JEDAN
DRUGI PERU
Putopisni zapisi
misionara Drage Balvanovica (IV)
Nazca
Kronicar
spanjolskoga kralja Filipa II. Pedro Cieza Leon napisao je godine
1558.: “Doslo je vrijeme da uzmem pero i da napisem vijesti o
velikim stvarima koje se mogu naci u Peruu”.
Na
travnatoj stepi - pampi - a blizu grada Nazce nalazi se jedna od
najvecih tajna covjecanstva. Udaljena je od Lee oko 145 km, a na
povrsini vise od 500 cetvornih kilometara postoje bezbrojni nizovi
crteza (10.000) u svim pravcima te mnogovrsne figure (70). Stotine
trokuta, cetverokuta i vise od 30 razlicitih zivotinja: pas, majmun i
druge, a mnogima duzina premasuje 280 metara. Ptice: kondor, pelikan
(135 m) kolibric... Ribe, pauci - sve je to izmijesano i u isto
vrijeme povezano za nas nerazumljivim skladom. Sirina crteza je oko
0,40-0,010, a dubina 30 cm. Napravljeni su na vapnenastom i
stjenovitom terenu. Nuzno je istaknuti da stotinama godina ni voda, ni
zrak, ni vjetar nisu izbrisali ucrtano i napravljeno. Klima je ovdje
vrlo povoljna, i do +40°C, pa je to mozda i razlog trajnosti figura.
Godine
1992. otkrio je ucrtano Toribio Mejio Xespe, a danas se njihovim
istrazivanjem bavi vec 45 godina dr. Maria Reiche. S vidikovca od 12
metara visine mogu se uociti samo figure drveca i majmuna, a ostale su
vidljive jedino iz vece visine od 500-1000 metara. U znanstvenim se
krugovima mnogo raspravlja o crtezima - linijama - te uz mnoge teorije
koje postoje nije moguce protumaciti njihovo znacenje. Jedno je
svakako sigurno: pogled i let iznad terena je nezaboravan. Mozda i
zbog straha, jer zrakoplov je vrlo star te gotovo da skakuce po pisti.
Na kraju, kad je uzletio, zrakoplovac nas upozorava da mora na zemlju
jer je zaboravio uzeti dovoljno goriva. Opet isti strah, isto
drmusanje u nadi da necemo pasti. Nismo odustali i zbog toga da ne
bismo izgubili mogucnosti da vidimo dio onoga sto smo culi od nasega
vodica.
Neke
pretpostavke o podrijetlu crteza upucuju da je to kalendar nacinjen
500 godina poslije Krista ili da su ucrtani totemi pojedinih klanova
drustva ili da je eventualno svemirsko uzletiste. Cini se da se vecina
znanstvenika zaustavlja na cinjenici da je to gigantski astralni
kalendar koji su napravili stari Peruanci, a dovoljno inteligentni da
razlikuju topografiju i da sve usklade prema njoj.
Kao da
postoji zracna veza s Paracasom jer smo tamo uocili na stijeni veliki
trokraki svijecnjak. Je li to veza kulture ili su nam ostavljene
svemirske poruke?
Na
ovome terenu se razvila vrhunska kultura nazvana “kultura Nazca”.
Pojavljuje se u prvom vijeku prije Krista, blizu rijeke Rio Grande.
Pronadjeni su grobovi, a u njima mumije umotane u platno - dobre
kvalitete. Nadjeni su prinosni darovi, keramika, zlato... Prema
mumijama u grobovima, bio je to narod bez vecih klasnih razlika.
Izgleda da su zene imale veci rang od muskaraca. Nakon dolaska
Spanjolaca stvorena je velika razlika u polozaju ljudi u Peruu, a
ocituje se u klasi, rasi i spolu.
Uz
rijeku Rio Grande i Nazeu protezu se nepregledna plodna polja. Pamuk,
voce i posebno vinova loza glavni su izvor zarade. Kuce su kamene, a
postoji niz kamenih piramida iz proslih vremena. Sacuvani su strucnu
uradjeni vodovodi s bunarima koji filtriraju vodu i ujedno je cuvaju
za susne mjesece. U Limi je velika nastasica vode. Grad se siri, a kao
da je doslo vrijeme “kada je voda umirala”. Postoji velika bojazan
da se taj problem nece uskoro rijesiti, a preci su znali stvoriti
rezerve.
Stari
Peruanci koji su ovdje nekada zivjeli bili su miroljubivi.
Prakticirali su religiju; ljubitelji su fijesta (svecanosti) na kojima
su izrazavali sve ono sto ih u zivotu veze. Danas su to prenijeli na
popularnu poboznost koja je i u ovoj dolini prakticirana stoljecima.
Iako je ta poboznost cesto “udaljena od poboznosti sluzbene
Crkve”, ipak mnoge svecanosti i obicaji nisu izgubili od svoje
religioznosti. Zato svecenici poslije II. vatikanskog sabora isticu da
njihova zadaca nije evangelizirati, nego “reevangelizirati”
prateci krscansku vjeru primljenu u 16. stoljecu, a ukorijenjenu u
narod koji zivi u 20. stoljecu.
Sacuvala
se ovdje legenda o carobnoj ptici lulli. U proslim stoljecima
krstarila je nebom svijetla ptica lulli. Njeno bljestavo perje zracilo
je na sve strane. Raznosila je nebom i zemljom poruku ljudima...
Prvim
zrakoplovom koji je letio nad Limom upravljao je sin hrvatskog
iseljenika Juan Bjelovucic (15. I. 1911.). Bjelovucici su rodom iz
Bosne, ali se naselise na Peljescu i dodjose poslije u Limu. Danas je
ime Juana (Ivana) Bjelovucica poznato u Peruu i zbog upravo izasle
knjige o njemu koju je napisao Jose Zlatar - Stambuk, takodjer sin
nasih hrvatskih iseljenika. Juan Bjelovucic je letio puno i nikada
nije imao nesrece. Govorio je: “Kao dobar katolik nisam nikada
zaboravio pogledati na medalju Djevice Marije, jer i ljudi s manje
vjere - s malim iznimkama - sacuvali su nesto od vjere svojih majki.
Ova se vjera obnavlja u opasnostima. Kad zavrsim let, ispunjavam svoje
zavjete i izrazavam svoju zahvalnost sto me je Gospa pratila na
putovanju...
«««Povratak
na sadrzaj
|
