POVODOM IZBORA USTAVNIH SUDACA

Puca li “oporbeni brak” zbog interesa?

Pise: Vesna Kljajic

           Zivotno iskustvo nas uci kako o ukusima uistinu nema potrebe raspravljati. Tako ni o politickim. Medjutim, kada su u pitanju politicki ukusi svedeni na zajednicki nazivnik stajalista parlamentarne politicke stranke, koja se u javnosti zeli prikazati jednom od najutjecajnijih oporbenih stranaka, stvar postaje posve drukcija. Neprijeporno je kako je proslotjedna demokratska rasprava o izboru sudaca Ustavnog suda RH politicki iznimno znacajno pitanje. To prije svega jer mu je znacaj definiran ovlastima Ustavnog suda, s jedne strane, i trajanjem mandata sudaca, s druge strane. Stoga je parlament jedino meritorno mjesto na kome je uz, izravni TV-prijenos, pozeljno, u konacnici i politicki fair, suceliti razlicitost misljenja i stajalista glede sklopnog profila potencijalnih kandidata za casna mjesta sudaca Ustavnog suda. Demonstrativno napustiti sabornicu zbog, kako su neki predstavnici oporben sestorke izjavili, “nezadovoljstva listom predlozenih kandidata”, u najmanju ruku je bjezanje s bojnog polja. Svidjelo se to nekome ili ne, takav cin, koji je nekima ove godine postao cak i nepisano pravilo parlamentarnog rada, politicki je kukavicluk. Ovih dana i odraz nedvojbenosti predizborne nervoze u kojoj se ne biraju sredstva osobne politicke promidzbe.
           Medjutim, ako par dana nakon sto je Poslovnikom Hrvatskog drzavnog sabora natpolovicnom vecinom usvojen prijedlog novoga saziva Ustavnog suda, “bjegunac” sa saborske parlamentarne bojisnice na konferenciji za novinstvo svoje nezadovoljstvo iskazuje najavom tuzbe s ciljem ocjene ustavnosti izbora, tada cin demonstrativnog napustanja saborske rasprave (citati: bijega), dobiva sve znacajke pojavnosti politickoga mekusca nespremnoga na politicki klinc. Narod za takve postupke obicava kazati: “Ma pusti ga, taj nema m...”. Ovaj slucaj pokazao je kako priblizavanjem konacna prosinackog obracuna za nove saborske mandate sve glasnije pucaju temelji konstrukcije koja se do splitskoga liberalno-socijaldemokratskog sporazuma obicavala nazivati “oporbena sestorka”. Naime, uz Vicu Vukojevica, meta neslaganja bila je i danas vec “zamrznuta” ex. liberalka Jasna Omejac, koja je na listu oporbenih kandidata za novi saziv Ustavnog suda dosla, ne temeljem rasprave unutar sesterokutnog stola, vec, kako danas postaje razvidnim, temeljem necijega lobiranja ostvarenog preko pukotina nekadasnje sloznosti onih koji su, koliko do jucer porucivali “Kada dodjemo na vlast...”. Ocito je kako danas sve razgoliceniji sukob njihovih osobnih, liderskih i stranackih interesa ne pruza neka posebice utemeljena jamstva kako bi nam u slucaju njihove skupne izborne pobjede sutra “potekao med i mlijeko”. Naprotiv, opravdanom se cini bojazan kako bismo u tome slucaju mogli postati taoci nekompatibilnosti njihovih stranackih programa i poslijeizborne jagme za primamljivoscu ministarskih i doministarskih fotelja. Kadrovske krizaljke, u kojima ne bi bilo mjesta za hadezeovce, vec su vidjene na primjeru Medjimurske zupanije, zasigurno bi za neko vrijeme u drugi red prioriteta stavile rjesavanje neprijepornosti gospodarskih i socijalnih problema. Nezaposleni, umirovljenici, a posebice zaposleni koji neredovito ili nikako ne dobivaju place i skolovana mladez tesko da imaju vremena i strpljenje cekati dok ex. sesterokraki cocktail ne postane pitak.
           Stoga se danas, dva mjeseca uoci izbora za novi saziv Zastupnickog doma Hrvatskog drzavnog sabora, biraci imaju pravo nadati kako ce vec nakon Nove godine, novi zastupnici svoje casne zadace odradjivati u sabornici, neovisno o tome kakvi zakonski prijedlozi bili na dnevnom redu, a ne u kuloarima saborskoga kafica ili restorana. Naime, bili u sabornici ili ne, pred javnoscu su u jednakoj mjeri odgovorni za sadrzaje zakona koje ce usvojiti saborska vecina.

 «««Povratak na sadrzaj