Hrvatska korjenika na cileanskom tlu

Ozbiljnije procjene govore da danas jedva koja stotina cileanskih gradjana hrvatskoga podrijetla, od njih 130.000, govori hrvatski jezik. Stoga je razumljiva odluka Dane Mataica Pavicica da prvi biografski leksikon Hrvata i gradjana hrvatskoga podrijetla iz Cilea objavi na spanjolskom i hrvatskom jeziku

Biografski leksikon “Hrvati u Cileu, zivotopisi/Croatas en Chile, biografias” Dane Mataica Pavicica, na 223 stranice, izdvaja iz cetrnaest milijunske cileanske populacije najznacajnije hrvatske ljude medju 130.000 Hrvata i gradjana hrvatskoga podrijetla na cileanskom tlu, koji je ovih dana izisao iz tiska u vlastitoj nakladi i pod pokroviteljstvom Hrvatske matice iseljenika. Hrvati prema brojnosti zauzimaju cetvrto mjesto medju doseljenicima i vise od stoljeca sudjeluju u izgradnji cileanske zajednice.

Zivotopis je najupecatljivija poruka o jednoj osobi i vremenu u kojem je zivjela i stvarala pa je zbirku zivotopisa zanimljivije citati od bilo koje druge historiografske gradje, osobito ako je kao Mataiceva knjiga obogacena dodatcima. Naime, knjiga ima dva dijela: prvi opsezniji dio sabire zivotopise, a drugi informira citatelja o domicilnoj zemlji, povijesti tamosnje hrvatske etnicke zajednice, metodoloskim poteskocama istrazivaca te koristenim izvorima i literaturi. Uz 268 odabranih iscrpnih biografija utjecajnih hrvatskih ljudi u Cileu, Mataic je knjigu dopunio korisnim etimologijskim i onomastickim podatcima kao sto su “Hrvatska prezimena u knjizi”, “Alfabeto Croata”, dok o dolasku Hrvata u Cile sazeto u knjizi pise dr. Ljubomir Antic a o imenima i prezimenima hrvatskih potomaka u Cileu akademik dr. Petar Siminovic. Uz autora metodoloske poteskoce opisuje hrvatski akademik iz Santiaga Ernesto Livacic Gazzano. U svakom slucaju Mataicev istrazivacki napor o pustolovinama i duhu jednoga naroda jedinstven je i vrlo koristan u svakom daljnjem izucavanju hrvatske korjenike na cileanskoj zemlji, jer su nasi ljudi ondje doseljavali iz triju drzava Austro Ugarske Monarhije, prve i druge Jugoslavije i bili biljezeni u useljenickim knjigama od “austriaca, yugoslavosa do Croatas” kako Hrvati u to vrijeme nisu imali svoju drzavu.

Velika udaljenost i nebriga prve i druge Jugoslavije za hrvatskom emigracijom te politicko izopcenje dovelo je do toga da su ondje Hrvati i gradjani hrvatskoga podrijetla vrlo lose ocuvali hrvatski jezik pa vecina tamosnjih Hrvata svoje etnicke i kulturne vrijednosti izrazava uglavnom na spanjolskom jeziku u desetcima sportskih, kulturnih, folklornih, drustvenih, humanitarnih i katolickih hrvatskih udruga te svojim ljudskim potencijalom sudjeluje u stvaranju danasnje demokratske cileanske zajednice u razlicitim granama covjecjeg zivota i rada. Te su cinjenice najbolja garancija kako ce Mataiceva zbirka zivotopisa Hrvata i gradjana hrvatskoga podrijetla sigurno dozivjeti druga dopunjena dvojezicna izdanja.