Ljudska prava u sluzbi politicke ucjene

Izvjestaj o ljudskim pravima u Hrvatskoj, koji je podnesen Vijecu sigurnosti UN-a i OESS-u, nasu zemlju svrstava na samo europsko dno, gdje se nalazi i Jugoslavija sa svojim Kosovom. Jiri Dienstbar, posebni izvjestitelj UN-a, u izvjescu o Hrvatskoj, BiH i SRJ, bavi se uglavnom povratkom Srba u Hrvatsku

Ima li u Hrvatskoj krsenja ljudskih prava i tko je odgovoran za to - pojednostavnjeno se pita medjunarodna zajednica, ali i svi mi u Hrvatskoj kada se suocavamo s razlicitim ocekivanjima ili optuzivanjima od raznih organizacija ili neformalnih skupina. Borba za ljudska prava inace je pozitivisticka kategorija za koju se zgodno hvatati u bilo koje vrijeme, a ona moze znaciti svaku frustraciju koja se covjeku dogodi pod nekim rezimom. Medjutim, danas kada se o tome govori ipak se poglavito racuna na nedoradjen i nesredjen hrvatski pravosudni sustav, ili kako bi se popularnije reklo, nefunkcioniranje pravne drzave. Premda je pitanje sto je sve dovelo do toga nedostatka u hrvatskoj drzavi, ili kako je naveo jedan hrvatskih duznosnik, vjerojatno je uzrok tomu velik broj nerijesenih sudskih slucajeva, sto zbog inertnosti samog pravosudnog sustava, sto zbog manjka dostatnog broja sudaca koji bi brze rjesavali predmete. Stoga i nije cudno sto se javljaju ino-sponzori kada iskrsne kakav spor.

Radi stjecanja politickih bodova i zadrzavanja utjecaja u Hrvatskoj se pod izlikom cuvanja ljudskih prava iznudjuju afere, na primjer ona o SIS-u i prisluskivanju, ne bi li se pendrekom medjunarodnih arbitara prisilio politicke suparnike da odstupe

Na temelju nedavnog anketnog istrazivanja oko 60 posto anketiranih drzi da hrvatska vlast nije dovoljno angazirana u zastiti temeljnih ljudskih prava svojih gradjana, a 12 posto misli da je ucinila najvise sto moze. To je ocito rezultat upornog utjecaja na javno misljenje sto ga formiraju brojne nevladine udruge i inozemne institucije

Pod temeljna ljudska prava danas se svodi stosta sto se ocekuje da ti drzava rijesi, od prava na posao, na stan, prava zena, djece... sto se generalno rjesava i Ustavom, ali sto jedna mlada drzava nikako ne moze prebroditi preko noci, osobito ako se dio pucanstva jos drzi socijalistickog mentaliteta da mu sve rjesava drzavni aparat. A glede medjunarodnih ocekivanja, gdje su stvari ipak nesto drukcije; ljudska prava u Hrvatskoj za njih ponajvise znace hrvatski odnos prema manjinama, i to osobito prema Srbima - koliko ih se vratilo, koliko deloziralo, koliko zaposlilo i tomu slicno.

Najnoviji izvjestaj o ljudskim pravima u Hrvatskoj, koji je podnesen Vijecu sigurnosti UN-a i OESS-u, nasu zemlju svrstava na samo europsko dno, gdje se nalazi i Jugoslavija sa svojim Kosovom. Gospodin Jiri Dienstbar, posebni izvjestitelj UN-a, podnoseci izvjesce o ljudskim pravima u Hrvatskoj, BiH i SRJ, bavi se uglavnom povratkom Srba i time kako navodno hrvatske vlasti, bilo na drzavnoj, bilo na lokalnoj razini, opstruiraju taj proces. Naime zauzete su srpske kuce i u Hrvatskoj i u BiH, u koje su se smjestili raseljeni Hrvati - o cijim se ljudskim pravima zasad suti - sporo se izdaju dokumenti, nemaju posla tamo kamo su se vratili itd. Kao sto je i sam hrvatski predstavnik pri UN-u dr. Ivan Simonovic izjavio, g. Dienstbar ne vodi racuna o kontekstu na koji bi trebao osloniti svoj izvjestaj niti o napretku koji je unatoc objektivnim poteskocama postignut na samom terenu.

