PUTOPISNI ZAPIS MISIONARA BALVANOVICA

Jedan drugi Peru

Pise: Dragi Balvanovic

          Put u grad Trujillo iz Lime vodi uz more na jug zemlje. 700 km asfaltne ceste, ali u dosta slabom stanju morali smo voziti i vise sati zbog nepredvidjenosti. Nakon bogatih dolina s dosta raslinja te bogatom agrikulturom dolaze nepregledni kilometri ceste kroz pravu pustinju, pijesak, dune i bregove od pijeska. Kako su cesti i vjetrovit put je na vise mjesta zatrpan. No, ovdje se sve moze rijesiti. Domaci ljudi ciste pijesak i cestu ali, razumije se, uz naplatu koju nam nije bilo tesko dati jer dalje ne bi mogli voziti bez njihove pomoci.
          Trujillo je glavni grad pokrajine Libertad. Ima oko 476.000 stanovnika. Grad je osnovao 5.III. 1535. godine Diego de Almagro, a dobio je ime po rodnom gradu osvajaca Perua Franciska Pizarra. Bio je prvi grad Perua koji je priznao nezavisnost 24. XII. 1820. godine. Nalazi se nad morem svega 47 metara. Klima je vrlo ugodna. U veljaci temperatura do +28°C, a u srpnju i kolovozu padne na svega +15°C. Grad je poznat po bogatom folkloru, plesu marinera, rasnim konjima, borbi pijetlova i dr.
          Ali iznad svega ovdje se odvijaju poznate procesije u Velikom tjednu, kada gotovo svi sudjeluju u uskrsnoj procesiji gdje se uskrsli Isus susrece s Gospom na putu. Mnogi ljudi i iz provincije dolaze zbog ove procesije i zbog drugih procesija na cast Gospe.
          Plod dugogodisnje povijesti je veliki broj impresivnih gradjevina, spomenika, kako religioznih tako i svjetovnih. Skoro sve sto je vrijedno smjesteno je u centar grada. Prve crkve gradjene su i imaju bitni stil spanjolskog baroka, ali vrlo brzo nakon utjecaja domacih majstora i umjetnika na mnogim crkvama i samostanima uocava se ne samo rad dobrih rezbara, nego i duh kreativnosti domaceg stanovnistva. Zato ova arhitektura nije ni spanjolska ni andska, nego pokazuje novu svoju originalnost.
          Uz mnoge crkve u gradu istice se prekrasna katedrala posvecena Bezgrjesnom Zacecu BDM, a sagradjena je 1666. godine. U njoj je vrijedni glavni oltar i kapela Presvetog Sakramenta. Biskupija je osnovana godine 1577., a danas se proteze na 15.323 kvadratna kilometra. Danas radi u nadbiskupiji na pastoralnom polju preko 100 svecenika kojima pomazu bezbrojni laici. Tijekom proslih stoljeca u Peruu se prakticirao katolicizam bez svecenika i zbog pomanjkanja svecenika i zbog velikih prostranstava koja nije mogao opsluzivati svecenik.
          Nisu ni druge crkve nista manje vrijednosti od katedrale. U crkvi Sv. Franje nalazi se propovjedaonica iz 17. stoljeca s koje je propovijedao sv. Franjo Solano.
          U crkvi Mercedes su vrijedne orgulje iz 18. stoljeca.
          Crkva Svetoga Augustina jedna je od najstarijih. Pocela se graditi 1558. godine.
          Virgen del Carmen (Karmelska Gospa) je slucaj za sebe. Crkva ima pozlacene oltare i sadasnja obnova otkriva svu njihovu ljepotu. U samostanu se nalaze slike, kipovi, porculan, izrezbareno pokucstvo, i dr. te novootvorena pinakoteka s restauriranim slikama.
          Bogatstvo starih majstora i ljepota proslih stoljeca moze se vidjeti u palacama – rezidencijama, kao npr. Gdje je boravio Bolivar – Osloboditelj. Danas su to vecim dijelom muzeji ili se u njima nalaze muzejske zbirke. Proslo vrijeme mozemo dobro osjetiti na gradskim zidinama koje su vrlo dobro obnovljene.

Chan-Chan
          Nista nije manje bogata ni okolina Trujilla. Samo na 4 km od grada nalazi se Chan-Chan (sunce-sunce), i ono sto je od njega ostalo podsjeca na davna vremena prije dolaska Spanjolaca. Kazu da je ovo jedan od najvecih gradova na svijetu napravljenih od ove vrste materijala. Prosjek mu je bio 15 km a mogao primiti i do 35.000 stanovnika. Dio njegove velicanstvene arhitekture mozete vidjeti na slikama.
          Ovdje se zacela kultura Chicama i Mochu... nama gotovo nepoznate jer smo culi ili nekada ucili samo o Inkama.
          U 17. stoljecu je fra Reginaldo Lizarraga oznacio ove gradjevine kao "ono sto ga je u zivotu najvise impresioniralo". U gradu i okolini ima vise svetista suncu, gdje su domoroci hodocastili da ispune svoje zavjete i donesu svoje darove. Nalaze se tu i grobovi koji sadrze neprocjenjivo blago, hramovi sunca i mjeseca, te hram kraljeva...
          Uredjeni su i neobicno uspjeli vodovodi koji su sluzili i radi natapanja i radi pripravljanja zemlje za gradnju. Isticu se ostatci palaca i drugih gradjevina cije dimenzije mozemo samo naslucivati. Dosta je toga razruseno tijekom proslosti, kako zbog prolaznosti vremena, tako i od razbojnika i neodgovornih pojedinaca...
          Okolica Trujilla bogata je secernom trskom, tako da je vec u 17. stoljecu ovaj kraj bio najveci proizvodjac trske. Danas kada je postignuto dobro natapanje okolica je jos bogatija. Bezbrojne su plantaze rajcice, jagoda i dr.
          U mjestu Viru plantaze su dio tvornica koje odmah preradjuju sve urode i tako obogacuju ovaj kraj. Ovdje je inace zivio nas zemljak, Hrvat iz Bosne Martin Dido Pranic. Imao je benzinsku crpku. Prije dvije godine lopovi su ga ubili. Iza njegove smrti ostalo je 5 djece. Bio je dobar i posten covjek, a i cijela njegova obitelj. U samom Trujillu zivi manja skupina nasih hrvatskih iseljenika. Poznati su po svojoj radinosti i postenju. Prvi put ih je posjetio nas svecenik. U crkvi Sv. Vinka Paulskoga organizirali su sv. misu i vrlo dobro susrete po kucama. Mnogi su uspostavili prvi put veze s Limom, s domovinom i upoznali se sa svim onim sto nasa Crkva i hrvatski narod trpi u posljednjem ratu. Obitelji: Andrabak, Benko, Draganjac, Kurtovic, Lukac, Dido Pranic, Pusic pozdravljaju sve u domovini.

«««Povratak na sadrzaj