Broj 262. «««Povratak na sadrzaj

HRVATSKA DJECA IMAJU PRAVO SKOLOVATI SE NA HRVATSKOME JEZIKU U BIH
Vinko Djotlo, Steinhausen, Svicarska

OTVORENO PISMO
Otvoreno pismo Zidovskoj opcini u Zagrebu i Drustvu Hrvatsko-izraelskog prijateljstva
Josip Pecaric

 

HRVATSKA DJECA IMAJU PRAVO SKOLOVATI SE NA HRVATSKOME JEZIKU U BIH

          Pise:Vinko Djotlo, Steinhausen, Svicarska

          U intervjuu Nacionalu od 1. rujna clan kolektivnoga Predsjednistva Bosne i Hercegovine iz reda muslimanskog naroda Alija Izetbegovic govorio je o stvaranju gradjanske drzave BiH. Tako bi se vladalo po formuli - jedan covjek jedan glas.
          A kakva bi to danasnja visevjerska i visenacionalna Bosna u buducnosti bila gradjanska zemlja? To slute i hrvatska djeca s federacijskog prostora na pocetku svoga skolovanja i hoda u buducnost, na koju imaju pravo kao i sva druga djeca svijeta.
          Upoznata su hrvatska djeca iz Varesa, Bugojna i drugih federacijskih gradova, u kojima je Izetbegoviceva SDA na vlasti te kroz koje je prosla njegova Armija - na pocetku svoga obrazovanja i ucenja, kakva ih buducnost ceka.
          Bila bi to gradjanska BiH bez svih ljudskih i nacionalnih prava malobrojnih bosanskih naroda. Gradjanska drzava u kojoj bi skolski programi bili ispunjeni muslimanskim vjerskim i nacionalnim sadrzajem.
          Bila bi to gradjanska zemlja orijentalne kulture, govora, arhitekture i povijesti, koju Izetbegoviceva SDA uci kako bosanska povijest pocinje tek od vremena kada je ovu zemlju okupirala Turska.
          Izetbegoviceva gradjanska BiH bila bi, cini mi se,.bez pisanih civilizacijskih zakona. Naime, u spomenutom intervjuu g. Izetbegovic kaze “Hrvati u BiH imaju nepisano pravo veta”, sto znaci da bi ta buduca Bosna bila uredjena po volji jednog covjeka koji bi davao nepisano pravo, u ovisnosti od svoje volje i raspolozenja, malobrojnijim narodima. Zar nam je to pravo dao g. Izetbegovic?
          Zaboravlja g. Izetbegovic da je i u najcrnjem vremenu bosanske povijesti, kada je bila pod turskom okupacijom, bilo nekih pisanih prava koja su stitila Hrvate katolike poput one “Ahdname”.
          Stoga Izetbegoviceva teznja za takvom zemljom u Europi upucuje, po mojem dojmu, na opasniji vid okupacije Bosne od svih dosadasnjih koje su prosle Bosnom i njenom povijesti. Uspije li se izgraditi takva buduca gradjanska Bosna, bit ce to najteza okupacija Bosne s najtragicnijim posljedicama za nemuslimanske narode.
          Zabrana ili onemogucavanje skolovanja hrvatske djece na njihovu materinskom jeziku na nekim mjestima u federacijskom prostoru - zasigurno je jedan od tezih oblika krsenja ljudskih prava, ne samo na ovim europskim prostorima nego i u svijetu.
         Te zabrane jesu sramota danasnjega svijeta pri koncu dvadesetoga stoljeca, i upozoravaju kako jedna takva drzava moze biti opasna za europski mir.
          Upoznase tako samo u jednom danu hrvatska djeca sistem i federacijsku drzavu u kakvoj rastu. Naucise “vrhunske domete ljudskih prava” sto ih je u Daytonu Amerika ugradila na ove europske prostore.
          Cula su toga dana hrvatska djeca i za Dayton i Ameriku, daytonsku, odnosno americku Bosnu, Federaciju i dvoentitetsku BiH. Spoznase na pocetku svoga obrazovanja buducnost i federalnog partnera, s kojim trebaju i moraju zajednicki zivjeti u Federaciji.
          U svim ovim zabranama sto ih Hrvatima namece federalni partner kojeg vodi Izetbegovic - hrvatska djeca su za buducnost zasigurno i nesto naucila. No ostaje da se vidi koliko i sto je naucila medjunarodna zajednica od tih muslimanskih prijetnja i zabrana.
          Hrvatska djeca znaju i to da bi za takve prijetnje i ponasanje Hrvati sigurno zavrsili u Haagu, a ovima koji se tako agresorsko porobljivacki ponasaju - nece biti upucena niti opomena.
No, to je “pravda” koja obiljezava ponegdje kraj dvadesetoga stoljeca.

