Vinko Sabljo, uz veliku podrsku svoje supruge Airi koja je Finkinja, do sada je na dobar, pravedan i vise nego uspjesan nacin kormilario brodom hrvatske zajednice u Buchsu i pomagao domovinu u svim prilikama i situacijama, te se time svrstao medju hrvatske iseljenicke sinove kojima pripada posebna zasluga u radu za dobrobit domovine

“Obecati treba samo ono sto se moze ispuniti”, oduvijek je bila svojevrsna deviza Vinka Sablje, hrvatskog iseljenickog sina koji je napustivsi rodnu Hercegovinu novi zivot pronasao u Svicarskoj, tocnije u malom gradicu Buchsu koji se smjestio uz samu svicarsko-austrijsku granicu. Svoje politicko i drustveno opredjeljenje gradio je nadasve na postenom odnosu prema drugima, te ne cudi sto se uz njegovo ime veze vise funkcija. Tako gospodin Sabljo danas obnasa funkciju predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Svicarske i Lihtenstajna, direktora Hrvatskog informativnog centra i voditelja Visoke poslovne skole Ekonomskog fakulteta iz Zagreba. Sve funkcije i sva ta podrucja drustveno-politickog djelovanja prostorno su smjestena u Hrvatskom domu u Buchsu, u kojemu je, zaslugom ovog uglednog gradjanina Svicarske, svoje mjesto pod suncem pronasao i Hrvatski svjetski kongres Svicarske, kojemu je pak donedavna na celu bio takodjer gospodin Sabljo.

Pravi Hrvat i svicarski gospodin
I moglo bi se tako u nedogled nabrajati funkcije koje obnasa ili je obnasao gospodin Sabljo, ali to nikako ne bi otkrilo one prave karakteristike i vrijednosti zbog kojih je ovaj neprikosnoveni Hrvat, priznat kako u svojoj maloj hrvatskoj zajednici u Buchsu tako i u svim ostalim zajednicama s kojima je ostvario bilo kakav kontakt,gospodin Sabljo, nadasve cijenjen i u svicarskim poslovnim krugovima. Otkriva ih tek njegov dugogodisnji rad i djelovanje na dobrobit Hrvatske, a cine ga godine i godine provedene u tudjini. Primjerice, u vrijeme Domovinskog rata, kada uz pomoc svojih najblizih suradnika gospodin Sabljo salje tone medicinskog i drugog materijala, te svekoliku novcanu pomoc koja ni do danas nije presahnula.

U ovoj situaciji dostatno je reci kako su vrijednosti poslane robe i novca, bas u vrijeme najzesce agresije na Hrvatsku, ogromne. Jer, gledano iz danasnje perspektive svaki zavoj ili najobicnija injekcija u tom ratnom vihoru znacila je pravo malo bogatstvo. Spomenemo li tu i zbrinjavanje djece i njihovih majki koje su za vrijeme najzescih napadaja na Hrvatsku u hrvatskoj zajednici u Buchsu nasle utociste, dotakli smo samo vrh ledene sante ciji najveci dio cine nebrojene humanitarne i druge akcije.

I iako zbog svoje skromne prirode gospodin Sabljo nikada nece priznati kako bez njegove organizatorske sposobnosti nijedna od ovih akcija ne bi bila izvedena tako brzo i korektno, mora se reci da je upravo to pravo stanje stvari.

Dobra prigoda da se i na ovaj nacin oda duzno stovanje Vinku Sablji je i nedavno odrzana deseta “Hrvatska vecer” o kojoj smo u proslom broju naseg lista donijeli veliku reportazu. Jer, iskreno receno, bez samozatajnoga gospodina Vinka ona nikada ne bi bila tako uspjesno organizirana. Njegovo postenje, radisnost i korektnost zalog je uspjesnosti svih projekata proizislih iz male hrvatske zajednice u Buchsu, pa tako i akcije “Sve za Vukovar”, ali i mnogih drugih ovdje nespomenutih.

Politicki zrela i korektna osoba
Ovaj rastom nevelik ali zato duhom velik covjek reci ce kako je dobra suradnja s drugima pola uspjeha, a jedan od njegovih creda je i taj da uspjehu neke akcije ponajvise doprinosi odnos nadredjenih i podredjenih. “Ako nesto organiziram prvi cu zasukati rukave i potegnuti”, uvijek ce naglasiti dobrodusni Sabljo.

Tvrdnja kako iza svakog uspjesnog muskarca stoji pametna i dobra zena sasvim odgovara istini i u slucaju Vinka Sablje, jer bez ogromne potpore svoje supruge Airi ali i cjelokupne obitelji, kako cesto i sam zna istaknuti, nikada ne bi nista, ili ne toliko mnogo, uspio postici.

Kada je rijec o politickom usmjerenju, Vinko Sabljo uvijek ce reci kako za njega postoji samo jedna stranka - Hrvatska demokratska zajednica, ali je isto tako dao do znanja kako zna politicki promisljati i sasvim realnu buducnost. U tom smislu Sabljo istice: “Sto se tice HDZ-a Svicarske, misljenja sam da je o njenom djelovanju u buducnosti potrebno razmisljati uistinu posve mirno, argumentirano i razborito. U tom kontekstu moze se postaviti i pitanje: je li HDZ u dijaspori jos uvijek potrebna ili ne? Misljenja sam da je potrebna - ali u kojem obliku i pod kojim imenom? Naime, ako je sama HDZ u domovini presla iz pokreta u stranku, moramo i mi vidjeti gdje nam je buducnost: da li da i dalje nastavimo djelovati kao stranka ili se pak trebamo preoblikovati u jednu jaku hrvatsku zajednicu, koja ce jos vise pomagati domovini i sluziti hrvatskom covjeku u dijaspori?”.

Kako Sablju ljudi prihvacaju kako politicki zrelu osobu dokazano je i na nedavno odrzanom izbornom Godisnjem zboru HDZ-a Svicarske i Lihtenstajna kada je ponovno izabran za predsjednika, pa je samim time dobio prigodu da ovaj ogranak HDZ-a uvede u trece tisucljece.

Dobra suradnja s hrvatskim katolickim misijama, hrvatskim udrugama i drustvima, te s hrvatskim Veleposlanstvom i konzularnim predstavnistvima oduvijek je krasilo ovaj ogranak HDZ-a u Svicarskoj, a sto je dakako zasluga predsjednika Sablje i njegovog odgovornog shvacanja drustveno-politickih odnosa Hrvata u dijaspori.

Kako bi pomogao mladim hrvatskim iseljenicima koji su rodjeni u tudjini a zele studirati na hrvatskom jeziku i po hrvatskim programima, gospodin Sabljo je u suradnji s Ekonomskim fakultetom iz Zagreba pokrenuo Visoku poslovnu skolu u Buchsu. Koliko je znacenje takvog poteza za eventualni povratak mladih Hrvata u domovinu ne treba posebno isticati, ali treba naglasiti kako to njihovi roditelji jos uvijek nisu u dovoljnoj mjeri shvatili, te Skola jos uvijek nema popunjeni kapacitet.

Otvaranje Hrvatskog informativnog centra u Buchsu koji dobro korespondira s centralom u Zagrebu pripada, prije i poslije svih, njenom direktoru Sablji. On je zasluzan za pronalazak i placanje prostorije, ali i za sve ostale aktivnosti kojima se bavi HIC. No, on ce uvijek reci kako bez ekipnog rada ne bi bilo nista, pa ce tako u svakoj prigodi istaknuti vrijednost svojih najblizih suradnika: informaticara Darka Ninica, ekonomistice Darinke Hudin, te profesorice Marije Jurcevic, koji svoje slobodno vrijeme trose pomazuci Hrvatima u Svicarskoj kako bi sto lakse dosli do potrebnih informacija bez ikakve novcane naknade.