Broj 220. «««Povratak na sadrzaj

Obiteljski grbOBITELJ MAZURANIC PONOVNO U HRVATSKOJ

Zalosno je sto oduzeta imovina nije vracena vlasnicima

Zakon o naknadi za oduzetu imovinu sastavljen je u duhu bivseg komunistickog sustava i u svim tockama je na stetu pravih vlasnika. To je ozakonjenje nepravde, no nadamo se da tako nece ostati

Nakon vise od pedeset godina u domovinu Hrvatsku vratila se obitelj Mazuranic, koja je gotovo polovicu svog zivotnog vijeka proboravila u Argentini. Prezime ove obitelji svima je dobro znano, a glava obitelji, gospodin Bozidar Vatroslav Fedor Mazuranic, praunuk je “bana pucanina” Ivana Mazuranica.

Iz Hrvatske nije otisao dragovoljno, pripovijeda gospodin Mazuranic i istice kako je nakon 2. svjetskog rata morao napustiti domovinu buduci da je bio pripadnik Hrvatske pomorske legije, koja se na Crnom moru borila protiv Sovjeta. Da bi spasio zivot, zajedno sa suprugom Irenom, najprije odlazi u izbjeglicke logore u Italiji, potom 1947. godine u Argentinu. Do svog povratka u domovinu obitelj je zivjela u Buenos Airesu. Pa, iako su Mazuranicevi zivjeli daleko od domovine, ona je stalno bila u njihovim mislima i u srcu. Neprestano su radili za dobrobit drage im Hrvatske.

MazuraniceviBracni par Mazuranic snimljen u Buenos Airesu 1994. godine


Dragovoljni rad za Hrvatsku
-Uz cinovnicki posao koji mi je uglavnom sluzio za uzdrzavanje obitelji, moje glavno zanimanje bilo je politicko djelovanje usmjereno na oslobodjenje Hrvatske - kaze gospodin Bozidar. Sve je svoje vrijeme trosio na to da svijetu predoci hrvatske teznje - slao je predstavke i prosvjede svjetskim mocnicima koji bi dosli u Argentinu te je radio na promicanju hrvatske kulture. U takvom domoljubnom ozracju odgajao je i sina Darka, kao i brojne mlade hrvatske sinove u Argentini.

-Od svoje 7. do 12. godine slusao sam tecajeve hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa i vjeronauk - kaze Darko, koji je imao iznimno bogatu drustvenu aktivnost u Argentini. Osim sto je bio tajnik Hrvatske demokratske mladezi i dopredsjednik Ujedinjene hrvatske mladezi, on je osnovao i vodio tamburaski zbor tijekom 25 godina, te je 20 godina pjevao u najstarijem pjevackom zboru hrvatskih prognanika “Jadran”. Uz drustveni rad potrebno je istaknuti i njegovo sudjelovanje na svim javnim nastupima u korist slobodne i nezavisne Hrvatske.

Teodoro MazuranicTeodoro Darko Mazuranic ispred spomenika Svetog Jurja kod Kamenitih vrata u Zagrebu. Spomenik je darovao dr. Zelimir Mazuranic, brat Ivane Brlic-Mazuranic i brat Darkova djeda, gradu Zagrebu


"Argentinci su jako dobri i velikodusni ljudi i nikada nisu pravili razliku izmedju stranaca i domaceg stanovnistva - kazu Mazuranicevi. U razgovoru napominju kako se u Argentini Hrvati dijele u dvije skupine - starosjedioce (one koji su dosli do 1930.) i one koji pripadaju novijoj dijaspori. Kazu kako, nije bilo puno hrvatskih obitelji koje su se istaknule svojim bogatstvom.

No u proslom stoljecu argentinskom je gospodarstvu pridonijela obitelj Mihanovic, koju danas smatraju osnivacima argentinske trgovacke mornarice, a u podrucju znanosti istaknuo se Ivan Vucetic Hvaranin, koji je prvi na svijetu uveo primjenu otisaka prstiju za identifikaciju. U novije doba za argentinski su razvitak zasluzni i mnogi intelektualaci hrvatskog podrijetla, posebice sumarski inzenjeri. Zahvaljujuci njima u Argentini je osnovan sumarski fakultet.


