Do dana danasnjeg ostao je nerazjasnjen misterij kako je bilo moguce da se mala skupina hrvatskih branitelja za danonocnih udara granata i bombi, boraveci u vlaznim podrumima, kanalima i rovovima, bez vode, svjetla i lijekova, a cesto i bez hrane , naoruzana prvenstveno domoljubljem i silnim prkosom uspjela toliko dugo braniti pred vojskom koju su neki vojni analiticari, po kolicini oruzja, svrstali na trece mjesto u Europi. Zahvaljujuci Vukovaru obranila se cijela Hrvatska, jer su u napadima na grad unistene najbolje tenkovske brigade jugoslavenske vojske, poginulo je toliko vojnika i cetnickih dobrovoljaca da JNA vise nije bila u stanju brzo mobilizirati znacajnije snage koje bi isle u daljnji prodor. Isto tako, obrana grada je ukazala na svu bestijalnost i zlocinacke namjere srbijanskog rezima, te pridonijela diplomatskom priznanju Hrvatske.

Stravican je podatak da je najmladja ubijena osoba u Vukovaru imala samo sest mjeseci, a najstarija cak 104 godine. Najmladja silovana osoba imala je samo pet godina, a najstarija 80. Do danas se ne zna sudbina oko tisucu Vukovaraca. Do dana danasnjeg krvnici Vukovara nisu izvedeni pred lice pravde. Tek ponekad prigodnom rezolucijom se oglasi Vijece sigurnosti Ujedinjenih naroda, kao sto je bio slucaj i ove godine, samo dan prije godisnjice pada Vukovara. Verbalna osuda SRJ zbog neizrucivanja Sudu za ratne zlocine Miroslava Radica, Mile Mrksica i Veselina Sljivancanina i ovaj put ne predvidja nikakve sankcije. Povijest se ponavlja! Medjunarodna zajednica koja je - kako stoji u predgovoru knjige “Kronologija rata” - za vrijeme srpske agresije “stalno svojim bezbrojnim odlukama i mlakim rezolucijama samo davala laznu nadu zrtvi i ohrabrivala agresora” ponovno nastavlja s istom praksom , a krivce trazi na krivoj strani.

No, nikakva nepravda i pokusaji zataskavanja istine o ratu ne mogu umanjiti radost zbog povratka Hrvatske u Vukovar, niti mogu zatamniti aureolu svetosti vukovarskih zrtava. S druge strane te iste zrtve, kao vanjska savjest, upucuju nas na pitanja: kakvi smo to ljudi i tko smo mi Hrvati?! Pitaju nas jesmo li u prevelikom zalaganju samo za sebe zaboravili na altruizam prema narodu i drugim ljudima. Postavljaju pitanje ispravnosti ideala koji nam se nude u mirnodopskim vremenima i materijalistickoj stvarnosti.

Danas se Vukovar isto kao i drugi gradovi stradali u ratu suocava s problemima obnove. Predstoji jos jedna borba za ovaj grad. Treba mu ponovno udahnuti zivot!