Simbol cvrstoce i opstojnosti

Od 19. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine zbrinuto je 14.500 a bolnicki lijeceno 7.260 pacijenata. Izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u opcoj i 4.200 u spinalnoj anesteziji. U rodilistu je rodjeno 721 dijete

U nazocnosti pet tisuca vjernika, te hrvatskih duznosnika iz RH i BiH koje je predvodio savjetnik predsjednika RH i neumorni humanist dr. Slobodan Lang postavljen je kamen temeljac donijet iz zidina zagrebacke katedrale 19. listopada 1994. godine, a gradnja bolnice zapocela je 12. rujna 1995. godine

Poznatu istinu da pri velikim nesrecama i kataklizmama u pravilu izranjaju veliki ljudi i njihova plemenita djela najrjecitije potvrdjuje primjer Hrvata srednje Bosne.

Na stjesnjenom prostoru te enklave, u strasnom ratnom pozaru i obrucu naslo se je najmanje sedamdeset tisuca Hrvata u proteklom Domovinskom ratu. Za tragicnih sukoba tamosnjih Hrvata i Bosnjaka-Muslimana ,poglavito 1993., uz nevjerojatno razaranje i zrtve, izrastali su, pokazujuci necuveno herojstvo, mnogi hrvatski branitelji, ali i odredjene vrijednosti, koje su u toj svojoj smionosti i plemenitoj misiji bile bit opstojnosti cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa na tim prostorima. Bila je to Franjevacka ratna bolnica u Novoj Biloj kraj Travnika, koja je zbog svega sto je znacila i cinila u tom preteskom ratnom vremenu i okruzenju bila i ostala najsjajniji dragulj i sam kamen medjas cvrstine i gole opstojnosti Hrvata u toj regiji.

19. listopad 1992.

Sve je zapravo krenulo vise spontano negoli nekim organiziranim nakanama. Jer, za rata u susjednoj Hrvatskoj, a pogotovu za njegovog izbijanja i u BiH 1992. godine, i u srednju Bosnu, sa svih meridijana svijeta, pogotovu od hrvatskih iseljenickih zajednica, pristigla je u nepreglednim konvojima hrana, odjeca i obuca, medicinska oprema i lijekovi, kao i druge nuzne namirnice. Te velike kolicine medikamenata i slicnih potrepstina valjalo je negdje smjestiti i klasificirati buduci je bilo pitanje dana kada ce ratni pozar i agresija svom zestinom zahvatiti i tada naoko jos relativno mirnu i netaknutu srednju Bosnu. Skupina ljudi, medju kojima su prednjacili fratri franjevci, nekolicina lijecnika i intelektualaca dala se na posao pospremanja tih medikamenata u prostorije novobiljanske zupne crkve, sagradjene prije 20 godina. No, kako su ubrzo nakon prvih okrsaja Hrvata i Bosnjaka iznijete i prve zrtve, a travnicka bolnica postala nesigurnom za lijecenje Hrvata, vec koncem te prve ratne 1992. godine poceli su pristizati prvi ranjeni hrvatski branitelji. I bas u to vrijeme sazrijevala je i ideja da zupna crkva Svetog Duha u Novoj Biloj postane improviziranom ratnom bolnicom. Tako je 19. listopada 1992. ubiljezen kao datum njezinog osnivanja te ce naskoro postati svjedocanstvom svekolike patnje i tragedije tamosnjih Hrvata. Ubrzo je dosla i preteska ratna 1993. godina, kada su se sukobi Hrvata i Bosnjaka iliti HVO-a i Armije BiH, rasplamsali. U lose opremljenim prostorijama, gotovo bez elektricne struje i vode, s takodjer krajnje oskudnom opremom, Franjevacka ratna bolnica u srcu srednje Bosne u Novoj Biloj i njen oskudni lijecnicki i medicinski kadar vodili su odsudnu borbu te cinili podvig za podvigom i to bez pravih anastetickih i kirurskih sredstava. Mnogi ranjeni branitelji zahvaljujuci njihovoj volji, upornosti i primjerenoj strucnosti, bili su osposobljeni da ponovo uzmu pusku i krenu na bojisnicu. Tom ratnom paklu, koji je iz dana u dan producirao nove patnje, zrtve i ranjene, nuzno je bilo stvarati nove odjele za rad crkve-bolnice. Uz kirurski odjel, niknuli su stacionar, rodiliste, rentgen, ljekarna, previjaliste, laboratorij, transfuzija, dok je pogolemi pastoralni prostor za misne obrede naprosto pretvoren u prostor za smjestaj ranjenika, koji su tu lezali krevet do kreveta.

