Raspitavsi se o uvjetima studija u Zagrebu, uvidjela je da nema vecih razlika te da nece biti problema s prelaskom. Njemacki i zagrebacki studij razlikuju se jedino u rasporedu predmeta pa ce, kaze Edita, biti potrebno samo napisati molbe za oslobadjanja od ispita koje je vec polozila u Njemackoj

-Zivciraju me dugi redovi u bankama te sporost i nedovoljna kompjutorska obucenost djelatnika. Ne mogu shvatiti ni to sto ljudi ovdje nisu u stanju srediti svoj vrt ili okolis. Uzasavaju me takve slike pa cesto prigovaram svojim nemarnim susjedima

Iz njemackog baroknog grada Fulde u ljeto prosle godine u Hrvatsku je doselila mlada studentica stomatologije Edita Dezelic.

-Domovinu sam napustila kada sam imala samo sedam mjeseci jer su moji roditelji, sto iz politickih, sto iz ekonomskih razloga, morali iz Hrvatske. Otisli su 1972. godine s onim zadnjim legalnim ekonomskim gasarbajterima koji su otisli u Njemacku - objasnjava Edita. Posao im u pocetku, kao i vecini nasih ljudi, nimalo nije bio lagan, a tako i uvjeti stanovanja. Buduci da su radili kao tvornicki radnici, imali su osiguran smjestaj u tvornickoj zgradi, zajedno s jos 10-15 radnika. Nakon nekog vremena Dezelici se sele u iznajmljeni stan. Sve vrijeme obitavaju u tvornickom gradicu Fuldi, druzeci se s malobrojnim Hrvatima koji tamo zive.

-Uvijek se znalo tko se s kime druzi i tko ide na nedjeljne hrvatske mise, koje su se odrzavale svakih 14 dana - veli Edita. - Sada je u tom njemackom gradicu, udaljenom 100 kilometara od Frankfurta, oko 150 Hrvata.

U obiteljskom domu stalno se njegovao hrvatski jezik pa Edita, dosavsi u Zagreb na studij, nije imala vecih problema s jezikom. Teskoca je bilo jedino s nekim strucnim rijecima, koje u pocetku nije razumjela, pa je bilo objasnjavanja i rukama i nogama.

-Kad neku rijec ne bih znala reci na hrvatskom, rekla bih je na latinskom ili bih se kod profesora “izvukla” na njemackom buduci da mnogi od njih govore taj jezik - istice snalazljiva Edita.

Edita je vec dugo razmisljala o povratku u Hrvatsku, a studij je bio prigoda za to. Iako je studij stomatologije zapocela u njemackom gradu Wuerzburgu na Julius Maximilians Univarsitat, nakon dvije i pol godine studiranja na spomenutom fakultetu prelazi na zagrebacki Stomatoloski fakultet.

-Razmisljala sam zbog cega bih u Wuerzburgu placala stanarinu kad u Sesvetskom Kraljevcu imamo kucu u koju se ionako kanimo useliti - objasnjava Edita.

Komplicirana papirologija

Raspitavsi se o uvjetima studiranja u Zagrebu, uvidjela je da vecih razlika nema te da stoga ne bi trebalo biti problema za prijelaz na zagrebacki fakultet. Osim komplicirane papirologije.

-Sve se tako zakompliciralo na referadi da sam se morala obratiti za pomoc dekanu, no uspjela sam se prebaciti i sada sam na drugoj godini - kaze Edita, napominjuci da se zagrebacki studij stomatologije od onoga na wuerzburskom fakultetu razlikuje samo po rasporedu predmeta. Stoga ce morati pisati molbe kako bi je se oslobodilo ispita vec polozenih na njemackom fakultetu.

Editu su kolege na fakultetu dobro prihvatili, a ni prilagoditi se Zagrebu nije predstavljalo teskocu. Mnogima je, kaze, cudno sto je dosla studirati u Zagreb jer neki njeni zagrebacki kolege zele studirati u inozemstvu.

-Oni doista nisu ni svjesni koliko je skupo studiranje, govorim o stomatologiji, u Njemackoj, a kako cujem od kolega iz Kanade, i u toj zemlji taj je studij jako skup. Mnogi misle da je tamo raj, no tamo se uistinu sve mora kupovati. Od stomatoloskih instrumenata do materijala. Zamislite, upis na godinu mora se takodjer kupiti i on stoji 5000 DEM, a bez toga se ne moze dalje studirati. Tamo se sve mora kupiti, a tu sve dobijemo besplatno - kaze Edita. Osim toga, program je gotovo identican onome u Njemackoj. Mislila je da ovdje nedostaje u stomatoloskoj praksi najmodernije tehnike, no ni tu nema razlike u odnosu na Njemacku.

Druzi se uglavnom s Hrvatima, no redovito odrzava vezu i s prijateljicama iz Fulde, ali i s kolegama s bivseg, njemackog fakulteta.

-Svaki tjedan telefonski razmjenjujem iskustva sa svojim kolegama, ali razmijenimo i pokoji trac.

Vratiti sto vise mladih

Kad zavrsi fakultet, ova simpaticna djevojka kani ostati u Hrvatskoj te ovdje otvoriti privatnu ordinaciju s laboratorijem u blizini svoje kuce u Sesvetskom Kraljevcu.

-Ovdje zelim ostati jer je ovdje moj dom i moj narod koji je toliko srdacniji i topliji negoli njemacki - veli Edita. Sjeca se kako bi, svaki put kada bi s roditeljima isla na godisnji odmor u Hrvatsku, oni govorili da idu doma. - Oduvijek se znalo da cemo se jednog dana vratiti u domovinu.

O povratku u domovinu razmisljaju i njezini roditelji, ali i baka koja je takodjer u Njemackoj i koja se brine o Editinim modnim novitetima buduci da je krojacica.

Iako je zadovoljna zivotom u domovini, Edita ima i pokoju dobronamjernu kritiku.

-Zivciraju me dugi redovi u bankama te sporost i nedovoljna kompjutorska obucenost djelatnika. Ne mogu shvatiti to da ovdje mnogi nisu u stanju srediti svoj vrt ili okolis. Uzasavaju me takve slike pa cesto prigovaram svojim nemarnim susjedima - istice Edita.

Hrvatska je mlada drzava pa stoga, kaze, valja uloziti jos puno truda i rada kako bi se jos vise razvila. Stoga bi bilo, smatra, lijepo kada bi se mnogobrojni mladi Hrvati diljem svijeta vratili u domovinu Hrvatsku.