Broj 268. «««Povratak na sadrzaj

U POVODU DANA BL. KATARINE KOTROMANIC

Posljednja bosanska kraljica: uzor generacijama

Pise: Ivo Lucic

          U Kraljevoj Sustjesci i okolnim mjestima srednje Bosne katolkinje nose crne marame. Zalost za voljenom osobom ne traje, medjutim, od jucer niti od prije deset godina. Zalost se dogodila prije 521 godinu: 25. listopada 1478. Tog dana je, osamljena i shrvana bolom, u izbjeglistvu umrla posljednja bosanska kraljica, Katarina Kotromanic Kosaca. Njezino kraljevstvo su okupirali Turci, djecu joj ugrabili u roblje, a ona je izbjegla u Dubrovnik i potom u Rim, gdje je i preminula.
          Snazna ljubav i privrzenost puka prema Kraljici ocitovala se i proteklog tjedan: na vise mjesta diljem Bosne i Hercegovine odrzana su sjecanja na Kosacu. Sredisnja se zbila u sarajevskoj prvostolnici gdje je misu zadusnicu predvodio kardinal Vinko Puljic, a propovijedao generalni vikar vrbosanski Mato Zovkic. U Zagrebu je u maksimirskoj crkvi Sv. Jeronim svecanu misu “za Bosnu” predvodio don Ante Bakovic.
          U Kraljevoj Sutjesci dvodnevno slavlje imalo je crkvenu i narodnu stranu: sluzene su mise zadusnica koju je predvodio gvardijan fra Stjepan Duvnjak i kojima su pribivali mnogi vjernici iz te i okolnih zupa. Fra Niko Josic, profesor iz franjevackog Sjemenista u Visokom fra Niko Josic, propovijedao je o kraljici Katarini kao liku koji moze biti primjer krscanskog zivota. Potom su ispred crkve odrzane svecanosti na kojima su nastupili zborovi iz Visokog, Kraljeve Sutjeske i Zepca koji nose ime zadnje bosanske kraljice.
          U Kresevu, na Bedemu iznad grada, odrzana je misa u kapelici koja je prije pet godina podignuta u slavu Blazenice. Predvodio ju je gvardijan fra Mato Cvjetkovic. bosanska kraljica dobila je na tom mjestu broncani kip, kojeg je posvetio fra Stjepan Buljan, najzasluzniji za izgradnju kapelice.
          U Jajcu, na dobro posjecenoj misi kraljici Katarini molili su vjernici zupa Jajca, Podmilacja, Dobretica, kao i izbjegli vjernici iz Mrkonjicgrada te Liskavice. Gvardijan fra Stipo Marcinkovic propovijedao je o zivotu i zavjetima Kraljice Katarine i molio za dobro svih ljudi u Bosni. Podsjetio je na teske, ali dane izbjeglistva koje su organizirano proveli zajedno, u Udruzi prognanih i izbjeglih Jajcana “Kraljica Katarina”, s ograncima u Neumu, Trogiru i Zagrebu. “Zahvaljujuci slozi, i molitvi u Jajce se vratilo oko 15 tisuca ljudi, skoro koliko i u cijeloj Bosni”, kazao je fra Stipo na misi koju je uvelicao tamosnji zupni zbor – “Katarina Kotromanic”.
          Jajcani, su vec 1994. predlozili da se njezin spomendan, 25. listopada, proglasi danom prognanih i izbjeglih u BiH. Za Katarinu ih veze i njezina oporuka od 20. listopada 1478. u kojoj Blazenica kaze de sve relikvije ostavlja crkvi Sv. Katarine koju je izgradila u Jajcu. Ta se crkva vjerojatno nalazila na dijelu grada koji se danas zove Katina. Spomenute relikvije bi mogle biti kosti sv. Luke, smatra se u puku, koje su drzane u tornju crkve Sv. Marije. Danas je ta crkva rusevina. Ali, vecina jajackih crkava su rusevine: zupnu crkvu srpska je vojska srusila 1993. do temelja, kao i nadaleko cuveno svetiste Sv. Ive u Podmilacju, gdje je zavjetnu crkvu dao sagraditi Hrvoje Vukcic Hrvatinic.
          Inace, Katarina, kci hercega Stjepana Vukcica Kosace i zene mu Jelene, postala je bosanskom kraljicom 1446. O njoj kazu da je “postala dobrom katolkinjom i sirila oko sebe atmosferu blagosti”. Bila je vrlo pobozna. Izgradila je katolicku crkvu u Vrilima, a u Jajcu crkvu i franjevacki samostan. Sama je vezla misnice i sila misno ruho. Rodila je dvoje djece: Sigismunda i Katarinu. Nakon pada Bosne pod Turke Katarina bjezi u Dubrovnik, a potom u Rim. Turci su joj zarobili djecu i preveli ih na islam. U Rimu Katarina nastoji uspostaviti kontakte s Portom kako bi spasila djecu. Umire ne uspjevsi ostvariti svoje nakane. Pokopana je u franjevackoj crkvi Ara Coeli, a na grobnu plocu joj je bio “uklesan natpis slovima bosancice na njezinu jeziku”.
Od tada kraljicu Katarinu slave brojni vjernici zeleci slijediti njezin primjer vjere, puk o njoj prica kao o dobroj kraljici, koja je nadahnuce, izazov, uzor i zavjet.

«««Povratak na sadrzaj