POVRATNICKA PRICA MARIJE CARMEN ROGIC IZ PERUA
Stvarnost je ljepsa od prica
Dosavsi u Hrvatsku, uvidjela sam kako je ona puno ljepsa od Hrvatske iz ocevih
prica. Boraveci u njoj, spoznala sam kako je to zemlja u kojoj zelim ostati zivjeti i
raditi
-Tata je bio presretan kad sam odlucila doci zivjeti u Hrvatsku, isto kao i moja tri
brata, no mama je jako plakala - prica useljenica iz Perua Maria Carmen Rogic. - Mama mi
je poslije kazala da sam donijela ispravnu odluku buduci je ekonomska situacija u Peruu
trenutacno losija nego u Hrvatskoj.
Mariji je, dakako, bilo lakse zato sto ju je cijela obitelj podrzala. Svi su u njenoj
obitelji shvatili da je njezina odluka ispravna te da ima vece izglede u Hrvatskoj.
Zivot u Prihvatnom centru
Maria se prije dva mjeseca uselila u Hrvatsku i, zahvaljujuci Ministarstvu povratka i
useljenistva, svoj novi dom nasla u Prihvatnom centru u Velikoj Gorici.
-U pocetku sam mislila da je Centar smjesten u nekakvom malom mjestu u kojem nema
nikakvih sadrzaja, no prevarila sam se. Mjesto je lijepo pa se ugodno ovdje osjecam. Cak
me vise i ne muci prevelika nostalgija za obitelji jer si dan ispunim druzenjem s
prijateljima, koji su takodjer povratnici i stanari Prihvatnog centra - kaze Maria.
U Prihvatnom centru Marija za sebe i svoje prijatelje sprema hrvatske specijalitete
poput punjene paprike ili sarme. A kako se iskazala u kuhanju, njezini sustanari iz Centra
zeljeli bi da tako bude svaki dan.
-Takvu obvezu nisam htjela preuzeti - veli Maria jer smatra da posao treba podijeliti
medju sobom.
Nocni zivot velegrada i druzenja po kaficima jos nije iskusila buduci da je Zagreb
udaljen od Velike Gorice, a autobusi ne voze na tim linijama bas cesto. Izludjuje je,
kaze, dugo cekanje na autobusnim postajama, no priznaje da je tako bilo i u rodnoj Limi.
Slobodno vrijeme uglavnom provodi u Velikoj Gorici kod bratica i njegove obitelji,
cuvajuci i igrajuci se s cetveromjesecnim necakom Mikom. Puno vremena provodi u Centru
druzeci se s mladim povratnicima, koji imaju gotovo istu pricu kao i ona. Sve je njih u
Hrvatsku dovela golema ljubav koju su im “usadili") roditelji.
-Tata mi je svakodnevno pricao o Hrvatskoj, iz koje je otisao prije pedeset godina -
veli Maria. A to su uvijek bile price o prirodnim ljepotama Hrvatske i o dobrim, casnim
ljudima koji u njoj zive.
Dosavsi u Hrvatsku uvidjela je kako je ona puno ljepsa od Hrvatske iz ocevih prica, a
boraveci u njoj puna dva mjeseca, spoznala je kako je to zemlja u kojoj zeli ostat zivjeti
i raditi. Sada se Maria priprema za tecaj hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu.
-Zahvaljujuci Ministarstvu povratka i useljenistva, krenut cu na usavrsavanje hrvatskog
jezika, a uskoro bih trebala dobiti i stipendiju. Nadam se da cu, kad dobro savladam
materinski jezik, ako Bog da, uskoro dobiti i posao - veli Maria.
U Limi je osam i pol godina radila kao uciteljica u skoli, a taj bi posao i ovdje
voljela raditi. No ne bi bila nesretna ni kada bi dobila kakav drugi posao jer je
odusevljena Hrvatskom.
Dirljiv susret u Zadru
-Nisam imala prigodu obici sve krajeve ove lijepe zemlje, ali i ono malo sto sam
vidjela, moram priznati da je prekrasno. Osim Zagreba, posjetila sam jos Vinkovce i Zadar.
Moji su roditelji iz okolice Zadra pa sam stoga ljetos dvadesetak dana boravila u tom
lijepom gradu. Bilo je jako dirljivo susresti se s bakom i ujakom u Zadru. Ovoga ljeta
vidjela sam ih prvi put u zivotu. Bili smo svi neizmjerno uzbudjeni. Baka i ja smo
plakale, a ujak je od velikog uzbudjenja ostao bez rijeci.
Govoreci o Zadru, Maria se sjeca i Domovinskog rata i teskih dana koji su pogodili taj
grad, kao i ostale gradove-heroje u kojima se vodila borba za oslobodjenje Hrvatske.
-Kada je poceo rat u Hrvatskoj, svi su Hrvati zeljeli pomoci domovini; mladi su se
zeljeli ukljuciti u obranu domovine, a stariji su organizirali priredbe za prikupljanje
novcane pomoci za Hrvatsku. Radili smo tada na tome da Peruanci doznaju sto vise o
Hrvatskoj, odnosno da doznaju istinu o nasoj domovini. Buduci da u nasim hrvatskim
klubovima “Jadran") i “Dubrovnik") ima puno knjiga i brosura o Hrvatskoj,
pokazivali bismo ih Peruancima kako bi shvatili gdje je uopce Hrvatska. Vjerujem da su
tada mnogo naucili o Hrvatskoj. No, uvjerena sam da nakon Svjetskog prvenstva u nogometu
sada svi znaju gdje je ta Hrvatska.
Maria smatra da bi mladi Hrvati diljem svijeta trebali doci vidjeti domovinu svojih
predaka.
-Vjerujem da bi ih ona toliko zadivila, kao sto je i mene, te da bi zasigurno ovdje
ostali zivjeti.
Zeljka Lesic
«««Povratak
na sadrzaj
|