Hrvati iz BiH dijaspora kao i svicarski Talijani?

          Svi prigovori i dvojbe vezani uz postojanje hrvatske liste za dijasporu padaju u vodu pred cinjenicom da je Italija gotovo potpuno preuzela hrvatski model zastupljenosti svojih iseljenika u talijanskom parlamentu. Istina, zasad je taj prijedlog prihvatio tek Senat i jos ga treba potvrditi tamosnji Zastupnicki dom, no kako o uvodjenju dijaspore u politicki zivot postoji konsenzus vodecih parlamentarnih stranaka, ocekuje se da ce ga i on prihvatiti.
          Tako bi talijanski drzavljani koji zive u inozemstvu (s pravom glasa ima ih oko tri milijuna) glasovali u posebnoj izbornoj jedinici birajuci 16 zastupnika u Zastupnicki dom (od 630 koliko ih ima) i osam u Senat (koji broji 315 biranih senatora). Taj bi se broj zastupnika i senatora birao neovisno o odzivu biraca na izborima. Pravo glasa tako bi dobili i Talijani koji imaju dvojno drzavljanstvo (medju ostalima i Talijani iz Istre, Slovenije, ali i Svicarske, gdje su konstitutivni narod). Dakle, kao i u hrvatskom slucaju gdje u posebnoj izbornoj jedinici za dijasporu mogu glasovati svi hrvatski drzavljani koji imaju prebivaliste izvan Hrvatske.
          Za hrvatsku oporbu, pa i za dio medjunarodne zajednice, dosad je bio problem glasovanje Hrvata iz BiH, i to stoga jer su oni jedan od tri konstitutivna naroda u toj drzavi. Medjutim, i Talijani koji zive u Svicarskoj takodjer su konstitutivni narod (imaju svoje kantone u kojima su vecinski narod, bas kao i Hrvati u BiH), pa nikome od talijanskih zakonodavaca nije palo na pamet oduzeti im stoga pravo glasa na izborima za predstavnike talijanske dijaspore. Svoje pravo glasovanja oni crpe iz cinjenice da posjeduju talijansko drzavljanstvo, a ne stoga sto zive u Hrvatskoj, Sloveniji, Svicarskoj ili negdje drugdje. Po istom modelu glasuju i hrvatski drzavljani. Bitno je jedino jesu li upisani u knjige drzavljana, a potpuno je irelevantno u kojoj drzavi borave.
          Moguci prigovor da su Hrvati u BiH autohtoni narod te da nemaju sto odlucivati o pitanjima vezanima uz Hrvatsku jednako vrijedi i za Talijane koji su autohtoni i u Svicarskoj, i u Sloveniji, a takodjer i u Hrvatskoj. Prema tome, oni u Hrvatskoj, ali i u medjunarodnoj zajednici koji bi htjeli zabraniti bosanskohercegovackih Hrvatima da sudjeluju na izborima u posebnoj jedinici za dijasporu zapravo zele zabraniti i glasovanje istarskih Talijana ili talijanskih Svicaraca za predstavnike dijaspore u talijanskom parlamentu.
          Istini za volju, prema medijskim izvjescima i u talijanskoj se javnosti postavljalo pitanje trebaju li, primjerice, o talijanskom proracunu glasovati i oni koji ne placaju porez u Italiji (nego u zemljama u kojima zive). Zanimljivo je da su takve dvojbe javnosti nametali komunisti i zeleni, sto namece i neke usporedbe s Hrvatskom gdje je lista protivnika glasovanja dijaspore nesto sira, medjutim, takvi su prigovori odbaceni. Uocljivo je kako talijansku listu za dijasporu nitko iz medjunarodne zajednice nije kritizirao ni osporavao. Stovise, cuju se misljenja kako je takvo ukljucivanje dijaspore u politicki zivot u skladu s proklamacijama Vijeca Europe koje je preporucilo zemljama clanicama iznalazenje nacina za sudjelovanje iseljenickih skupina u politickom zivotu maticnih drzava. Razlozi takve preporuke kriju se u pokusaju bolje integracije iseljenickih skupina u njihovim novim domovinama.
