Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

 

 

ČITALI SMO ZA VAS

MASAKR HRVATA PO TITOVOJ ZAPOVIJEDI

Prof. dr. fra Andrija Nikic
nikic.andrija@tel.net.ba

Iz godine u godinu se sjećamo naših nevino pobijenih domobrana i civila. I dok se sjećamo razmišljajmo s jedne strane o njihovom domoljublju, rodoljublju i bogoljublju, a s druge o pomućenoj pameti onih koji su naredili njihovo ubojstvo, koji su ga izvršili i potrazi gdje se to dogodilo.

Nisam čuo da su Nijemci, Talijani, Francuzi i drugi masovno ubijali svoje sunarodnjake, ali partizani su se natjecali tko će pobiti vise svojih. Žalosno i sramotno! Ali moralo se šutjeti da je odluku o pokolju hrvatskih domobrana donio Tito. To je onaj Tito, za kojega se agitiralo i po Hercegovini da ga se predloži za Nobelovu nagradu za mir. A htjelo se prekriti da je on naredio da se pobije preko 14.000 hrvatskih mladića iz Hercegovine! Tako Bleiburg i križni put hrvatskog naroda je zločin engleskih vojnih vrhova i partizanskog komandanta maršala Josipa Broza Tita.

Tito je naredio ubijanje hrvatskih civila i razoružanih hrvatskih domobrana i ustaša, nakon sto su ih razoružane predali Englezi partizanima 15. svibnja 1945.

Da to nije moje nagađanje upozorit ćć vas na nekoliko podataka. O stradanju u Kocevskom Rogu ostavio je svjedočanstvo Simo Dubajić. On je u listu Svet prvi put za javnost izjavio: "Iznenada sam dobio nalog da se 30.000 domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu…

Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu!"
Radi cjelovitijeg sagledavanja tih najtragičnijih događaja u povijesti hrvatskog naroda želio bih navesti neke činjenice.

U knjizi Bleburski pokolj - putovi smrti hrvatskog naroda (1945.- 15. svibnja 2002.) stoji i slijedeće: Tito je naredio ubijanje hrvatskih civila i razoružanih hrvatskih domobrana i ustaša, nakon sto su ih razoružane predali Englezi partizanima 15. svibnja 1945. Naime, deset dana kasnije, točnije 26. svibnja 1945. Tito je javno istakao na mitingu u Ljubljani: "Što se tiče ovih izdajica kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu; samo manjina izdajica uspjela je pobjeći i staviti se pod inozemno zaštitničko krilo. Ta manjina nikada vise neće zuriti u naše lijepe planine, naša cvjetna polja.

Ako se to i dogodi, trajat će kratko vrijeme"... [1]
I križni put hrvatskog naroda je zločin engleskih vojnih vrhova i partizanskoga komandanta maršala Tita!

U knjizi Marka Lopušine Krvavo proleće, iz ciklusa Ubij bližnjega svog (Narodna knjiga, Beograd, 2002.) navodi se, malo zakašnjela, ispovijed oznaša-egzekutora, jednog od šefova izvršenja zločina.

"Komandovao sam u Kočevskom rogu", izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajić u listu Svet, srpnja 1990. godine. "Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jača od pobede. Kada sam 25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustaša, fon Lera i zapleni zlata.

Pre toga sam trinaestoga maja dobio od Tita depešu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu, imali su je i svi ostali komandanti… Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapičić.

Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu. Bio sam šef i kontrolisao da se to izvrši do kraja. Taj masakr je izvršila XI. dalmatinska brigada u kojoj je komesar bila Mila Planinc. Ona je za streljanje tražila dobrovoljce i najpoverljivije komuniste. Bilo ih je 85 ili 90, ali više od 100 nije. Strojem je komandirao drug po imenu Periša.

Zvali smo, ga još Dinko i Ljubo. Sedeo sam ispred jedne krčme i pio Bakarsku vodicu. Imao sam dvadeset i jednu godinu. I vojnici su bili mladi. Dolazili su kod mene, potezali iz flaše, povraćali i padali u nesvest. Bio sam pijan, pa nije isključeno da sam baš ja dao naređenje da se posle streljanja baci eksploziv u te jame, kako neko ne bi iz njih izašao živ. Za te jame u Kočevskom Rogu rekao nam je Ivan Macek, ministar slovenačke policije. On je poznavao taj kraj, tu se, uostalom, tokom rata skrivao Glavni štab Slovenije."


