MR. NIKOLA MUSLIM, PREDSJEDNIK HRVATSKOG DRUSTVA ZA ZASTITU I PROMICANJE LJUDSKIH PRAVA
Drzava dopusta HHO-u da utjece na politiku

RAZGOVOR S ANITOM SIKIC, RAVNATELJICOM HRVATSKE SVEUCILISNE NAKLADE U POVODU HRVATSKOG PRIJEVODA KNJIGE SJECANJA HANSA-DIETRICHA GENSCHERA
"Sjecanja" za novu Europu

MR. NIKOLA MUSLIM, PREDSJEDNIK HRVATSKOG DRUSTVA ZA ZASTITU I PROMICANJE LJUDSKIH PRAVA

Drzava dopusta HHO-u da utjece na politiku

Hrvatski helsinski odbor ne samo da zadire u suverenitet, nego se stavlja iznad politickih snaga Nas nitko ne financira izvan Hrvatske, a HHO djeluje zahvaljujuci novcu i medjunarodnim vezama

Razgovarao: Mario Lovric

          S Nikolom Muslimom, predsjednikom Hrvatskog drustva za zastitu i promicanje ljudskih prava, razgovarali smo o praksi promicanja ljudskih prava u Hrvatskoj, a o desetoj obljetnici udruge na cijem je celu kaze:
          -Drustvo je u ovih deset godina pokusalo formulirati i stvoriti odredjene kriterije koji imaju vrijediti za ljudska prava u odnosu na kriterije politike i druge kriterije. Pokusalo je uspostaviti veze s medjunarodnim institucijama, tzv. nevladinim organizacijama iz svijeta, pruzilo je pomoc i podrsku svakome tko je trazio pomoc u zastiti svojeg pojedinacnog ljudskog prava, javno je iskazivalo svoje odnose i stajalista prema krsenju ljudskih prava u Hrvatskoj i inace, prema prilikama u kojim se zivi u danasnjoj Hrvatskoj. I konacno, drustvo je preuzelo u Hrvatskoj izradu Povelje o pravima, obvezama i odgovornosti covjeka, sto bi trebalo biti vazan projekt radi stvaranja usuglasenih misljenja u javnosti o sadrzajima i karakteru ljudskih prava.
          Koliko je Vase drustvo cijenjeno? Koliko ga postuju u svijetu?
          -Bili smo na Svjetskoj konferenciji za ljudska prava u Becu, u Washingtonu, u New Yorku. Htjeli smo pocetkom 1993. nase drustvo uvesti u Ecosok, u vijece UN-a za socijalni i ekonomski razvoj. Medjutim, za to je bilo potrebno puno vise, morate imati novca. Vanjske financije nismo prihvatili, smatrali smo da to ne smijemo uciniti jer se time ruse temelji na kojima treba egzistirati. Htjeli smo biti hrvatsko drustvo kojim nece moci nitko manipulirati, a kada hocete to, onda morate graditi stvari na idealizmu, koji nije profitabilan.
          Drustvo je osnovano u doba komunizma, sto bi trebalo znaciti da je bilo protiv tog sustava. Medjutim, uspostavom hrvatske drzave mnogi misle da se drustvo ne bavi zastitom ljudskih prava i da je u sluzbi sadasnje vlasti?
          -To misljenje nije tocno. Istina je da je prije deset godina sve ono sto nije predstavljalo komunisticki rezim bilo ujedinjeno u okviru ovoga drustva. Cinili su ga sveucilisni profesori, odvjetnici, slobodni umjetnici i obicni gradjani. Iz njega su proizasle sve politicke stranke, o ovom drustvu se pocelo razmisljati i razgovarati o odrzavanju slobodnih izbora, o pustanju na slobodu politickih zatvorenika. Uoci Dana prava covjeka, 10. prosinca 1989. godine, potpisana je peticija za cuvanje suvereniteta Hrvatske, tadasnje socijalisticke, koju je potpisalo vise od sto tisuca gradjana. Pojavilo se kao jedna vrsta organiziranog otpora komunizmu. Istu vecer kada je nas 23 osnivalo nase drustvo zasjedao je i SSRN i osnivao svoj odbor, na cijem je celu bio prof. dr. Zvonimir Separovic, koji je tada bio i rektor Zagrebackog sveucilista.
