Uz velike drzavne i crkvene humanitarne ustanove, u akciju pomoci Albancima ukljucile su se i javne i privatne televizijske i radijske postaje te novine, koje iz dana u dan objavljuju brojeve bankovnih racuna na koje se moze poslati pomoc

Na oglasnim plocama gotovo svih crkva moze se vidjeti poziv vjernicima na pruzanje pomoci. Samo su Caritas i Diakonia izdvojili vise od sest milijuna maraka, a u tu svrhu i dalje prikupljaju sredstva. Velike kolicine hrane, odjece, lijekova i higijenskih potrepstina poslano je vec u zemlje u kojima su izbjeglice nasle utociste.

Suvremena Njemacka je zemlja solidarnosti i darivanja. To ce morati uvidjeti i priznati svatko tko god je imalo upoznao sustav funkcioniranja modernoga njemackoga drustva. U zadnjih pedesetak godina Njemacka je razvila iznimno visoku kulturu solidarnosti. Radi se o iskazivanju pomoci, i to one konkretne, materijalne, novcane, prema ljudima, pojedincima, skupinama i narodima koji se nadju u teskoj zivotnoj nevolji. Nijemci su se toj solidarnosti naucili po svoj prilici u teskim poratnim godinama kada su u gotovo posve razorenu zemlju primili milijune izbjeglih i prognanih sunarodnjaka iz svih krajeva Europe, pa i svijeta. Solidarnost je zadobila brojne institucionalne oblike, kako u drzavnim, tako i u privatnim humanitarnim i karitativnim udrugama i drustvima. Njemacki porezni sustav je omogucio humanitarnim organizacijama i njihovim darovateljima davanje poreznih olaksica pa drzava tako dio darovanog novca pri godisnjem poreznom obracunu vraca natrag darivatelju novca u dobrotvorne svrhe. I na taj nacin je njemacko drustvo dodatno motivirano za pomaganje ljudima u nevolji.

Ucinkovita humanitarna mreza
Nijemci su se, zapravo, jednostavno navikli na darivanje i pomaganje ugrozenim ljudima diljem svijeta. U tom humanom djelovanju nisu djelatne samo poznate drzavne i crkvene organizacije, kao Crveni kriz, Caritas ili Diakonia, nego i stotine, pa i tisuce, drugih udruga, drustava i inicijativa. Njemacka humanitarna mreza je velika i ucinkovita. Upravo njezinu pomoc uvijek osjete ponajprije ljudi pogodjeni ratom, potresom, poplavom, tesko oboljeli pojedinci i stradale obitelji.

I samo sto se donekle ublazila promidzba pomaganja ratom poharanoj Bosni, kao i uraganom opustosenim srednjoamerickim zemljama, u prvi plan je doslo pomaganje izbjeglicama s Kosova. Gotovo da nema udruge koja se u zadnjih mjesec dana nije ukljucila u prikupljanje pomoci upravo izbjeglicama s Kosova, kao i drugima koji su izravno ili neizravno pogodjeni kosovskom dramom. Uz velike drzavne i crkvene humanitarne ustanove, u akciju su se ukljucile i javne i privatne televizijske i radijske postaje te novine, koje iz dana u dan objavljuju brojeve bankovnih racuna na koje se moze poslati pomoc. Na oglasnim plocama gotovo svih crkva moze se vidjeti poziv vjernicima na pruzanje pomoci. U nekoliko tjedana skupljeno je ili stavljeno na raspolaganje vise milijuna maraka. Samo su Caritas i Diakonia izdvojili vise od sest milijuna maraka, a u tu svrhu i dalje prikupljaju sredstva. Velike kolicine hrane, odjece, lijekova i higijenskih potrepstina poslano je vec u zemlje u kojima su izbjeglice nasle utociste.

Imas ono sto si dao drugome
Njemacka je, osim toga, prva prihvatila i smjestila 10.000 izbjeglica, dok ostale zapadnoeuropske zemlje u tomu daleko zaostaju. Pokrajinski ministri unutarnjih poslova nedavno su donijeli nepopularnu odluku o zaustavljanju daljnjeg prihvata kosovskih izbjeglica sve dok i ostale zemlje ne ispune svoja obecanja i prihvate dogovoreni broj izbjeglih i prognanih. Ta odluka nece vjerojatno dugo trajati niti ce biti strogo provodjena, nego sluzi kao sredstvo politickog pritiska i poticaja ostalim zemljama kako bi se ravnomjernije rasporedio kosovski zbjeg. Njemacka vlada ima pritom svakako na umu primjer prijasnjeg prihvata izbjeglica i prognanika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovina, kada je jedno vrijeme skrbila za gotovo 500.000 ljudi, dok su se istodobno neke zapadnoeuropske zemlje hvalile smjestajem od po nekoliko tisuca izbjeglica. Valja uz to imati na umu da je u Njemackoj jos stotinjak tisuca izbjeglica iz BiH, kao i vise od sto tisuca jugoslavenskih drzavljana, pretezno kosovskih Albanca, te sandzackih Muslimana koji su ovdje jos prije zatrazili utociste ili zatrazili politicki azil. Sve to, medjutim, ne ometa i ne ugrozava ocevidnu njemacku kulturu solidarnosti. Od te njemacke kulture solidarnosti zasigurno mozemo svi puno nauciti i usvojiti. Drevna kineska poslovica veli da covjek ima samo ono sto je drugome dao, a krscanska zapovijed ljubavi prema bliznjemu podrazumijeva i solidarnost o kojoj upravo pisemo.

Anto Batinic

Poziv Hrvatima za pomoc
U akciju pomaganja kosovskim stradalnicima ukljucile su se i brojne hrvatske udruge, posebice hrvatske katolicke misije. Delegat za hrvatsko dusobriznistvo u Njemackoj fra Josip Klaric pozvao je u okruznom pismu sve nase misije, svecenike i vjernike da se prikljuce skupljanju i slanju pomoci Kosovu. Nakon savjetovanja s Albanskom katolickom misijom iz Stuttgarta, nasim je ljudima preporucen i posebni bankovni racun koji je za tu prigodu otvorila biskupija Rottenburg-Stuttgart (Bistum Rottenburg-Stuttgart, Kto-Nr. 83003, BLZ 64192220, Volksbank Rottenburg am Neckat, Kennwort: Hilfe fuer Kosovo). Zanimljivo je navesti da u Njemackoj djeluju i dvije albanske katolicke misije, i to jedna u Stuttgartu (tel. 0711/233978), a jedna u Muenchenu (tel. 089/50029988). Iskazivanje solidarnosti s kosovskim izbjeglicama prilika je za barem djelomicno uzvracanje pomoci koju su dobrocinitelji pruzili nasem narodu u njegovim najtezim trenucima. Ne bi se, naime, smjelo zaboraviti da su upravo Nijemci bili oni koji su i nama prvi pritekli u pomoc i na razne nacine pokazali konkretnu solidarnost.