KAKO JE NASTALA I OPSTALA
FRANJEVACKA RATNA BOLNICA U NOVOJ BILOJ KRAJ TRAVNIKA
Simbol cvrstoce i opstojnosti
Od 19. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine zbrinuto je 14.500 a bolnicki
lijeceno 7.260 pacijenata. Izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u opcoj i 4.200 u
spinalnoj anesteziji. U rodilistu je rodjeno 721 dijete
U nazocnosti pet tisuca vjernika, te hrvatskih duznosnika iz RH i BiH koje je
predvodio savjetnik predsjednika RH i neumorni humanist dr. Slobodan Lang postavljen je
kamen temeljac donijet iz zidina zagrebacke katedrale 19. listopada 1994. godine, a
gradnja bolnice zapocela je 12. rujna 1995. godine
Poznatu istinu da pri velikim nesrecama i kataklizmama u pravilu izranjaju veliki ljudi
i njihova plemenita djela najrjecitije potvrdjuje primjer Hrvata srednje Bosne.
Na stjesnjenom prostoru te enklave, u strasnom ratnom pozaru i obrucu naslo se je
najmanje sedamdeset tisuca Hrvata u proteklom Domovinskom ratu. Za tragicnih sukoba
tamosnjih Hrvata i Bosnjaka-Muslimana ,poglavito 1993., uz nevjerojatno razaranje i zrtve,
izrastali su, pokazujuci necuveno herojstvo, mnogi hrvatski branitelji, ali i odredjene
vrijednosti, koje su u toj svojoj smionosti i plemenitoj misiji bile bit opstojnosti
cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa na tim prostorima. Bila je to Franjevacka ratna
bolnica u Novoj Biloj kraj Travnika, koja je zbog svega sto je znacila i cinila u tom
preteskom ratnom vremenu i okruzenju bila i ostala najsjajniji dragulj i sam kamen medjas
cvrstine i gole opstojnosti Hrvata u toj regiji.
19. listopad 1992.
Sve je zapravo krenulo vise spontano negoli nekim organiziranim nakanama. Jer, za rata
u susjednoj Hrvatskoj, a pogotovu za njegovog izbijanja i u BiH 1992. godine, i u srednju
Bosnu, sa svih meridijana svijeta, pogotovu od hrvatskih iseljenickih zajednica, pristigla
je u nepreglednim konvojima hrana, odjeca i obuca, medicinska oprema i lijekovi, kao i
druge nuzne namirnice. Te velike kolicine medikamenata i slicnih potrepstina valjalo je
negdje smjestiti i klasificirati buduci je bilo pitanje dana kada ce ratni pozar i
agresija svom zestinom zahvatiti i tada naoko jos relativno mirnu i netaknutu srednju
Bosnu. Skupina ljudi, medju kojima su prednjacili fratri franjevci, nekolicina lijecnika i
intelektualaca dala se na posao pospremanja tih medikamenata u prostorije novobiljanske
zupne crkve, sagradjene prije 20 godina. No, kako su ubrzo nakon prvih okrsaja Hrvata i
Bosnjaka iznijete i prve zrtve, a travnicka bolnica postala nesigurnom za lijecenje
Hrvata, vec koncem te prve ratne 1992. godine poceli su pristizati prvi ranjeni hrvatski
branitelji. I bas u to vrijeme sazrijevala je i ideja da zupna crkva Svetog Duha u Novoj
Biloj postane improviziranom ratnom bolnicom. Tako je 19. listopada 1992. ubiljezen kao
datum njezinog osnivanja te ce naskoro postati svjedocanstvom svekolike patnje i tragedije
tamosnjih Hrvata. Ubrzo je dosla i preteska ratna 1993. godina, kada su se sukobi Hrvata i
Bosnjaka iliti HVO-a i Armije BiH, rasplamsali. U lose opremljenim prostorijama, gotovo
bez elektricne struje i vode, s takodjer krajnje oskudnom opremom, Franjevacka ratna
bolnica u srcu srednje Bosne u Novoj Biloj i njen oskudni lijecnicki i medicinski kadar
vodili su odsudnu borbu te cinili podvig za podvigom i to bez pravih anastetickih i
kirurskih sredstava. Mnogi ranjeni branitelji zahvaljujuci njihovoj volji, upornosti i
primjerenoj strucnosti, bili su osposobljeni da ponovo uzmu pusku i krenu na bojisnicu.
Tom ratnom paklu, koji je iz dana u dan producirao nove patnje, zrtve i ranjene, nuzno je
bilo stvarati nove odjele za rad crkve-bolnice. Uz kirurski odjel, niknuli su stacionar,
rodiliste, rentgen, ljekarna, previjaliste, laboratorij, transfuzija, dok je pogolemi
pastoralni prostor za misne obrede naprosto pretvoren u prostor za smjestaj ranjenika,
koji su tu lezali krevet do kreveta.