          Koja je razlika izmedju Vas i Hrvatskog helsinskog odbora koji je, na neki nacin, uzurpirao pravo na zastitu ljudskih prava u Hrvatskoj?
          -HHO nije uzurpirao to pravo, ali HHO ima novac i medijsku moc. Nasa jedina moc proizlazi iz covjekova dobrovoljnog angazmana. HHO ima 30-tak profesionalaca i svaki dan odrzava, da tako kazem, javnu aktualnost. Razlika je i u tome sto nas nitko ne financira izvan Hrvatske, pa nismo nikome obvezni, niti duzni. HHO nije nista uzurpirao, nego samo djeluje po uvjetima koji su mu otvoreni zahvaljujuci novcu i medjunarodnim vezama.
          Radi li HHO protiv Hrvatske, kako se cesto cuje i pise?
          -Mi u Drustvu vodimo brigu da nekoga ne proskribiramo za izdaju. Ali bih sa stajalista problematike ljudskih prava u Hrvatskoj mogao kazati da je npr. Ivan Zvonimir Cicak svojevrsna paradigma onoga sto se u deset godina dogodilo. Prvo je bio jedan od osnivaca naseg drustva, odakle je otisao u HHO. U nasem drustvo nije mogao dobiti novac, nije mogao imati placu i onda je otisao ondje gdje je to dobio. E sad, je li to antihrvatska djelatnost ne bih presudjivao, bez obzira na moje privatne odnose s njim. Medjutim, sama cinjenica da je otisao s cela HHO-a, sama cinjenica da nije uspio uci u komitet centrala HHO-a u Becu i sama cinjenica da je sada potpuno okrenuo plocu, dokazuje da Cicak nikada nije bio covjek za taj posao. On je to shvacao politicki.
          Mislite li da danasnja uloga HHO-a nije politicke prirode?
          -Naravno da jest. Drustva za ljudska prava se tako ne mogu ponasati! U suverenoj drzavi ne! Bivsa Jugoslavije je smatrala takve NGO organizacije spijunskim, neprijateljskim organizacijama, nisu mogle postojati, ugrozavale su suverenitet. Sa stajalista ljudskih prava za mene u Hrvatskoj mogu postojati tijela UN-a, diplomatske sluzbe i trece samo ako mi dopustimo. U nasoj drzavi svatko ulazi i svatko iznosi podatke, svatko tumaci, svatko radi sto hoce. To se kosi i osnovnim nacelom drzavnog suvereniteta. HHO ne samo da zadire u suverenitet, nego se stavlja iznad politickih snaga. I salje informacije, daje informacije koje su apsolutno u jednoj suverenoj drzavi pod znakom pitanja. Mi smo od samog pocetka kao hrvatsko drustvo tvrdili da se HHO ne treba osnovati, zato sto smo imali dovoljno siroku platformu da mozemo okupljati sve. To je bila nase teza onda i to je nasa teza danas. Zamislite da se nase Drustvo registrira kao hrvatsko drustvo u SAD-u, u Kanadi ili bilo gdje. To je neprirodno. Neprirodno je s hrvatskih pozicija tumaciti americko pravo. A oni nama to kod nas rade. Ovo sto oni rade to je politika i politikanstvo. HHO je par excellance ponajprije politicka organizacije, koja utjece na politicke odnose u drzavi. I drzavna vlast to dopusta i daje im prostor, za razliku od Hrvatskog drustva za zastitu i promicanje ljudskih prava, koje nastoji ostati u granicama onoga sto se danas u svijetu podrazumijeva pod ljudskim pravom.