Zlouporaba demokracije

S unistenom infrastrukturom, gospodarskim zastojem, nezaposlenoscu - sto je opet prouzrocila srpska agresija - nije moguce ocekivati jos veci napredak. Vratilo se ipak, sto i sam Dienstar priznaje, oko 80 posto staraca, jer mladi nemaju zaposlenja. Jedan slucaj iz Vukovara, iz cije je bolnice otpusten velik broj djelatnika, mozda ce takodjer uzburkati dezurne duhove na planu ljudskih prava, ali tko ce biti trezven pa saslusati pricu do kraja i shvatiti da se radi o tehnoloskom visku u kojemu stradavaju i Hrvati. A velik broj otpustenih Srba - ne radi li se o tomu da je njih zapravo bilo daleko najvise u vukovarskoj bolnici?

Skorasnja Konferencija o obnovi i razvitku koja se u Hrvatskoj sprema za pocetak prosinca i koja se mozda dogadja radi “srpskog pitanja” valjda ce pokazati da se nikakav napredak u navedenim problemima ne moze ocekivati bez rijesene materijalne podloge. Makar se sve politicki zlorabilo kako je komu drago, zanimljivo je da se o ljudskim pravima u nekim vecim zemljama, s duzom demokratskom tradicijom, govori na jedan suptilniji, meksi nacin iako ondje ima i tezih slucajeva. Jupiteru je, dakle, dopusteno nesto vise slobode. I kada se organizacije poput Amnesty Internationala zauzmu protiv pojedinih krsenja ljudskih prava na primjer u Americi, onda nastaju sokovi u tamosnjoj drzavnoj administraciji i cudjenje kako se tako nesto moze istrazivati u najdemokratskijoj drzavi. Ali demokracija je sklizak pojam. Njome se mase pred neposlusnim rezimima koji se ne uskladjuju bilo s politickim, bilo s gospodarskim normama jacih zemalja. Demokracija je nazalost oruzje za istjerivanje interesa. I ljudska se prava, kao i demokracija, mogu zlorabiti. Radi stjecanja politickih bodova i zadrzavanja utjecaja u Hrvatskoj se pod izlikom cuvanja ljudskih prava iznudjuju afere, na primjer ona o SIS-u i prisluskivanju, ne bi li se pendrekom medjunarodnih arbitara prisilio politicke suparnike da odstupe. Pod parolom “zloporabe tajnih sluzbi” pojedini su se politicari pokusali okoristiti situacijom u kojoj je Hrvatska pod stalnom lupom medjunarodne zajednice.

Europski sud
A sto na sve to kazu obicni ljudi u Hrvatskoj? Na temelju jednog anketnog istrazivanja koje je provedeno prije desetak dana, a objavljeno u jednom tjedniku, oko 60 posto anketiranih drzi da hrvatska vlast nije dovoljno angazirana u zastiti temeljnih ljudskih prava svojih gradjana, a 12 posto misli da je ucinila najvise sto moze. To je ocito rezultat upornog utjecaja na javno misljene sto ga formiraju brojne nevladine udruge i inozemne institucije koje se bave postovanjem ljudskih prava. Osim toga, kako ljudsko srce nije nikad posve zadovoljno, svaki ce gradjanin pronaci nesto u cemu je zakinut, ne vodeci toliko racuna o politickim ciljevima drzave i objektivnim okolnostima nerjesavanja pojedinih slucajeva.

No svi ti nezadovoljnici imat ce odsad priliku zaliti se na “visoj instanci”, jer je upravo osnovan Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji ce moci rjesavati slucajeve krsenja ljudskih prava za bilo kojeg stanovnika medju 750 milijuna ljudi, iz 40 europskih drzava. To je dakle jedna nova dimenzija u pravosudju koja ce zahvatiti i hrvatsku klijentelu. Pitanje je samo dokad ce nas se drzati u takvoj, disciplinskoj integraciji, dok je pristup gospodarskom euro-kolacu i nadalje rezerviran za izabrane.