PEROM I KAMEROM U NJEDRIMA VELEBITA

Velebitski tunel priblizava Hrvatsku svijetu

Proboj prije rata
          S njima smo razgovarali neposredno nakon susreta puna odusevljenja kad su se s juzne i sjeverne strane Velebita, odnosno s dalmatinske i s licke strane, milimetarski precizno susreli clanovi dviju ekipa i jedni drugima pruzili ruke. Jure Radic, ministar razvitka, useljenistva i obnove, s predstavnicima izvodjaca radova, splitskoga Konstruktora i zagrebacke Hidroelektre, odnosno predstavnika Instituta gradjevinarstva i Hrvatske uprave za ceste, nazdravili su pjenuscem, ali su hrvatskoj i siroj javnosti pokazali kako se prije roka mogu obaviti golemi i zahtjevni poslovi. Tunel Sv. Roka dug je 5661 metar, radjen je pod teskim uvjetima, a “krtica” kojom su rukovali strucnjaci i radnici, probijala je na dan od jednoga do sedam metara tunela, sto je ovisilo o sastavu velebitskoga kamena. Na mjestima je bilo lakse pa je posao isao i brze, ali je bilo i prepreka koje je trebalo sanirati u hodu.
          Graditelji su sretni sto se od prve ispaljene mine u veljaci 1997. pa do danas nije dogodila ni jedna nesreca, a sigurnost ce biti na visokoj razini kao i cijelo tehnolosko rjesenje tunela.
          U utrobi Velebita upaljena su elektricna svjetla, zrak cirkulira tunelom i posebnim plasticnim kanalom. Na nekim su mjestima vec postavljene mreze da bi se sprijecilo odronjavanje, a iz utrobe tunela izvezen je sav iskopani materijal i nasut podalje od ulaza s velebitske strane. Dio toga materijala utrosit ce se za nasipavanje prometnice sto ce juznu stranu tunela povezati s Maslenickim mostom, na kojoj ce biti jos tri tunela po 500 metara duzine s dvjema cijevima. Za taj program izradjuje se dokumentacija. Gradjevinari vele da bi, sto se njih tice, tunel mogao biti gotov za 14 do 15 mjeseci, ali to ovisi o protjecanju sredstava.

Iseljenicko iskustvo i znanje
          Stipe Vuka i ing. Andjelko Sisko ponosni su sto su svi radnici angazirani na gradnji tunela posao shvatili ozbiljno, pa ga tako i obavljaju, a takvi su bili i u pripremnim radovima kad je trebalo urediti i asfaltirati prilaznu cestu, dovesti struju, urediti dalekovod i dovesti vodu te podici servisne radionice potrebne graditeljima. Radilo se, a i sada se nastavlja u tri smjene, a radnici Konstruktora dolaze na posao iz “svoje kuce”, odnosno bivse tvornice “Trio” u Obrovcu, koja je adaptirana. Na gradiliste stize topli obrok, a predaha nije bilo. Odmor su imali jedino za bozicne, novogodisnje i uskrsne blagdane te za Veliku Gospu.
          Medju radnicima u tunelu ima i onih koji su iskustvo u tunelskoj gradnji stekli u inozemstvu. Poznato je, naime, da su mnogi Hrvati gradili tunele za podzemnu zeljeznicu u Muenchenu kad se gradio Olimpijski stadion sedamdesetih godina, a isto tako i za objekte takve vrste u Stuttgartu i Frankfurtu, gdje su upravo hrvatski radnici pokazali svoje veliko umijece pa im i sada pripadaju cestitke koje im je uputio i predsjednik Republike dr. Franjo Tudjman.

«««Povratak na sadrzaj