          Kako bi se onda trebalo boriti za ljudska prava?
          -U svakom konkretnom slucaju ulaziti u sudske sporove, pomagati ljudima dajuci im savjete, pokazivati kako odgovarajuca prava ostvariti kroz normalan drzavni mehanizam. Dakle, ne moze Drustvo za zastitu ljudskih prava nepravilno tumaceci anomalije u javnost unositi zbrku. Ono se mora drzati svoje etike. Ne moze odvjetnik koji brani klijenta ulaziti u javnost kako on hoce, prvo jer je rijec o drzavnom suverenitetu, a onda, kamo bismo dosli kada bismo sve presude sudova stavljali pod povecalo javnosti? Cim se ulazi u javnost vise nema morala, nema etike. Presude prestaju biti sudske i postaju javne. Ne postuje se osnovno pravilo da se odvjetnistvo ne smije reklamirati, da se suca ne smije reklamirati, da sve mora biti u okviru moralno-etickog kodeksa. Dakle, stvar je u sudskom postupku. Morate cuvati i postovati sud.
          Jeste li u tom smislu intervenirali kod institucija vlasti?
          -Bezbroj puta. Ali onda se ulazi na nacin kao sto rade svi oni koji zastupaju ljudska prava. To znaci: udjes u postupak, udjes pred sud i kazes kao drustvo sto imas u konkretnom sporu. To ne dizes na razinu afere, ne stvaras polemike u javnosti, nego djelujes konkretno ne suflirajuci sudu presudu.
          Moze li se danas socijalno stanje u Hrvatskoj okarakterizirati i nedostatkom ljudskih prava?
          -Apsolutno. Pa mi smo izisli iz rata u kojem je nas narod bio izgubio ljuska prava.
          Kako onda razuvjeriti one koji u medijima, cak i stranima, stvaraju dojam da je svaki Srbin ugrozen, iako trpi za iste stvari kao i Hrvat?
          -Pod utjecajem razlicitih okolnosti koje dolaze iz razlicitih svjetskih i europskih izvora koji su proizvod odredjene politike, Srbi postaju ugrozeni, a Hrvati ne. A stvarna je istina da su hrvatskim drzavljanima, kao i Srbima i Hrvatima, ugrozena ljudska prava. Da ih ne mozemo u dovoljnoj mjeri zastiti, da nemamo snage za to i da se ne mozemo busati u prsa s nekim velikim rezultatima. Moramo raditi ispravno, ne destruirati drzavu i drzavna tijela, nego pomoci da nasi sudovi budu identicni europskim i svjetskim sudovima. Mi imamo pravnu elitu koja moze hrvatsku drzavu ispravno servisirati.
          Tko smeta da tako bude?
          -Prije svega smetaju tragicne ratne okolnosti, smeta nacin na koji smo dosli do drzave, smeta sama drzava koja je bila boljsevicka i koja danas nosi obiljezja, u velikom dijelu, boljsevicke drzave. Kod nas se jos ne zna gdje je granica kompetencija drzave, pravosudja i zakonodavstva. Za to je odgovorna drzava, ona je imaginarna i mi moramo uciniti sve da nas parlament radi kao svi parlamenti i da vlada vodi izvrsnu vlast. Moraju se znati kompetencije pojedinih tijela.

