U SJENI CAPITOL HILLA

Kandidat Bush i americki Hrvati

Iako nas ime Bush plasi, mislim da je vrijeme da nasa zajednica otvori kanale prema Austinu te da najavi i Alu Goreu i Georgeu W. Bushu da svaki americki Hrvat ima jedan izborni glas i da ce darovanje tog glasa uvelike ovisiti o politici kandidata prema nasoj staroj domovini

Optimistican, srdacan, nasmijan, George je redovito isao nedjeljom u crkvu, dok je Laura, njegova supruga (ljubav iz gimnazijskih dana), ucila djecu vjeronauk. Danas Bush nudi Americi ono sto je vec dao Texasu, “republikanizam sa smijeskom”) za sve

Je li se Washington preselio u Austin? Ili se Austin sprema na pohod na Washington? Zadnjih dana zaista je izgledalo da se Washington preselio u Austin, glavni grad drzave Texas, kako su republikanski celnici nagrnuli pokloniti se Georgeu W. Bushu, guverneru drzave i sad vec najizglednijem kandidatu republikanske stranke na predsjednickim izborima 2000. A i ono drugo pitanje moglo bi dobiti pozitivni odgovor jer je George W. Bush najavio stvaranje odbora za ispitivanje mogucnosti kandidature. Rijetko kada je pojava kandidata izazvala takvo opce odusevljenje.

Mediji su pred nekoliko tjedana pokusali stvoriti odusevljenje za kandidaturu Elizabeth Dole. No to je splasnulo kad su republikanski zakonodavci njezine rodne Sjeverne Karoline otisli na poklonstvo u Austin. Na pitanja kako mogu “izdati”) domacu kcer, izjavili su da bi Ms. Dole “bila jako dobar kandidat za potpredsjednika”).

Upoznao sam Goergea W. Busha 1979. U to vrijeme supruga i ja smo odlucili smanjiti nasu poreznu obvezu. Njezina teta Mary, iz Midlanda u Texasu, predlozila je da ulozimo neveliku svotu u “wildcat drilling”) (male istrazivace nafte). Osoba koju nam je preporucila (teta Mary je “broker”), dakle bavi se profesionalno ulaganjima) bila je George W. Bush, vlasnik male tvrtke za busenje nafte “Arbusto”). Tako sam, preko telefona, upoznao mladog covjeka, nesto mladjeg od sebe, ciji ce otac dvije godine kasnije postati potpredsjednik, a zatim 1988. i predsjednik SAD-a.

Nikad se nisam sastao s Georgeom licem u lice, no razgovarali smo dosta cesto preko telefona i izmjenjivali korespondenciju. Nismo se obogatili, uglavnom dobili smo novce natrag, sto je ustvari profit, jer je uz to zaista stizala velika porezna olaksica. Americki porezni sustav potice rizicna ulaganja, a osobito trazenje domace nafte. George je uvijek zvucao veselo i optimisticno i bio beprijekorno posten u poslovnim pitanjima. Negdje oko 1984. nas je ulog potrosen, Bush je raspustio tvrtku, i za njega nismo culi dok nije iznenadno 1994. uskrsnuo kao guverner drzave Texas!

Odbacivanje negativne kampanje

Nije sasvim jasno sto je toliko privuklo texaske glasace, a danas i naciju, Georgeu W. Bushu, koji je od malog biznismena izrastao u politicara najviseg formata — za kojeg spremno glasuju i tradicionalno demokratske sredine, kao sto su Hispano i Afroamerikanci. George W. Bush je doseljeni Texasanin, no postao je pravi sin Midlanda, srca americke proizvodnje nafte. Bush se nije osobito obogatio, no upoznao je Texas, njegovo multietnicko pucanstvo, a Texas je upoznao njega. Optimistican, srdacan, nasmijan, George je redovno isao nedjeljom u crkvu, dok je Laura, njegova supruga (ljubav iz gimnazijskih dana) ucila djecu vjeronauk. Danas Bush nudi Americi ono sto je vec dao Texasu, “republikanizam sa smijeskom”) za sve, republikanizam koji se ne bavi pitanjem “moralne vecine”), koje vise nema, vec zeli odrzati kroz republikanski pristup ogranicenja vlasti nezapamceni prosperitet Amerike. Ukratko, Bush je neka vrsta republikanskog Clintona, bez Clintonovog libertinskog paketa. Politicar koji je stasao izvan Washingtona, no koji ne zove na spaljivanje Washingtona.

