika da napusti zemlju umjesto da odgovara na procesu..."

Catholic Herold, SAD, 19.2.1960.:
"... Kardinal je bio sveti duhovni covjek, koji se volio druziti s radnicima... Umro je mucenickom smrcu, tezom mozda od ijedne za koju se ikada znalo, jer je umirao polako pod Titovom vlascu kroz posljednih petnaest godina..."

Dr. Isidor M. Emanuel, biskup Speyera:
"... S kardinalom Stepincem otisao je u vjecnost jedan od najboljih ljudi nasega stoljeca. Kad sam primio vijest o njegovoj smrti, dosla mi je samo jedna misao: umro je jedan svetac" (Bauer, 1979., s. 174).

New York Times, 20.9.1979.:
"... Svakog dana, od rane zore pa da kasna iza sumraka, bezbroj vjernika prolazi polaganim hodom, u katedrali Sv. Stjepana, mimo glavnog oltara do male grobnice krcate cvijecem. Tu je mladez, starci i bolesnici, casne sestre, svecenici i seljaci. Zaustave se, pokleknu neki samo za nekoliko sekundi, drugi cijeli sat i dulje, i zarko se mole pred likom kardinala Alojzija Stepinca, nekadasnjeg nadbiskupa Zagreba..."

Kardinal Franjo Kuharic:
"... Zivio je u izuzetno slozenom, teskom i tragicnom povijesnom vremenu... Na svijet je pala strasna noc rata. Hrvatski narod i Crkva u njemu nisu bili izuzeti iz te krvave drame Europe i svijeta... U tom zgusnutom vremenu mraka i bola, jauka i smrti nadbiskup Alojzije Stepinac slijedio je u svojoj savjesti trostruko svjetlo: vjeru, nadu i ljubav... Uvijek je zelio dobro svom narodu i svakom narodu; nastojao je pomoci svakom covjeku bez obzira na uvjerenja; borio se za cast Bojzu i za dostojanstvo ljudske osobe. Ta, bio je ucenik Isusa Krista, Boga i Spasitelja..." (AKSA, 8.2.1980).

Papa Pijo XII.:
"Hrvatski kardinal najveci je prelat Katolicke crkve" (J. Sedlar, Stepinac, video-film, London-Zagreb,1998.).

"Vaterland", Svicarska, 10.2.1963.:
"Ne smije se zaboraviti, Stepinac je bio, a on to ostaje jos i danas ideja pravde, slobode i istine..."

Maurice Feltin, pariski kardinal:
"... Vec od 1937. godine bio je na celu jednog odbora za pripomoc Zidovima, koji su bjezali progonjeni od nacionalsocijalista, trazeci utociste u Jugoslaviji... On nije prestajao protestirati svom snagom protiv svake forme terorizma, ma s koje strane dolazio. U najtragicnijim godinama rata dao je msgr. Stepinac na taj nacin odjek rijeci pravde u svijetu, koji se tresao, i to odjek u punom suglasju sa covjecjim aspiracijama..." (Nikolic, 1980., s.193).

Kardinal Stepinac, 1938.:
"U nedjelju 11. prosinca ove godine, na dan parlamentarnih izbora, `Radiostanica Centralnog presbiroa Predsednistva Ministarskog saveta' javila je, a tu su emisiju prenosile i druge radiostanice u drzavi, da sam glasovao za listu Jugoslavenske radikalne zajednice. Na moj zahtjev da tu vijest demantiraju, odgovorili su ponovno istom tvrdnjom... Buduci da toga do danas nisu ucinili, to sam prisiljen javno izjaviti, da je gornja vijest beogradske `Radiostanice...' potpuno lazna. Savjest mi je nalagala, da glasam za onu listu, koja danas reprezentira teznje hrvatskog naroda za pravdom i slobodom, na koju imade pravo kao svaki drugi narod. To sam i ucinio..." (Benigar, 1974., s. 210.-211.).

Kardinal Stepinac, 1939.:
"...Temeljni zakon pravednog i casnog mira jest osiguranje prava na zivot i nezavisnost svih naroda, velikih i malih jakih i slabih. Volja za zivotom jednoga ne smije biti smrtna osuda drugoga naroda..." (parafrazirajuci papu Pija XII., Hrvatska revija, lipanj 1935., s. 200).