Stalna zelja za povratkom

Iako je obitelj Mazuranic imala miran i ugodan zivot u Argentini, stalna je bila zudnja za povratkom u domovinu. Nakon osamostaljenja Hrvatske najprije je dosao Darko, koji danas radi kao prevoditelj za spanjolski jezik u Hrvatskom informativnom centru u Zagrebu, a nekoliko godina poslije dolaze i njegovi roditelji.

-Nikad se ne bih vratio u Hrvatsku da nije slobodna - kaze gospodin Bozidar, napominjuci kako nije vjerovao da ce dozivjeti stvaranje demokratske, slobodne Hrvatske. - Sada kada je Hrvatska, hvala Bogu, slobodna, zelim da vrijeme koje nam je jos preostalo na ovome svijetu prozivimo pod njezinim nebom.

Suznih ociju pripovijeda bracni par Mazuranic o neopisivoj sreci koju su osjetili kada su krocili na hrvatsko tlo:

- Taj se osjecaj ne moze opisati rijecima. Nakon pola stoljeca napokon smo ponovno u Hrvatskoj!


Dvorac Mazuranicevih u Karlovcu
Dvorac Pokupje danas (hoce li biti vracen obitelji Mazuranic?)


Nada u povrat imovine
S punim kovcezima i velikim iseljenickim stazom Mazuranici su puni nade dosli u Zagreb te se nastanili kod prijatelja.

-Iako je moja obitelj nekad bila vrlo imucna, sve smo izgubili. Oduzeli su nam imovinu nakon 2. svjetskog rata - pripovijeda gospodin Bozidar, nadajuci se da ce mu oduzeta imovina ipak biti vracena.

U Karlovcu je, naime, njegova obitelj posjedovala dio kuce i imanje s dvorcem Pokupje, smjestenim na desnoj strani Kupe, kilometar uzvodno od mjesta gdje se u nju slijeva rijeka Dobra. Dvorac je sada prazan i upotrebljava se kao skladiste koze. No, iako je dvorac gotovo rusevina, Mazuraniceve vezu uspomene za nj te bi zeljeli da im se vrati u posjed. Svjesni su da ga ne bi mogli obnoviti vlastitim sredstvima. Nadaju se da bi mozda kakva drzavna ustanova pomogla u njegovoj obnovi.

-Bili bismo voljni ustupiti dio dvorca obnoviteljima. U njemu bi se mogla otvoriti galerija ili muzej, a mi bismo donijeli predmete iz obiteljske ostavstine - iskreno ce gospodin Bozidar.

Obitelj MazuranicVjencanje mornarickog casnika, porucnika bojnog broda Bozidara Mazuranica, brata Ivane Brlic-Mazuranic, i Irene pl. Tuerk od Karlovca grada 1914. godine u dvorcu Pokupje

Na slici se vidi i dr. Vladimir Mazuranic, otac mladozenje, sin hrvatskog bana Ivana Mazuranica i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (stoji iza mladozenje)


Imanje je smjesteno u prekrasnom i slikovitom predjelu izmedju Karlovca i Ozlja pa bi se tu mogao sagraditi turisticko-rekreacijski centar. Puno bi se toga moglo ovdje moglo uciniti, no hoce li?

Zakon o naknadi za oduzetu imovinu sastavljen je u duhu bivseg komunistickog rezima te je u svim tockama na stetu pravih vlasnika. To je ozakonjenje nepravde - veli gospodin Bozidar koji se nada da ipak nece na tome ostati.

Nikada gospodin Bozidar, kako kaze, nije radio za Hrvatsku kako bih dobio imanje, nego je radio kao hrvatski domoljub te ce i dalje raditi u tom duhu. No ipak je zalosno, smatra, sto se oduzeta imovina ne vraca nasljednicima.

Hoce li zapusteni dvorac biti vracen, pokazat ce vrijeme koje mu doista nije islo na ruku.

Zeljka Lesic

«««Povratak na sadrzaj


|| Povratak na pocetnu stranicu || Stari brojevi || O nama ||

E-Mail:dom@hic.hr
Copyright © 1998 all rights reserved
Croatian Information Centre