Broj 221. «««Povratak na sadrzaj

POVRATNICKA PRICA MARIJE CARMEN ROGIC IZ PERUA
Stvarnost je ljepsa od prica

Dosavsi u Hrvatsku, uvidjela sam kako je ona puno ljepsa od Hrvatske iz ocevih prica. Boraveci u njoj, spoznala sam kako je to zemlja u kojoj zelim ostati zivjeti i raditi

-Tata je bio presretan kad sam odlucila doci zivjeti u Hrvatsku, isto kao i moja tri brata, no mama je jako plakala - prica useljenica iz Perua Maria Carmen Rogic. - Mama mi je poslije kazala da sam donijela ispravnu odluku buduci je ekonomska situacija u Peruu trenutacno losija nego u Hrvatskoj.

Mariji je, dakako, bilo lakse zato sto ju je cijela obitelj podrzala. Svi su u njenoj obitelji shvatili da je njezina odluka ispravna te da ima vece izglede u Hrvatskoj.

Zivot u Prihvatnom centru

Maria se prije dva mjeseca uselila u Hrvatsku i, zahvaljujuci Ministarstvu povratka i useljenistva, svoj novi dom nasla u Prihvatnom centru u Velikoj Gorici.

-U pocetku sam mislila da je Centar smjesten u nekakvom malom mjestu u kojem nema nikakvih sadrzaja, no prevarila sam se. Mjesto je lijepo pa se ugodno ovdje osjecam. Cak me vise i ne muci prevelika nostalgija za obitelji jer si dan ispunim druzenjem s prijateljima, koji su takodjer povratnici i stanari Prihvatnog centra - kaze Maria.

U Prihvatnom centru Marija za sebe i svoje prijatelje sprema hrvatske specijalitete poput punjene paprike ili sarme. A kako se iskazala u kuhanju, njezini sustanari iz Centra zeljeli bi da tako bude svaki dan.

-Takvu obvezu nisam htjela preuzeti - veli Maria jer smatra da posao treba podijeliti medju sobom.

Nocni zivot velegrada i druzenja po kaficima jos nije iskusila buduci da je Zagreb udaljen od Velike Gorice, a autobusi ne voze na tim linijama bas cesto. Izludjuje je, kaze, dugo cekanje na autobusnim postajama, no priznaje da je tako bilo i u rodnoj Limi.

Slobodno vrijeme uglavnom provodi u Velikoj Gorici kod bratica i njegove obitelji, cuvajuci i igrajuci se s cetveromjesecnim necakom Mikom. Puno vremena provodi u Centru druzeci se s mladim povratnicima, koji imaju gotovo istu pricu kao i ona. Sve je njih u Hrvatsku dovela golema ljubav koju su im “usadili") roditelji.

-Tata mi je svakodnevno pricao o Hrvatskoj, iz koje je otisao prije pedeset godina - veli Maria. A to su uvijek bile price o prirodnim ljepotama Hrvatske i o dobrim, casnim ljudima koji u njoj zive.

Dosavsi u Hrvatsku uvidjela je kako je ona puno ljepsa od Hrvatske iz ocevih prica, a boraveci u njoj puna dva mjeseca, spoznala je kako je to zemlja u kojoj zeli ostat zivjeti i raditi. Sada se Maria priprema za tecaj hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

-Zahvaljujuci Ministarstvu povratka i useljenistva, krenut cu na usavrsavanje hrvatskog jezika, a uskoro bih trebala dobiti i stipendiju. Nadam se da cu, kad dobro savladam materinski jezik, ako Bog da, uskoro dobiti i posao - veli Maria.

U Limi je osam i pol godina radila kao uciteljica u skoli, a taj bi posao i ovdje voljela raditi. No ne bi bila nesretna ni kada bi dobila kakav drugi posao jer je odusevljena Hrvatskom.


Dirljiv susret u Zadru

-Nisam imala prigodu obici sve krajeve ove lijepe zemlje, ali i ono malo sto sam vidjela, moram priznati da je prekrasno. Osim Zagreba, posjetila sam jos Vinkovce i Zadar. Moji su roditelji iz okolice Zadra pa sam stoga ljetos dvadesetak dana boravila u tom lijepom gradu. Bilo je jako dirljivo susresti se s bakom i ujakom u Zadru. Ovoga ljeta vidjela sam ih prvi put u zivotu. Bili smo svi neizmjerno uzbudjeni. Baka i ja smo plakale, a ujak je od velikog uzbudjenja ostao bez rijeci.

Govoreci o Zadru, Maria se sjeca i Domovinskog rata i teskih dana koji su pogodili taj grad, kao i ostale gradove-heroje u kojima se vodila borba za oslobodjenje Hrvatske.

-Kada je poceo rat u Hrvatskoj, svi su Hrvati zeljeli pomoci domovini; mladi su se zeljeli ukljuciti u obranu domovine, a stariji su organizirali priredbe za prikupljanje novcane pomoci za Hrvatsku. Radili smo tada na tome da Peruanci doznaju sto vise o Hrvatskoj, odnosno da doznaju istinu o nasoj domovini. Buduci da u nasim hrvatskim klubovima “Jadran") i “Dubrovnik") ima puno knjiga i brosura o Hrvatskoj, pokazivali bismo ih Peruancima kako bi shvatili gdje je uopce Hrvatska. Vjerujem da su tada mnogo naucili o Hrvatskoj. No, uvjerena sam da nakon Svjetskog prvenstva u nogometu sada svi znaju gdje je ta Hrvatska.

Maria smatra da bi mladi Hrvati diljem svijeta trebali doci vidjeti domovinu svojih predaka.

-Vjerujem da bi ih ona toliko zadivila, kao sto je i mene, te da bi zasigurno ovdje ostali zivjeti.

Zeljka Lesic

«««Povratak na sadrzaj


|| Povratak na pocetnu stranicu || Stari brojevi || O nama ||

E-Mail:dom@hic.hr
Copyright © 1998 all rights reserved
Croatian Information Centre