* * *

OTVORENO PISMO

Otvoreno pismo Zidovskoj opcini u Zagrebu i Drustvu Hrvatsko-izraelskog prijateljstva

          Pise: Josip Pecaric

          Postovana gospodo,
          Dr. Milan Bulajic, direktor Muzeja zrtava genocida izdao je ove godine knjigu: "Jasenovac - Ustaski logori smrti l Srpski mit? i - Hrvatski ustaski logori - gnocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima", Muzej zrtava genocida, Beograd, 1999. Knjigu je osobno dijelio u Hrvatskoj. Vjerojatno niste dobili primjerak ove knjige, jer bi sigurno reagirali na ono sto dr. Bulajic pise o dr. Miroslavu-Salomu Freibergeru. Naime, odjeljku: "Spasavanje" (pokatolicenih) Jevreja od strane nadbiskupa Stepinca, dr. Bulajic kaze (str. 595-596): "Medju Jevrejima koji su se krili u nadbiskupovom dvoru, spominjan je zaista i zagrebacki nadrabin dr. Freiberger, cije pismo zahvalnosti papi Piju XII. Za omoc koju je pruzio Jevrejima nadbiskup Stepinac. Katolicki izvori navode kao primjer i dokaz humanog postupanja u ratnim uslovima i genocida nad Jevrejima (nebitna je ocita nepismenost u ovim recenicama, J. P). Medjutim, ruka policije stigla je nadrabina Freibergera, odveden je 1943. u koncentracioni logor Auswitz i ubijen. Sudija Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske, dr. Zarko Vimpulsek, predsjednik sudskog vijeca optuzenom zagrebackom nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu, potvrdjuje da se dr. Freiberger sa suprugom, pocetkom progona Zidova po Zagrebu, sklonio kod nadbiskupa Stepinca, u nadbiskupski dvor, ali ga je izdao na najbezdusniji, da ne kazem najpokvareniji, nacin: Ali nakon par dana rekao mu je da je on sve uredio s ustasama, da mu se nece nista dogoditi, neka lijepo ide u svoj stan, i ovaj je otisao. Dosao je sa svojom suprugom u stan, ali za nekoliko sati bio je uhapsen. I zatim je nestao. Kao i mnogi drugi. I to sam prebacio Stepincu u sudnici. Na koncu, vi ste svog kolegu izdali; bio je u neku ruku vas kolega, otprilike istog nivoa kao i vi. Stepinac je na to odgovorio, ne bez hipokrizije: Moja je savjest cista".
          Naravno, dr. Bulajic zna pravu istinu, ali on je u svojoj knjizi uopce ne spominje. On o dr. Freibergeru pise pozivajuci se na citat staljinistickog sudjenja dr. Stepincu. O slucaju dr. Freibergera dosta je pisano u hrvatskim novinama. Jos je ziv i nadrabinov tajnik dr. Amiel Shomrony koji je nedavno i posjetio Hrvatsku. Kako sam o tom slucaju pisao i ja u svojoj knjizi "Srpski mit o Jasenovcu", Dom i svijet, 1998, s kojom dr. Bulajic pokusava polemizirati u ovoj svojoj knjizi, on nikako ne moze reci da to nije znao. Zato cu i navesti samo citat iz moje knjige koji je on sigurno procitao (str. 110-111): "Te iste 1943. godine, kada je Himmler zatrazio odvodjenje svih Zidova u logore, nadbiskup Stepinac ponudio je rabinu dr. Miroslavu-Salomu Freibergeru da se s obitelji skloni k njemu u nadbiskupski dvor do kraja rata. Poruku je prenio tadasnji nadrabinov tajnik dr. Amiel Shomrony, ali Freiberger je ponudjenu pomoc otklonio rekavsi kako ce dijeliti sudbinu svojega naroda. Odveden je u Auscwitz i odmah tamo pogubljen. Ne cudi zato zasto se dr. Shomrony vec vise od 50 godina bori za istinu o kardinalu Stepincu i zajedno s dr. Igorom Primorcem (profesor na Sveucilistu Hebrew u Jeruzalemu, inace emigrant iz Beograda!) i drugima za proglasenje Stepinca pravednikom (na primjer, slicno Stepincu djelovao je poglavar Grcke pravoslavne crkve patrijarh Papandreu Damaskinosu i proglasen je pravednikom)".