Mozda upravo taj Bushov neslomljivi optimizam toliko veseli americke glasace. “Okrenut sam buducnosti. Nema razloga da se u 21. stoljecu razglaba o neugodnim trenucima 20.”), rekao je na nedavnoj tiskovnoj konferenciji. Sto se tice stila kampanje — Busha su vec ritualno napali patuljci medju republikanskim kandidatima poput Lamara Alexandera — Bush odbija upustiti se u negativnu kampanju i nabacivati se blatom. Ne namjerava odgovarati na optuzbe o navodnim “veselijim”) trenucima rane mladosti. “Jedini nacin ne zamazati se blatom jest ne dirati u blato”), rekao je istom prilikom dodajuci da je duboko uvjeren da “republikanci ne smiju napadati druge republikance”). I sto je najbolje od svega, Bush kaze da je “uzivao u prvoj guvernerskoj kampanji 1994., i uzivao u poslu Guvernera Texasa”). Zamislite politicara koji uziva u svom poslu i koji ga, prema misljenju glasaca druge najvece drzave u SAD-u, obavlja na opce zadovoljstvo (1998. Bush je ponovno izabran s nevjerojatnih 69 posto glasova). Ocito, Bush ima sluha za zelje americkih glasaca.

Americke Hrvate jos uvijek progoni avet Georgea H. Busha, cija je administracija u sprezi s Johnom Majorom i Francoisom Mitterandom ucinila sve da Hrvatska nestane s lica zemlje. Osvetili smo se Georgeu Bushu glasujuci zajedno s velikim brojem drugih doseljenih istocnoeuropejaca i katolika za Billa Clintona. No demokrati nisu ispunili obecanja. Americka politika prema Hrvatskoj je daleko od onoga sto bi hrvatsko-americka zajednica zeljela. Iako nas ime Bush plasi, mislim da je vrijeme da nasa zajednica otvori kanale prema Austinu te da najavi i Alu Goreu i Georgeu W. Bushu da svaki americki Hrvat ima jedan izborni glas, i da ce poklanjanje tog glasa uvelike ovisiti o politici kandidata prema nasoj staroj domovini. To vidim kao hitni zadatak hrvatsko-americkih politickih djelatnika.

Poruka Bushova uspjeha

Osobno, kao americkog glasaca, i mene privlaci George W. Bush. A privlaci me i kao osobu kojoj je na srcu sadasnjost i buducnost Hrvatske. Hrvatska se nalazi pred vrlo vaznim odlukama. Pred vrlo vaznim izborima. Pobjednici ce se morati suociti s nizom nerijesenih pitanja u odnosima Hrvatske i Zapada; nije iskljuceno da ce se u Washingtonu suocavati s administracijom Georgea W. Busha. Stoga nije na odmet poslusati neke od Bushovih poruka. 1. Buducnost je vaznija od proslosti (kako se kaze u Americi, ostatak zivota provesti cemo u buducnosti); 2. Ne nabacuj se blatom! Tvoja poruka glasacima treba biti pozitivna. Reci im sto nudis, i ponudi bolje, vise i brze od druge strane. Ne spustaj se na razinu nabacivaca blatom, da se i sam ne zamazes. Ignoriraj ih! 3. Samim time, smanjit ce se podjele i privuci cak i glasaci one druge strane, kako se to jasno pokazalo u slucaju Bushovih uspjeha u Texasu. 4. Ne napadaj pripadnike vlastite strane. U nasem slucaju, buduci da nam je svima u biti zajednicka jedna velika stranka koja se zove Hrvatska i hrvatski narod, promijenio bih Bushovu izreku u “Hrvati ne smiju napadati druge Hrvate”). Konstruktivna kritika, nudjenje boljih opcija, da! Psovke i prijetnje, ne!

Hrvatsko-americka zajednica bi rado cula kako ce hrvatski politicari povesti Hrvatsku prema ispunjenju njezinih zelja i snova. Rado bi cula kako ce se graditi, a ne rusiti. Suradjivati, a ne prepucavati. Ne smetaju nas razlicitosti misljenja. Smeta nas i zalosti kad se Hrvat glodje s Hrvatima. Oni koji nas u ovom trenutku mogu najbolje uvjeriti u svoje postenje, politicku mudrost, suzdrzanost, snosljivost i koji mogu ponuditi pozitivnu sliku buducnosti (ta ce svakako ukljucivati i teskoce i zrtve) ubrzo ce otkriti da mogu racunati na nasu potporu. I to je poruka politickog uspjeha Georgea W. Busha.