Hrvat(?) — kandidat za predsjednika SAD?

Kasich vodi kljucni odbor Zastupnickog doma za proracun, tijelo koje u biti priprema proracun nakon sto ga predsjednik SAD-a predlozi Kongresu. Nije pretjerano tvrditi da je zastupnik Kasich ustvari najmocniji izabrani predstavnik americkog naroda, nakon glavnog stanara Bijele kuce

Kasich sumnja u korisnost prisustva NATO-a u BiH i dakle, neizravno, u potrebu za odrzavanjem njene cjelovitosti. U tom smislu predstavlja protutezu “daytonistima”, no radi se o rizicnom i opasnom stavu, a Kasich nikad nije rekao sto vidi kao provedivu alternativu

Ovaj naslov namjerno ima dva upitnika. Vidjet cemo ubrzo zasto.

Prije nekoliko tjedana odredjeno je uzbudjenje, vise u domovini nego u dijaspori, izazvala vijest Washington Posta (14 sijecnja) da zastupnik John Kasich razmatra mogucnost da se natjece za predsjednicku kandidaturu republikanske stranke za izbore u godini 2000. Kasich je najavio osnivanje odbora za ispitivanje takve mogucnosti i time se pridruzio ovecem broju republikanaca koji su bacili (ili ponovo bacili) oko na Bijelu kucu. To su bivsi potpredsjednik Dan Quayle, bivsi guverner Tennesseeja, Lamar Alexander, senatori John McCain i Bob Smith, a njima ce se vrlo vjerojatno pridruziti milijarder Steve Forbes, politicki aktivist Gry Bauer, te, konacno, oni politicki “najtezi”, Elizabeth Dole i guverner Texasa, George W. Bush.

Zanimanje za Kashica u Hrvatskoj i medju Hrvatima potjece naravno od njegovog imena, koje je ocito hrvatsko. I zaista, John Kasich je hrvatskog podrijetla, politicki zacijelo najmocniji Amerikanac hrvatskog porijekla.

Kasich je rodjen 1952. i u Zastupnickom domu Kongresa SAD predstavlja dvanaesti okrug drzave Ohio, koja je poznata po svom bogatom etnickom “mixu”. Na izborima proslog studenog izabran je po osmi put. Kao zastupnik s poprilicnim stazom, Kasich vodi kljucni odbor Zastupnickog doma za proracun, tijelo koje u biti priprema proracun nakon sto ga predsjednik SAD predlozi Kongresu. Kasich i njegov odbor, dakle, drze kasu i nije pretjerano tvrditi da je Zastupnik Kasich ustvari najmocniji izabrani predstavnik americkog naroda, nakon glavnog stanara Bijele kuce.

“Kasic” ili “Kasich”

Po uvjerenju Kasich je dosta tipican republikanac, trijezni no ne radikalni konzervativac, svakako fiskalni konzervativac koji vjeruje da americkog poreznog obveznika i gospodarstvo treba rasteretiti od najvise stope poreza u povijesti; da se novac treba vratiti u dzep obveznika a ne trositi za socijalne programe po receptima aktivisticke Bijele kuce; da drzava treba ostati podalje od privatnog zivota pojedinog gradjanina i sto manje se uplitati u pitanja svakodnevnog zivota.

Kasich se zacudo dosta izlozio i u podrucju vanjske politike gdje se pokazao takodjer dosta tipicnim republikancem, osobom koja ne vjeruje u potrebu americkog uplitanja sirom svijeta. Nekoliko puta trazio je ogranicenje americke misije unutar SFOR-a. Kasich nije radikalni izolacionist i vjeruje u odrzavanje jake americke obrambene sile. I tu se sad postavlja ono za nas toliko vazno pitanje: Koliko bi predsjednik SAD John Kasich bio od koristi Hrvatima i Republici Hrvatskoj?

Odgovor je kratak i jasan — po onom sto je dosada pokazao, ne mnogo.

Uz Kasicha (koji upozorava sugovornika da se njegovo ime ne izgovara “Kasic” vec “Kejsik”, i, kako sam kaze, “like basic” americki Hrvati imaju jos dva predstavnika u Zastupnickom domu. To su republikanac George Radanovich (Kalifornija) i demokrat Dennis Kucinich (Ohio). Radanovich, izabran uz pomoc kalifornijskih aktivista Nacionalne federacije americkih Hrvata u svom je cetvrtom mandatu, Kucinich u drugom. Dobro se sjecam mog prvog razgovora s Georgeom Radanovichem u njegovom uredu, neposredno nakon izbora u Kongres. George nije puno znao o americko-hrvatskoj zajednici, no brzo je i s velikim odusevljenjem ucio: “Vladimir, pa to je divno. Vi svi ste mi toliko pomogli. Nisam znao da nas toliko ima. Osjecam se kao vodja naroda!” Slicno se osjecao nakon svog izbora i Dennis Kucinich, koji jos kao gradonacelnik Clevelanda nije tajio, tijekom Domovinskog rata, svoje hrvatsko podrijetlo i simpatije za mladu Republiku Hrvatsku.