          Bilo bi dobro da se o talijanskom modelu za dijasporu (jer se tice i Hrvatske) oglase protivnici postojanja hrvatske liste za dijasporu: cinovnici medjunarodne zajednice u BiH koji traze nacina kako Hrvatima u BiH potpuno oduzeti hrvatsko drzavljanstvo, posebni izaslanik EU Peer Vinther, veleposlanik SAD-a u Zagrebu William Montgomery i drugi. Ne bi bilo lose da se o tom modelu ocituje i hrvatska oporba, posebice onaj njen dio koji racuna na glasove Talijana u Hrvatskoj. Takodjer bi dobro doslo neko pojasnjenje u svezi s glasovanjem talijanskih drzavljana koji su konstitutivni narod u Svicarskoj i paralela s Hrvatima u BiH, kojima bi zato jer su konstitutivni, odnosno nisu u pravom smislu rijeci iseljenistvo, kako se stalno prijeti, trebalo zaprijeciti glasovanje. Po tom kriteriju ni Talijani u Hrvatskoj, a ne samo u Svicarskoj, nisu dijaspora jer su autohtoni na podrucju Istre i Rijeke, te bi dakle, i njihovo glasovanje doslo u pitanje.
          U cijeloj prici najveci je paradoks cinjenica da je hrvatski model za dijasporu bio i jos uvijek je sporan i za hrvatsku oporbu i za dobar dio medjunarodne zajednice, dok talijanski model, koji je zapravo prepisani hrvatski, ni u jednom trenutku nije bio predmetom osporavanja. Ovaj primjer jasno govori s koliko se malo argumenata cesto govori u svezi s Hrvatskom. Kad nacelo dvostrukih kriterija postane politickim mjerilom, onda ne iznenadjuje sto se jedan te isti model u svezi s dijasporom u Hrvatskoj proglasava “nedemokratskim”, dok je u Italiji “cvijet demokracije” protiv kojeg su uglavnom ekstremne stranke komunista i zelenih.
          Pritom valja napomenuti kako je prijedlog strucne skupine u svezi s glasovanjem dijaspore (koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri) otisao korak dalje u odnosu na aktualni talijanski prijedlog. Talijani su, naime, prepisali stari hrvatski model prema kojemu je s liste za dijasporu dolazilo fiksno odredjen broj zastupnika u Sabor, neovisno o tome koliki je broj biraca izisao na izbore. Po novom modelu, broj zastupnika s liste za dijasporu ovisit ce o broju biraca koji ce izici na izbore. Temeljem tzv. nefiksne kvote, ako je prosjek za jedan zastupnicki mandat na razini Hrvatske, primjerice, 25 tisuca glasova, s liste za dijasporu u Sabor ce uci cetiri zastupnika ako na biralista izidje 100 tisuca gradjana s hrvatskim drzavljanstvom koji imaju prebivaliste izvan Hrvatske. Tako se izbjegava prigovor da zbog relativno malog odziva biraca na izborima u inozemstvu jedan iseljenicki glas vrijedi vise od glasa biraca u domovini. Po novom modelu tzv. strucne skupine vrijedit ce jednako.
          Medjutim, unatoc svemu tome, ocito su se trebali pojaviti Talijani s prepisanim hrvatskim prijedlogom da bi dio hrvatske oporbe i medjunarodne zajednice odustao od donedavno vrlo cvrstog zahtjeva za potpunim ukidanjem liste za dijasporu (rasprave o broju zastupnika u slucaju fiksne kvote, su legitimne i neizbjezne). Tako je na kraju proizislo da je Talijanima dobro ono sto je za Hrvate, kako se porucivalo iz Washingtona i Bruxellesa, bilo izrazito lose.

«««Povratak na sadrzaj