Zastita drzave jest i zastita njezina predsjednika
          Kako biste okvalificirali posljednje postupke HHO-a koji trazi da se pokrene procedura opoziva predsjednika drzave?
          -Vrlo je opasno bez obzira na njihove politicke i druge motive dirati u ulogu legalno izabranog predsjednika drzave argumentima da on toboze ne izvrsava svoje duznosti. Kad se hrvatski predsjednik poteze na takav nacin posljedice su na hrvatskoj drzavi i na hrvatskim gradjanima. Znaci, onaj tko to poteze mora voditi racuna o tome da gradjanin ima pravo na drzavu ili njezinu zastitu. A zastita drzave je zastita njezina predsjednika, dok je on legalno izabran. Kao neovisni mi smo uvjereni da Hrvatskoj treba distanca s koje mozemo kritizirati vlast u postupcima pri ostvarivanju ljudskih prava. Zato kod ljudi treba razviti kriterije o ljudskim pravima, pa se onda ne bi mogla naci skupina ljudi koja bi rekla ‘idemo srusiti predsjednika’. Time se zapravo narusava sustav ljudskih prava.

* * *

RAZGOVOR S ANITOM SIKIC, RAVNATELJICOM HRVATSKE SVEUCILISNE NAKLADE U POVODU HRVATSKOG PRIJEVODA KNJIGE SJECANJA HANSA-DIETRICHA GENSCHERA

"Sjecanja" za novu Europu

Razgovarao: V. P. Goss

          U Hotelu "Interkontinental" 21. rujna 1999., predstavljena je knjiga "Sjecanja" osobe koja je ostavila duboki trag na noviju hrvatsku povijest – nekadasnjeg ministra vanjskih poslova SR Njemacke, Hansa-Dietricha Genschera. Knjigu je izdala Hrvatska sveucilisna naklada u nizu pod naslovom "Svjedoci povijesti". Iskoristili smo stoga prgodu da o njoj, kao i o nekim drugim "svjedocima" porazgovaramo s ravnateljicom HSN-a, gdjom. Anitom Sikic, koja vecinu naslova koje izdaje potpisuje i kao urednica.
          Gospodjo Sikic, Hrvatska sveucilisna naklada je nedavno izdala knjigu Sjecanja Hansa-Dietricha Genschera. Prije nego progovorimo o knjizi koja ce sigurno pobuditi zanimanje i hrvatskih citatelja u inozemstvu, upoznajte nas s nizom "Svjedoci povijesti" u kojem se ta knjiga pojavila.
          -HSN zajedno s Hrvatskim institutom za povijest pokrenula je prestiznu knjiznicu "Svjedoci povijesti" u kojoj se kao autori pojavljuju neposredni i posredni sudionici u zbivanjima u raspletu krize na podrucjima bivse Jugoslavije. Rijec je o svjetskim i nasim politicarima, posrednicima, diplomatima i novinarima, koji su bili ukljuceni u rjesavanje top-teme svjetske politike u to vrijeme, krize u bivsoj Jugoslaviji. Te knjige pokazuju hrvatskom citatelju s koliko predrasuda i zabluda, ili pak razumijevanja i nada su pojedinacno prilazili toj zadaci. Urednici spomenute biblioteke drzali su da bez tih svjedocenja buducem narastaju hrvatskih citatelja ne ce biti jasno na koje sve probleme je hrvatska misao o slobodi i samostalnosti nailazila, kolik je bio otpor i nerazumijevanje. Ovim svjedocanstvima postaje nedvojbeno jasno da je Hrvatska imala doista za sugovornike i partnere ljude koji su najcesce posve stereotipno pristupali toj zadaci, pa se u tom smislu u gotovo svim naslovima mogu se pronaci isti stereotipi – o toboznjoj hrvatskoj fasistoidnosti, o broju zrtava u Jasenovcu, itd. Ovih smo dana u zaista vrlo lijepom okruzenju predstavili osmi naslov ove edicije, Sjecanja Hansa-Dietricha Genschera.
          U prvih sedam naslova nalaze se imena poznata nasem citateljstvu sirom svijeta. Mozda par rijeci o nekim od tih naslova: Suleyman Demirel, "Pogled s Bospora".
          -Mnogi su se iznenadili da smo ukljucili knjigu aktualnog turskog predsjednika. A to smo ucinili stoga sto je Turska odigrala vrlo pozitivnu ulogu u zbrinjavanju izbjeglica, u vojno-politickom smislu, i kroz poglede predsjednika Demirela jasno se vidi koju je zadacu preuzela ta velika zemlja na ovom podrucju.
          Nalazimo i imena ljudi koji su blago receno dali sumnjivi doprinos razvoju situacije na Balkanu. Pri tom mislim na generala Jeana Cota i na lorda Davida Owena i na njihove knjige "Posljednji balkanski rat" i "Balkanska odiseja", koja je izazvala podosta kontroverze na Zapadu.
          -Urednicko vijece edicije "Svjedoci povijesti" drzalo je potrebnim upravo takve knjige predociti hrvatskom citateljstvu. Knjige izlaze u izdanju koje je u potpunosti vjerno originalu, popratne komentare drzali smo nepotrebnima, a komentare na tekst u svjetlu aktualne drzavne politike bili smo slobodni iznijeti u predgovorima ili pogovorima. Na hrvatskom citatelju je da odluci jesu li su te pozicije sumnjive ili ne. Redakcija se ogradila od takvih komentara, U tom smislu je i hrvatska javnost izrazila neke neobicne reakcije. Na primjer, u slucaju Cotove knjige, jedan ugledni novinar je napisao da je to bio jako glup izbor. Odgovorili smo da ako drzi da je knjiga glupa, neka se obrati Cotu! Mi ne odlucujemo je li knjiga glupa ili ne. To prepustamo citatelju.
          Americke ce Hrvate zainteresirati cinjenica da je medju naslovima i knjiga Velepslanikova prica Thomasa Patricka Meladyija, dugogodisnjeg americkog veleposlanika u Vatikanu – i to kao naslov broj jedan.
          -Njegovo svjedocenje o priznanju Hrvatske od strane SAD-a i ulozi Vatikana su jako vazne za hrvatsku suvremenu povijest. No valja primijetiti da i ova knjiga, kao i vecina ostalih, tretira Hrvatsku kao dio regije. U ovoj knjizi smo, u suglasnosti s autorom, na nekoliko mjesta u opaskama donijeli neke ispravke o Jasenovcu, NDH, ulozi Kardinala Stepinca i sl.