          Zar nije uzasno kako dr. Bulajic pokazuje jednu izuzetnu osobu zidovskog naroda. A doista je izuzetno ono sto je ucinio nadrabin dr. Miroslav-Salom Freiberger: Otklonio je ponudjenu pomoc rekavsi kako ce dijeliti sudbinu svojega naroda! Zar to nije dostojno bilo cijeg velikog divljenja? Mi Hrvati se ponosimo sto je uz svoj narod uvijek bio nadbiskup zagrebacki Alojzije Stepinac. Isto tako svi gradjani Hrvatske, ne samo Zidovi, trebaju biti ponosni sto je u Hrvatskoj zivio i radio jedan tako izuzetan covjek kakav je bio nadrabin dr. Miroslav-Salom Freiberger. Zato ne samo Zidovi u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu, vec svi mi moramo biti ogorceni na cinjenicu sto ga je dr. Bulajic opisao na ovakav nacin. On se po dr. Bulajicu sklonio kao kukavica kod nadbiskupa Stepinca, ne vodeci racuna o svojem narodu, a onda je bio ubijen kada je, navodno, nadbiskup Stepinac to zelio. On zastupa tako nesto sramotno iako i sam konstatira (str. 595): "I Amiel Shomrony, bivsi sekretar zagrebackog nadrabina dr. Miroslava Salom Freibergera, predlagao je 1970. nadbiskupa Stepinca za pravednika (righteous among Nations) jer, kad je nadrabin uhapsen nadbiskup Stepinac se, navodno, zauzeo za njegovo pustanje, ali bez uspjeha. "Jasno je da nitko pametan ne bi vise vjerovao predsjedniku sudskog vijeca jednog montiranog procesa kakav je bio ovaj nadbiskupu Stepincu, nego tajniku zagrebackog nadrabina. Osim dr. Bulajica. Valjda - po dr. Bulajicu - jedan Zidov ne moze napraviti tako izuzetno djelo kao sto ga je napravio dr. Freiberger. Nacisti jesu ubili dr. Freibergera, ali ovo sto cini dr. Bulajic je jos gore. Njegov postupak je tim morbidniji sto on kao svoje "jevrejske suradnike" u svojoj knjizi navodi (str. 814.) "Simona Wisenthala, dr. Bernarda Kleina, dr. Ela Rosenbauma, dr. Eiframa Zuroffa, Aleksandra Mosica i druge".
          Zar na takav nacin prikazati jednog izuzetnog covjeka, kako je dr. Milan Bulajic, direktor Muzeja zrtava genocida iz Beograda, ucinio sa zrtvom holokausta zagrebackim nadrabinom dr. Miroslav-Salomom Freibergerom, ne zasluzuje osudu Zidovske opcine u Zagrebu i Drustva Hrvatsko-izraelskog prijateljstva? Zar ovo ponovno ubijanje dr. Miroslav-Saloma Freibergera ne zasluzuje osudu svih? I Zidova i Hrvata diljem svijeta! Nadam se da ce Zidovska opcina u Zagrebu i Drustvo Hrvatsko-izraelskog prijateljstva o ovom sramotnom postupku dr. Milana Bulajica i ustanove kojoj on stoji na celu, dakle Muzeja zrtava genocida u Beogradu, obavijestiti sve srodne zidovske organizacije u svijetu, a nadam se da ce objavljivanjem ovog pisma u hrvatskom tisku, s time biti upoznati Hrvati u domovini i iseljenistvu.

«««Povratak na sadrzaj


|| Povratak na pocetnu stranicu || Stari brojevi || O nama ||

E-Mail:dom@hic.hr
Copyright © 1998, 1999 all rights reserved
Croatian Information Centre