Kardinal Stepinac, 1942.:
"...Nema sumnje, da je jedna od najljepsih odlika hrvatskog narodnog bica u prolosti bilo nastojanje, kako bi svoj narodni zivot doveo u sklad s nacelima objavljene istine Bozje. I to ne samo onda, kad je iz toga mogao izbijati koristi, nego i onda, kad mu je bila gorka. To ocekuje sav hrvatski narod i time se nada i danas od svoga Sabora. Neka donosi zakone postene, koji se nece kositi sa zakonom bojim, da se osigura blagoslov Boga stvoritelja... Neka donosi zakone pravedne; gdje su jednaki tereti, neka su i jednaka prava. Neka donosi zakone moguce, da se narodu ne navaljuju tereti, koje ne moze podnositi." (prigodom otvorenja Hrvatskog sabora, 23.2.1942., Glasnik Srca Isusova i Marijina, Salzburg, travanj 1962., s. 91 ).

Kardinal Stepinac, 1942.:
"Nije nista cudo, da mnoge osobe pitaju, kakva je razlika izmešu boljsevickih logora i ovih nasih. I hoce li ustaski pokret moci racunati na blagoslov Bozji, ako nijece umirucim ono, to do sada nijedna drzava nije uskracivala?..." (u prosvjednom pismu ministru unutarnjih poslova dr. A. Artukovicu, 2.11.1942., Cavalli 1947., s. 170).

Kardinal Stepinac, 1943.:
"Takošer molim u ime covjecnosti, koju je nas narod uvijek toliko postivao, da vise ne dopustate, da nijedan pripadnik ove drzave nepravedno trpi. U koncentracionim logorima se nalaze mnoge nevine osobe, koje nikako nisu zasluzile tako tesku kaznu... Grijesi protiv naravnog zakona u ime naroda i drzave, osvecuju se samoj drzavi i narodu

U Italiji se nalaze na desetke hiljada nasih nevinih ljudi iz Gorskog kotara, Primorja i Dalmacije zatvoreni u koncentracionim logorima i to vecinom zene i djeca. Glad, bolesti i stradanja svake vrste su uzrokom tolikog umiranja medu ovim nesretnicima... Poglavnice, ne dopustite, da neodgovorni elementi i oni koji nemaju nikakvu punomoc skode pravom dobru nasega naroda..." (iz prosvjednog pisma poglavniku dr. A. Pavelicu, 6.3.1943., Cavalli, 1947., s. 126).

The New York Times (C. L. Sulzberger), 15.2.1960.:
" Na 10. studenog 1950. posjetio sam ga u njegovoj celiji u Lepoglavskom zatvoru, gdje je Tito bio utamnicen kad je Jugoslavija bila kraljevina. Stepinac blijed, strpljiv, neustrasiv covjek, bijase citao djelo irskog franjevca dok sam ja ulazio pracen od dvojice tajnih policajaca, obuvenih u konjanicke cizme. Ne obracajuci pozornost prema mojoj pratnji i govoreci na tihom francuskom jeziku, rece: Spreman sam svaki dan umrijeti za Crkvu. Potpuno sam indiferentan to se tice mogucnosti moje slobode... Ako me marsal Tito zeli osloboditi, on bi morao razgovarati sa Svetom Stolicom. Katolicka crkva ne moze bit rob nikoga i nijedne drzave."

Samuel Stritch, cikaski kardinal:
" Prosao je Veliki petak i dosao Uskrs. Tako ce se isto dogoditi, da ce od Boga odrešeno vrijeme proci i dani tiranije i progonstva. I Hrvatska ce docekati svoj uskrs! I kada to vrijeme dode, mi cemo bolje razumjeti velicinu kardinala Stepinca, svecenika, biskupa i naroda, koji su ostali vjerni Kristu, kao to bolje razumijemo velicinu i cudo Krista na krizu na Veliki petak, kad ga promatramo u svjetlu Uskrsa" (Nikolic, 1980., s. 200).

lvan Metsrovic, kipar:
"Njegova ce smrt kod njegovih mucitelja izazvati jezu, kad osjete da im je on opasniji protivnik iz groba, nego li je bio iz njihove tamnice. Nece ih progoniti Stepinac koji je za njih dnevno molio, nego ce ih progoniti njihova savjest za njemu ucinjenu nepravdu i za posljedice, koje grijehu slijede." (Nikolic, 1980., s. 49).

