PREDSTAVLJANJE KNJIGE JOSIPA JURJEVICA: POGROM U KRNJEUSI

Prvi spomen stradanjima Hrvata BiH tijekom Drugog svjetskog rata

Pise: Ivo Lucic

          Ni danas nisu sasvim poznati podatci o stradanjima Hrvata BiH u Drugom svjetskom ratu. Zna se da su mnoga sela ostala bez zivota. Samo u Banjaluckoj biskupiji unisteno je 13 zupa koje se nikada nisu obnovile.
          Krnjeusa, jedna od njih, nalazi se na 35 km juzno od Bihaca uz cestu prema Bosanskom Petrovcu. U najkracoj povijesti stoji da je ondje za turskih vremena kraj ostao bez krscana, a katolicko i pravoslavno stanovnistvo (uglavnom iz Like) naseljavano je nakon sto su protjerani Turci.
          Pogrom u Krnjeusi istrazio je i opisao Josip Jurjevic, koji je u vrijeme pokolja bio devetogodisnji djecak. Veliki dio svoga zivota bavio se prikupljanjem gradje za ovu knjigu, gdje opisuje pokolj “ustanika” u Krnjeusu nekoliko mjeseci nakon formalne uspostave NDH. Jurjevic podastire poimenicne podatke za 193 zrtve.
          “Nazalost, to nisu podatci za cijelu zupu. Za dio zupe koji je blize Lici postoji svjedocanstvo s imenima jos 36 zrtava. Samo iz ta dva izvora znamo poimenicno za 229 civilnih zrtava katolika, gotovo bez iznimke Hrvata, koji su bili krivi samo zato sto su tu zivjeli”, napisao je povjesnicar dr. Anto Orlovac, koji je suradjivao na knjizi provjerom podataka u maticnim knjigama.
U partizanskoj literaturi, poslije Drugog svjetskog rata, pisalo je da su ustase na podrucje Krnjeuse svakodnevno dovodile svezane ljude, i da su ih vise tisuca pobili. Taj je podatak trebao opravdati odmazdu nad stanovnistvom. Ustanici su osvojili mjesto bez vecih borbi, ali su poslije zauzimanja pocinili stravican pokolj, da bi je, nekoliko dana poslije toga, prepustili domobranima. Pocinitelji zlocina proglaseni su narodnim herojima i desetljecima uzivali sve casti i zasluge.
          Autor objasnjava da se na obje strane djelovalo politicki kontrapoduktivno i neodgovorno. Za ustase autor kaze da su bili “dojucerasnji casrsijski pijanci, kockari i propalice, potpuno nerealan svijet kojem su vlast i drzava udarile u glavu”. To je ucinilo jos zavodljivijim ponude koje su Srbi dobivali od ustanika, sto je neko vrijeme bio zajednicki naziv za cetnike i partizane. Jedan od vodja napada na Krnjeusu bio je “ustanik”, cetnicki prvak, Mane Rokvic, koji je 14 mjeseci potom opljackao i spalio 18 hrvatskih sela od Omisa do Sinja.
          Srpska istina dobila je pravo javnosti. Autor primjecuje da nitko nije spominjao stradanje Hrvata. Nikad nitko nije spomenuo ubijene, niti je itko sudjen za zlocin nad njima. Nakon rata, komunisticki prvaci u BiH i Hrvatskoj slozili su se da se Krnjeusani ne vracaju kucama, cime su blagoslovili njihove stravicne progone.
          Koliko je Krenjusa ostala bolna tocka pokazuje i cinjenica da o njoj jos ni jedna institucija hrvatskog naroda nije javno govorila. Poznato je da su odrzane dvije mise zadusnice na pedesetu obljetnicu stradanja, no kako autor kaze, vojska nikada nije napravila istragu o tom dogadjaju. Stoga je ova knjiga prvi spomenik toj visestrukoj tragediji, na koji se cekalo gotovo sezdeset godine.
          Knjiga je uistinu duboko antiratna prica o sudbinama Hrvata za vrijeme Drugog svjetskog rata, prica o njihovoj posvemasnjoj nemoci i obespravljenosti u komunistickoj Jugoslaviji. Uobicajeno za tu vrstu publicistike, knjiga o Krnjeusi sadrzi sredisnji autorski clanak, te vise svjedocanstva ocevidaca. Oni govore autenticnim jezikom, te uz cinjenice o dogadjaju otkrivaju socijalno i kulturolosko zaledje ondasnjeg zivota. Takodjer, priredjeni su i popisi zrtava. Autor zasluzuje svekoliko postovanje; vlastitim je angazmanom obavio ono sto rade skupine istrazivaca.
No status i prava Krnjeusana niposto nisu knjiski, vec dubok i stvarni problem cijim se rjesavanjem trebaju pozabaviti svi koji se brinu pravima Hrvata. Nesporno je da je u Krnjeusi nad neduznim stanovnistvom pocinjen ratni zlocin. Kad ce se suditi tome zlocinu i kad ce se preostali Krnjeusani vratiti u svoj kraj? Ta bi pitanja trebalo potaknuti jos i vise nakon ovakvih svjedocanstava o stradanjima Hrvata

 «««Povratak na sadrzaj