Posjet
predsjednika Tudjmana
Tek s prestankom ratnih sukoba i dolaskom primirja u veljaci 1994. godine,
improvizirana ratna bolnica mogla je malo predahnuti ali i zbrojiti ucinjeno. Od 19.
listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine zbrinuto je 14.500, a bolnicki lijeceno 7.260
pacijenata. Izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u opcoj i 4.200 u spinalnoj anesteziji.
U rodilistu je rodjeno 721 dijete.
Proljece 1994. nije oznacilo samo kraj rata, vec je bilo i proljece novih krupnih
koraka kojima ce krenuti i nadalje jednako blistavo se zrcaliti franjevacka crkva-bolnica.
To se ubrzo i dogodilo - sredinom lipnja te godine franjevacku crkvu-bolnicu, koja je to
jos uvijek i dan-danas, posjetio je vrhovnik i poglavar RH dr. Franjo Tudjman.
Solidarizirajuci se s patnjama tamosnjih Hrvata i visoko cijeneci njihovo jedinstvo i
cvrstinu, a poglavito pregnuca i postignuca ratne bolnice, Predsjednik je obecao biti
pokroviteljem izgradnje nove bolnice u tom kraju.
Poslije tog posjeta, sve je krenulo kao na filmskoj vrpci. Vec pocetkom kolovoza iste
godine bolnica s atributom franjevacke prestaje postojati, a osniva se Hrvatska bolnica
dr. Mato Nikolic, po poznatom bosanskohercegovackom franjevcu iz prve polovine 19.
stoljeca, koji je prvi bosanskohercegovacki lijecnik sa zavrsenim studijem medicine i
titulom doktora medicine. U isto vrijeme iz Hrvatske su pristizale lijecnicke ekipe koje
su nesebicno i dragovoljno danonocno bdjele i vrsile komplicirane kirurske zahvate.
Dolazili su lijecnicki timovi i medicinari osobito iz Splita gdje su takodjer upucivani
najtezi bolesnici, ali i iz Zagreba, Osijeka, Rijeke... Bolnici su pristigla i brojna
priznanja za nadljudski rad i pregnuca - medju ostalim i Zlatna povelja humanizma od
strane Internacionalne lige humanista.
Gradnja nove bolnice
Potom slijedi ono najvaznije - izgradnja nove bolnice svega kilometar-dva nize, u
podrucju Dubrave, a koje je ravnatelj do njezinog otvaranje gucegorski gvardijan fra
Franjo Krizanac. U nazocnosti pet tisuca vjernika, te hrvatskih duznosnika iz RH i BiH
koje je predvodio savjetnik predsjednika RH i neumorni humanist dr. Slobodan Lang,
zacetnik i voditelj poznatog humanitarnog konvoja za Hrvate sredisnje Bosne koncem 1993.
godine zvanog Bijeli put, postavljen je kamen temeljac donijet iz zidina zagrebacke
katedrale 19. listopada 1994. godine, a gradnja bolnice zapocela je 12. rujna 1995.
godine. Taj znacajan i pogolemi bolnicko - medicinski kompleks, zahvaljujuci ponajprije
sredstvima Vlade Republike Hrvatske, kao i brojnim donatorima iz svijeta, vec je pri samom
kraju gradjevinskog dijela izgradnje. Preostalo je, naglasava ravnatelj fra Franjo
Krizanac jos nekih pet do deset posto radova u vrijednosti od pet milijuna maraka na
uredjenju okolisa, zavrsnih radova na objektu i prilaznih puteva. Nedostatak tih sredstava
razlogom je sto bolnica, za koju tek valja nabaviti jednako tako skupu medicinsku opremu,
jos nije konacno zavrsena i spremna za uporabu. Ocekivanja su, ukoliko ta nedostajuca
sredstva budu namaknuta, da ce bolnica, taj ponos i dika ne samo tamosnjih nego i Hrvata i
hrvatskog covjeka opcenito ma gdje bio, biti zgotovljena i predata na uporabu na proljece
ove godine, a u cemu ce, svakako, opet mnogo doprinijeti brojni solidarni i nesebicni
ljudi i institucije.
Pomozimo izgradnju
bolnice
Devizni racun na koji se mogu uplatiti sredstva je:
HRVATSKA BOLNICA DR. FRA MATO NIKOLIC
13001-603-2001279 kod ZAP-a i
7100-4806040197 kod Hrvatske banke Poslovnica Vitez.
Drago Slipac
«««Povratak
na sadrzaj
|