Neo-daytono-slavija

Zastupnik Kasich je tijekom tih istih dogadjaja, koliko me sjecanje sluzi, nekoliko puta glasovao za kongresne rezolucije u podrsku zrtvama srpske agresije, a jednom se na tu temu obratio i Kongresu. No nikad se nije osobito zagrijao. Sjecam se kako su prigodom godisnjeg sastanka Nacionalne federacije americkih Hrvata u Pittsburghu, u proljece 1997., i George i novoizabrani Dennis (iako pripadaju razlicitim strankama i imaju razlicita politicka uvjerenja) najavljivali da ce im jedan od zajednickih ciljeva u Kongresu biti “obracenje Zastupnika Kasicha”.

Ukoliko je suditi po sadasnjem stanju stvari, bilo koja republikanska administracija bila bi daleko bolja za Hrvatsku od ove sadasnje demokratske. Clintonu treba priznati da je “dopustio” “Oluju” (koja je vodila do Clintovog politickog spasa, Daytona), da je bombardirao bosanske Srbe, da je natjerao nevoljne europejske srbofile na Daytonski sporazum. No kad mu Hrvati vise nisu bili potrebni, prepustio ih je igricama “ljudskopravaskih” (citaj: jugonostalgicnih) radikala u State Departmentu njegove druge administracije. Za Hrvatsku i hrvatsko-americke odnose razdoblje te administracije nije bilo najsretnije. Ne radi se o srbofiliji, vec o jugofiliji, viziji Daytonlanda, koja je u potpunosti neprihvatljiva Hrvatskoj, a koja je izvor svih onih stalnih pritisaka na Hrvatsku, i kroz SFOR, i kroz Haag, i kroz igre s “pristupom zapadnim integracijama”, jer ta vizija je za State Department Madeleine Albright i za njegovo vidjenje buducnosti i uloge NATO-a, najelegantnija i najprihvatljivija, a svodi se na zadrzavanje Rusa podalje od Balkana, a to znaci umiljavanje Srbima uz istovremeni nadzor nad onim sto rade. Nekakva Neo-daytono-slavija s glavnim gradom Sarajevom.

Bush u prednosti

Kasich sumnja u korisnost prisustva NATO-a u BiH i dakle, neizravno, u potrebu za odrzavanjem njene cjelovitosti. U tom smislu predstavlja protutezu “daytonistima”, no radi se o rizicnom i opasnom stavu, a Kasich nikad nije rekao sto vidi kao provedivu alternativu. Pitanje je je li za nas uopce vazno i znati sto on o tome misli, jer je americka javnost vec ionako odlucila da ce sljedeci predsjednik biti George W. Bush, koji u ispitivanjima javnog misljenja trenutacno tuce Alberta Gorea 53:30 (ostatak za ostale moguce kandidate), a ne smiju se podcijeniti niti izgledi Elizabeth Dole (tiket Bush-Dole?).

Polozaj Johna Kasicha unutar hrvatsko-americke zajednice i njene politike moze se, konacno, usporediti s onim senatora (donedavno guvernera) drzave Ohio, Georga Voinovicha. Voinovich je podrijetlom hrvatski Srbin s Korduna, majka mu je Slovenka, clan je Hrvatske bratske zajednice. Kako mi je u sali prije par godina rekao duznosnik ove najvece i najstarije hrvatsko-americke udruge “George je s nama kad je s nama, a s njima, kad je s njima”. No ipak, Voinovich se nikad nije izlozio u srpskom lobiju, niti je, koliko je meni poznato, ikad dao podrsku srpskoj politici. Ukratko, i Kasich i Voinovich su u svojim politickim promisljanjima prvenstveno Amerikanci, sto u krajnjoj liniji vrijedi i za Radanovicha i Kucinicha. Pokaze li sa da je, usprkos razmisljanjima pisca ovih redova, John Kasich ozbiljan kandidat za predsjednika jedine svjetske supresile, bit cemo ponosni da je naseg roda, no njegovu cemo politiku morati ocjenjivati prvenstveno, ako ne i iskljucivo, iz ugla americkih interesa.