Posjet predsjednika Tudjmana

Tek s prestankom ratnih sukoba i dolaskom primirja u veljaci 1994. godine, improvizirana ratna bolnica mogla je malo predahnuti ali i zbrojiti ucinjeno. Od 19. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine zbrinuto je 14.500, a bolnicki lijeceno 7.260 pacijenata. Izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u opcoj i 4.200 u spinalnoj anesteziji. U rodilistu je rodjeno 721 dijete.

Proljece 1994. nije oznacilo samo kraj rata, vec je bilo i proljece novih krupnih koraka kojima ce krenuti i nadalje jednako blistavo se zrcaliti franjevacka crkva-bolnica. To se ubrzo i dogodilo - sredinom lipnja te godine franjevacku crkvu-bolnicu, koja je to jos uvijek i dan-danas, posjetio je vrhovnik i poglavar RH dr. Franjo Tudjman. Solidarizirajuci se s patnjama tamosnjih Hrvata i visoko cijeneci njihovo jedinstvo i cvrstinu, a poglavito pregnuca i postignuca ratne bolnice, Predsjednik je obecao biti pokroviteljem izgradnje nove bolnice u tom kraju.

Poslije tog posjeta, sve je krenulo kao na filmskoj vrpci. Vec pocetkom kolovoza iste godine bolnica s atributom franjevacke prestaje postojati, a osniva se Hrvatska bolnica dr. Mato Nikolic, po poznatom bosanskohercegovackom franjevcu iz prve polovine 19. stoljeca, koji je prvi bosanskohercegovacki lijecnik sa zavrsenim studijem medicine i titulom doktora medicine. U isto vrijeme iz Hrvatske su pristizale lijecnicke ekipe koje su nesebicno i dragovoljno danonocno bdjele i vrsile komplicirane kirurske zahvate. Dolazili su lijecnicki timovi i medicinari osobito iz Splita gdje su takodjer upucivani najtezi bolesnici, ali i iz Zagreba, Osijeka, Rijeke... Bolnici su pristigla i brojna priznanja za nadljudski rad i pregnuca - medju ostalim i Zlatna povelja humanizma od strane Internacionalne lige humanista.

Gradnja nove bolnice

Potom slijedi ono najvaznije - izgradnja nove bolnice svega kilometar-dva nize, u podrucju Dubrave, a koje je ravnatelj do njezinog otvaranje gucegorski gvardijan fra Franjo Krizanac. U nazocnosti pet tisuca vjernika, te hrvatskih duznosnika iz RH i BiH koje je predvodio savjetnik predsjednika RH i neumorni humanist dr. Slobodan Lang, zacetnik i voditelj poznatog humanitarnog konvoja za Hrvate sredisnje Bosne koncem 1993. godine zvanog Bijeli put, postavljen je kamen temeljac donijet iz zidina zagrebacke katedrale 19. listopada 1994. godine, a gradnja bolnice zapocela je 12. rujna 1995. godine. Taj znacajan i pogolemi bolnicko - medicinski kompleks, zahvaljujuci ponajprije sredstvima Vlade Republike Hrvatske, kao i brojnim donatorima iz svijeta, vec je pri samom kraju gradjevinskog dijela izgradnje. Preostalo je, naglasava ravnatelj fra Franjo Krizanac jos nekih pet do deset posto radova u vrijednosti od pet milijuna maraka na uredjenju okolisa, zavrsnih radova na objektu i prilaznih puteva. Nedostatak tih sredstava razlogom je sto bolnica, za koju tek valja nabaviti jednako tako skupu medicinsku opremu, jos nije konacno zavrsena i spremna za uporabu. Ocekivanja su, ukoliko ta nedostajuca sredstva budu namaknuta, da ce bolnica, taj ponos i dika ne samo tamosnjih nego i Hrvata i hrvatskog covjeka opcenito ma gdje bio, biti zgotovljena i predata na uporabu na proljece ove godine, a u cemu ce, svakako, opet mnogo doprinijeti brojni solidarni i nesebicni ljudi i institucije.