Alfredo Cifuentes, cileanski nadbiskup:
"...Njegovi su ga krvnici htjeli unistiti, a uvelicali su ga mucenickom aureolom. Mislili su da ce izbrisati njegovo ime, a ucinili su ga besmrtnim... Za svoje progonitelje kardinal Stepinac je umro. Za nas i za cijeli katolicki svijet zapoceo je njegov besmrtni zivot slave i pobjede. Jer je jedan mucenik uzisao na nebesa." (EI Diario Ilustrado, Santiago de Chile,16.2.1960.).

Alan Horic, knjizevnik:
"Treba vise stoljeca pregaranja i bolova, da jedan narod pruzi sebi i svijetu takav svijetli lik... Stepinac je zrtva i svog hrvatskog i svog katolickog uvjerenja...l mi smo muslimani gledali u njemu primjer vjerske dosljednosti..." (Hrvatski glas, Winnipeg, 29.2.1960.).

Kardinal Franjo Kuharic:
"Osobnom je patnjom dozivljavao dramu i tragediju svakag covjeka, bez obzira na njegovu rasnu, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Tu univerzalnost ljubavi, crpljenu iz vjere u Isusa Krista i Evandelje, svjedocio je prakticno i konkretno djelima karitativne pomoci, i svojim intervencijama da se olaksaju ljudske patnje. Zauzimao se hrabro i odlucno za progonjene, zatvorene, mucene, bez obzira s koje strane dolazila nasilja i nepravde. Zahtijevao je od svake vlasti, da sudovi budu pravedni, zakoni ljudski, postupci covjecni..." (Nikolic, 1980., s.154).

Fulton Sheen, americki biskup:
"Mons. Stepinac dosao je pred sud kao duhovni voša Hrvatske, a izasao je iz sudnice kao voša svog naroda i kao primjer za svijet." (J. Sedlar, Stepinac, video film, London-Zagreb, 1998.).

The Register, 11.2.1960.:
"... On je prvi crkveni knez, koji je umro u zatvoru i samoci u koju su ga bacili komunisti. U cijelom slobodnom svijetu 52-godisnji prelat bio je vec dugo vremena postovan kao jedan od najhrabrijih mucenika crkve modernog vremena..."

Newsweek, 22.2.1960.:
"... Je li bilo znacajno, da je vlada dopustila, da kardinal Stepinac bude pokopan u svojoj katedrali u Zagrebu? Katolici Jugoslavije, kojima su na pameti procesi odrzani nedavno protiv svecenika zbog `protudrzavne djelatnosti', primili su tu vijest ne kao znak nade, nego kao znak diplomatske lukavosti..."

Simun Sito Coric
KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC
Osnovne cinjenice o osobi i djelu

Izdavac: Hrvatski informativni centar
Suizdavac:  Hrvatski svjetski kongres
Urednik: Ante Beljo
Graficki urednik: Gorana Benic-Hudin
Tisak: Targa - Zagreb
Naklada: 5000 primjeraka

I.  U vremenima nacizma, fasizma i komunizma
II.  Okviri za jednu biografiju
III. Nadbiskupov govor na sudu
IV. Iz izjava kardinala Stepinca i drugih o njemu
V. Izbor objavljenih knjiga o kardinalu Stepincu
Napomena o autoru

Cijena knjige : 5DEM; 5USD
U Hrvatskoj se knjiga moze kupiti u Hrvatskom informativnom centru, a u inozemstvu je prodaje Hrvatski svjetski kongres

| English || Croatian || German || Italian || French || Spanish |

Sve obavijesti o knjigama mozete dobiti putem E-mail adrese:

knjige@hic.hr

|| Povratak na vrh stranice|| Povratak na Home Page || O HIC-u || Vijesti || Usluge ||
|| Projekti || Izdavacka djelatnost || Kontakti || Linkovi ||