Po svemu, istinit je i Titov brzojav-depeša, sto nije spriječilo prolijevanje krvi, i nikoga, pa ni Tita ne može amnestirati zapovjedne (ne)odgovornosti za stravični zločin!

Nakon rata uslijedili su ne samo dramatični događaji pri vjerolomnom izručenju hrvatskih domobrana i civila, nego i sudbinu tih nesretnih ljudi. Kad su izručeni domobrani sprovođeni ulicama morali vikati: Mi smo izdajnici! Mi smo banditi! Potom su pobijeni. To je stravična cijena, osobito za jedan mali narod. Da nekim komunistima u Herceg-Bosni i izvan nje ova istina ide na živce, nije nikakvo čudo. Istina se teško podnosi kad rusi vlastitu laz i iluziju.

Jedan dužnosnik i obavještajac američke vojne obavještajne službe još 1944. je izvješćivao da postoji naređenje da partizani ne samo da moraju ubiti sve ustaše nego i one "koji su živjeli pod fašističkom vlašću". Tito traži slijepu poslušnost i smatra da su samo Rusi njegovi saveznici.

Tako su shvatili da je Tito neprijatelj Amerike i da je on "diktator koji vrši politička ubojstva i eksproprira iz političkih razloga. Do promjene američke politike prema titoističkoj jugoslaviji došlo je zbog "neopisivih strahota" titoista u Trstu za vrijeme jugoslavenske okupacije od 29. travnja 1945. do sredine lipnja. Za Tita i Staljina Trst nije bio tako značajan, kao takav, nego da su oni za predstojeći rat s Amerikancima htjeli dobiti najbolju stratešku poziciju. Ponovno se potvrdilo da ličnosti utječu na povijesna događanja i razvoj tih događanja.

Za razliku od nas, Amerika se uvjerila da je Tito krvnik i diktator. Naime još početkom studenog 1945., preko svoje obavještajne službe, Amerikanci su saznali da su titoisti masakrirali mnoge stotine Talijana, koji su bili goli i vezani bačeni u tzv. "fojbe", spilje. Tadašnji američki predsjednik Truman smatrao je da su Italija i Vatikan moguće antikomunističke tvrđave. Da bi ojačao te antikominističke snage, Truman je istrgnuo Trst iz partizanskih ruku. Truman je smatrao da je Tito "opasan komunist" i više od toga Tito je bio predstraža sovjetske ekspanzije i agresije protiv Europe. Truman je smatrao da se Tito okaljao ratnim zločinima i zločinom protiv humanosti.

Trebat će puno vremena da se sruši mit o Titu kao "humanistu" i prijatelju Zapada. Naime, za vrijeme prvih godina "titoizma", tj. prvih nakon Drugog svjetskog rata, Tito je naredio krvave represije disidenata i izgradio je koncentracijske logore, gdje su zatočenici gladovali, te ih istrijebio na Golom otoku.

Tako se narod našao u novom totalitarnom režimu - pod vladavinom komunista. Komunisti su "instrumentalizirali", krivotvorili i iskoristili mnogostruku i raznovrsnu oslobodilačku borbu protiv okupatora za svoje monopolističke svrhe. To krivotvorenje povijesti traje još i danas. O tome ratu komunista protiv antikomunista trebalo bi kod nas napisatim dokumentarnu knjigu. Što prije to bolje, jer još ima živih svjedoka.

U posljednje vrijeme u nekim tiskovinama objavljeni su tekstovi u kojima se "pronalaze" dokazi koji amnestiraju Tita za zločine počinjene u Bleiburgu. Jedan od njih je i tekst pod naslovom Titova naredba od 14. svibnja 1945., objavljen u Vjesniku od 21. kolovoza 2003.

Pred rastanak s ovogodišnjeg našeg druženja može se ustvrditi: dok je među nekim Hrvatima i muslimanima tijekom posljednjih godina ojačala "mistifikacija" i nostalgično veličanje Tita, i to ne bez podrške vladajućih struktura, na Zapadu postoje jake snage koji ne će dopustiti da Tita pokazuju bezazlenijim, nedužnijim nego što je on zaista bio. I najogrčeniji bivši i sadašnji komunisti moraju shvatiti da titoizam u današnjem i budućem svijetu nema šanse.

[1] J. Ivičević, Tito je dao nalog za Bleiburg, Glasilo za Hrvate širom svijeta, GLASNIK Hrvatske Seljačke stranke, 70/1999., br. 45., str 8.

 

 

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre