Sedma obljetnica vukovarske tragedije otvorila je novu ranu na dusama ljudi koji jos uvijek tragaju za svojim najmilijima. Na zalost, unatoc uspjesima koje je ovih godina u svom radu postigla Komisija za zatocene i nestale, jos uvijek je veliki broj onih koji se nalaze na popisu nestalih i trazenih. S predsjednikom te Komisije, pukovnikom Ivanom Grujicem, razgovarali smo neposredno nakon komemoracije za vukovarske zrtve.

“Bili ste na komemoraciji vukovarskih zrtava na obljetnicu pada grada. Kako takve situacije dozivljavate kao predsjednika Komisije za zatocene i nestale?

-Kada se nadje u situaciji vidjeti tu kolicinu uzasa i toliki broj mrtvih na jednom mjestu, i kada ugleda toliki broj krizeva, covjek ne moze ostati ravnodusan. Tek kad odem na vukovarsko Novo groblje, sagledam svu silinu uzasa koja je zadesila ljude. Ipak, mislim da je obiteljima donekle lakse kad znaju da njihovi najmiliju pocivaju na groblju, jer proces zalovanja ipak nosi svoje. Dok se netko vodi kao nestala osoba njegova se obitelj nalazi pod neprekidnim psiholoskim pritiskom. To je drama koja se nastavlja iz dana u dan.

Nacini trazenja

Na koji se nacin traze nestali?

-Jedan od nacina trazenja su i kontinuirani pregovori sa predstavnicima SRJ, i upravo kroz te pregovore dosli smo do dokumentacije zrtava na vukovarskom groblju. Mi smo nekoliko godina prikupljali dokumentaciju o zrtvama, da bismo im vratiti identitet i sagledali gdje je tko pokopan. Znali smo mjesto, ali napraviti identifikaciju bilo je gotovo nemoguce. Zato smo dvije godine prikupljali dokumentaciju.

Vec 1994. godine uspjeli smo doci na to podrucje i snimiti odredjene dokumente koji su nam bili bitni za ekshumaciju u Vukovaru. Nakon toga smo dosli do protokola iz Beograda koji su takodjer bili bitni za proces identifikacije. I na temelju jos nekoliko izvora napravili smo “administrativnu rekonstrukciju” tog groblja, tako da smo, u trenutku kad smo prisli ekshumaciji, imali kompletan plan i znali gdje se tko od zrtava nalazi. Za neidentificirane zrtve znali smo kojoj grupi pripadaju, sto je sve doprinijelo brzoj i uspjesnijoj identifikaciji. Do sada smo ekshumirali 107 masovnih grobnica, s ukupno 2850 zrtava. Ako uzmete u obzir da iza svakog od tih stradalih stoje clanovi obitelji, vidite da je taj broj zaista impozantan u svakom smislu.

Koliko se osoba jos trazi i kako komentirate glasine da na teritoriju pod srpskom kontrolom jos uvijek ima zivih zatocenika s popisa nestalih?

-U ovom trenutku imamo 1824 osobe za kojima se otvoren postupak trazenja. Kroz broj rijesenih slucajeva koje smo imali do sada, i ako znamo da smo na pocetku agresija na Hrvatsku imali preko 18.000 nestalih osoba: od njih je preko 7.000 oslobodjeno iz srpskih zatvora i logora, da je izmedju 3 i 4 tisuce proslo kroz odredjene sabirne centre na teritoriju SRJ, da je odredjeni broj ljudi pronadjen i spojen s obiteljima - najveci broj takvih ljudi pronasli smo na ranije okupiranom teritoriju, ali ih pronalazimo i danas. Neke trazene osobe smo pronasli diljem svijeta, nakon cega smo ih skinuli s popisa trazenih osoba.

Broj ljudi koje pronalazimo po zatvorima sve je manji i manji. Javljaju se odredjene price o tajnim zatvorima, tajnim logorima i skrivanju zatocenika. Te su se price javljale i prije. Mi sve te price provjeravamo, jer za to imamo mehanizme. Daj Boze, da je to tako i da ih ima zivih, ali dosadasnja iskustva pokazuju da je nada vrlo slaba. Od dolaska UNPROFOR-a na podrucje hrvatskog Podunavlja nasa je komisija bila prisutna na tom podrucju i pronalazila i oslobadjala zatocenike. Isto tako, sada na podrucju BiH SFOR ima mandat za trazenje nestalih osoba, a osim toga, u BiH djeluje radna grupa u kojoj su zastupljena sva tri entiteta.

Masovne grobnice u Slavoniji

Osim grobnica u Vukovaru, gdje jos ima masovnih grobnica i sto se moze zakljuciti iz nacina na koji su pravljene?

-Imamo snimljenu situaciju na cijelom ranije okupiranom podrucju. Cinjenica je da odredjena podrucja imaju svoje specificnosti: podrucja gdje su bili centri srpske paravlasti - kao sto je Knin, Beli Manastir ili Dalj: u tim mjestima su zrtve, bez obzira sto su zajedno ubijane pokapane zasebno, jer se islo na umanjivanje odgovornosti. U tim slucajevima ne mozemo reci da se radi o masovnim grobnicama, premda broj zrtava na tim podrucjima upravo to govori. Na nekim podrucjima, gdje je sudjelovala tzv. JNA, imamo masovne grobnice koje su i vizualno prepoznatljive: po tim grobnicama se vidi da su radjene po odredjenim pravilima i standardima. Osim ovih, imamo i podrucja gdje su zrtve zakopane i bacana na nacin da se unisti svaki trag, sto pokazuje evidentnu namjeru.

Ubojstva pucanjem u glavu

Na koji nacin su ti ljudi umoreni: vatrenim oruzjem, mehanickim orudjem ili su poginuli u granatiranju?

-Takva analiza tek predstoji, ali je iz onoga sto se do sada vidjelo evidentno da je vecina ljudi ubijena iz vatrenog oruzja, da najveci broj njih ima mehanicke strijele ozljede glave, sto je specificnost svake grupe zrtava. Tu se ne moze govoriti o stradavanju od granata.

Na kojim se mjestima jos mogu pronaci masovne grobnice?

-Masovnih grobnica ima na svim nekada okupiranim podrucjima i broj nestalih osoba proporcionalno govori o broju masovnih grobnica i broju zrtava koje bi se u njima mogle pronaci. Na podrucju Vukovarsko-srijemske zupanije imamo 903 osobe koje se vode kao nestale. Taj je broj u dosadasnjoj praksi uvijek bio uvecan za tri puta - dakle to je broj zrtava koje smo uvijek pronalazili u masovnoj grobnici. Zasto? Zato sto sve zrtve nisu evidentirane kao nestale, zato sto su njihove obitelji saznale da nisu zive, pa nisu otvarale postupak za njihovo trazenje. Postupak trazenja nekada nije otvoren i zbog toga sto je cijela obitelj ubijena, ili zato sto se obitelj odselila u prekomorske zemlje. Uglavnom, cinjenica je da je broj zrtava u masovnim grobnicama sljedeci: jedna trazena osoba naspram tri osobe koje nitko ne trazi. To je slucaj sa svim masovnim grobnicama, tako da na podrucju Vukovarsko-srijemske zupanije mozemo razgovarati o jos nekoliko tisuca zrtava, koje cemo najvjerojatnije pronaci.

Postoji misljenje da dio zrtava nece biti pronadjen?

-I ta je pretpostavka logicna, buduci postoje sumnje da je dio zrtava bacen u Dunav. Isto tako, jedan dio ljudi pokopan je i na teritoriju SRJ, sto smo mi i dokazali. Sada nam je prioritetni cilj dokazati tko su zrtve i dobiti njihove posmrtne ostatke. To je sada predmet nasih razgovora sa SRJ i vec imamo odredjene pomake u tom smislu. Nedavno smo obavili preuzimanje posmrtnih ostataka odredjenih osoba. Njihove obitelji smo preliminarno obavijestili, a u tijeku je njihova identifikacija. Radi se upravo o zrtvama s podrucja hrvatskog Podunavlja koje su bile zarobljene. Prica ce se do kraja odmotati nakon identifikacije. Celije, Ernestinovo, Beli Manastir...

Kakvo je stanje s trazenim osobama u Osjecko-baranjskoj zupaniji?

U Osjecko-baranjskoj zupaniji trenutno se kao nestale vode 167 osoba. Do sada je na tom podrucju ekshumirano 159 osoba, sto je izuzetno mali postotak. Medjutim, kada bude dovrsena identifikacija zrtava iz masovnih grobnica u Erdutu, kada bude dovrsena identifikacija tijela iz Celija, tada ce se postotak identifikacije biti preko 80 posto. U toj zupaniji nam je posebno interesantno podrucje Dalja i Celija, jer su Celije kljuc za rjesavanje velikog broja slucajeva: u Celije su odvodjeni ljudi s podrucja Tenje, Antunovca itd., a takodjer tragamo i za grobnicom u Ernestinovu koja je dva puta devastirana i premjestana kako bi se sakrio trag.

Vesna Kljajic

Snimio: Josip Miletic