Za Genschera priznanje RH nije bilo preuranjenjo
          Kad i kako ste odlucili tiskati Genscherova "Sjecanja"?
          -Genscher je svoju osamnaestgodisnju vanjskopoliticku i diplomatsku karijeru zavrsio 1993. Knjiga na njemackom jeziku i u bitno vecem opsegu od oko 1100 stranica izasla je 1995. Odlucili smo je objaviti jer Hans-Dietrich Genscher predstavlja jednog od kljucnih europskih politicara na kraju tisucljeca.
          Genscher je neobicno vazan i za nas i za stvaranje ‘nove Europe’. Koliko se on u svojoj knjizi osvrce na Hrvatsku?
          -Nedvojbeno je da Hansa-Dietricha Genschera prvenstveno zanima ujedinjenje Njemacke. U tom procesu imao je kljucnu ulogu, a na tragu stvaranja takve objedinjene nacionalne drzave treba promatrati i rjesavanje hrvatskog modela, odnosno raspada bivse Jugoslavije i prava hrvatskog naroda na samostalnost. U tom smislu Hrvatska je dobila prostor u knjizi s obzirom da zrcali njegov cjelokupni zivot i politicku karijeru. Mora se reci da knjiga otkriva hrvatskom citatelju nepobitne dokaze da Njemacka i Vatikan nisu bili u nikakvoj specijalnoj zavjeri za priznanje Hrvatske sto im se spocitavalo; nedvojbeno je takodjer da Genscher nije smatrao da je priznanje bilo preuranjeno. Izrijekom veli da je za rat na ovim prostorima iskljuciva krivica na Srbiji. Mislim da je to vrlo vazno svjedocanstvo, jer je malo aktualnih politicara bilo spremno da takva sto iznese na papiru. Genscher nigdje ne izjavljuje da voli Hrvatsku. A zar bi to trebao reci? Ova ce knjiga biti od iznimne koristi svima onima koji su Genscherovu ulogu cijenili a nadasve svim buducim hrvatskim diplomatima, jer ce vidjeti na koji je nacin Genscher odradjivao svoju karijeru diplomata, i koliko je u njegovom radu bilo predanosti cilju. Iz te knjige moze se nauciti gotovo sve o tome kako funkcionira takav jedan europski politicar, koji se u zalaze da politika bude uvijek jako otvorena.
          Genscher je na predstavljanju govorio vrlo rjecito o ‘novoj Europi’. Mislim da je uvjerio mnoge skeptike. Kako ste Vi dozivjeli njegove rijeci?
          Protumacila sam slovo koje je odrzao ovako: proces europske integracije je zapoceo, on traje, Hrvatska ima nedvojbeno mjesto u tom procesu ne samo po svom geopolitickom polozaju, vec i po tendencijama koje su u tijeku. Ostavio je mnogo prostora nadi da je Hrvatska vec odavno na tom putu.
          Biste li se slozili s izjavom da je edicija "Svjedoci povijesti" prilog HSN hrvatskom putu u Europu?
          -Sigurno, sigurno! Bas zato sto ta cijela knjiznica govori tako razlicitim glasovima, i tako pokazuje da stavovi nisu uvijek uskladjeni, vec je dijalog jedina osnova na kojoj se bilo koji proces ili posao moze odvijati pravilno i dobro.
          Koji je sljedeci korak HSN na tom putu?
          -Upravo je u istoj ediciji izasla knjiga Predsjednika Tudjmana "Hrvatska rijec svijetu", a pred izlaskom je i knjiga engleskog novinara Marcusa Tannera "Hrvatska – drzava stvorena u ratu", koja ce donijeti jedno novo stanoviste i glas koji mnogi nisu poznavali.

«««Povratak na sadrzaj