ALAKSANDAR
RAVLIC: GODINE ISPUNJENE NADOM
Drustvena kronika
Hrvata Banje Luke
Pise:
Ivo Lucic
Stotinu godina banjaluckog Hrvatskog pjevackog drustva “Nada”
poklopilo se s koncem 20. stoljeca. I “Nada” je bastinila sva lijepa
i ruzna iskustva stoljeca na izmaku: njegovu komunikativnost i mijesanje
kultura, autizme naroda i genocide nad narodima, navijestanje
posvemasnjega prosvjetljenja i vlastite kataklizme istodobno. U tih
stotinu godina “Nada” je nekoliko puta zamirala i uzlijetala, da bi
dosla pred novi izazov svoga postojanja ne mogavsi skriti da njezina
sudbina istodobno govori i o sudbini njezina naroda u Bosanskoj krajini.
U povodu prvoga
stoljeca postojanja “Nade” prognani banjalucki publicist Aleksandar
Ravlic priredio je kroniku Hrvata Banje Luke. Na oko 400 stranica
povecega formata Ravlic prikazuje kulturni zivot Hrvata Banje Luke,
njihova politicka drustva, zivot Crkve, zasluge nacionalnih velikana
itd. Citajuci “Godine ispunjene Nadom”, doima se da su Hrvati Banje
Luke bili jedna od najvaznijih sastavnica modernoga zivota Bosanske
krajine i sire.
Novi zivot u
Banjoj Luci poceo je odlaskom Turskoga Carstva i dolaskom Austrije koja,
kako iz knjige doznajemo, zatice banjalucke Hrvate kao neutjecajan
cimbenik. Grade se nove prometnice, utemeljuje se banjalucko
gospodarstvo, podizu se skole. Osobit trenutak bio je dolazak trapista
(1869.) koji grade samostan Marije Zvijezde i donose zvuk zvona koji se
stoljecima nije ondje cuo. Potom dolaze njegovateljice, uciteljice
sestre Vinka Paulskog, koje podizu prve generacije hrvatske
inteligencije.
U ambijentu
razvijanja nacionalnih kultura banjalucki Hrvati utemeljuju pjevacko
drustvo “Nada”. Kao i ostala zbivanja u Banjoj Luci, gotovo do
danas, nastanak i zivot “Nade” bio je povezan s Crkvom. Pocetni
“Nadin” kadar dosao je 1898. iz Crkvenoga pjevackog drustva, koje je
utemeljeno 1894. Hrvatski kulturni i drustveni krajobraz cinit ce u
prvoj polovici stoljeca jos Katolicko dobrotvorno gospojinsko drustvo,
Hrvatsko gospodarsko drustvo, HKD “Napredak” i “Hrvatski sokol”.
Banja Luka postaje jedno od jacih uporista Hrvatske narodne zajednice
oko koje se vode polemike izmedju vrhovne crkvene vlasti i vodstva
stranke u Banjoj Luci. Polemika se, uz neka odstupanja, dade poloziti
unutar koncepcijskih razlika izmedju hrvatskoga nacionalizma i
bosanskoga kulturnog katolicanstva.
Knjiga obiluje
brojcanim podacima. Danas su osobito aktualni oni o kretanju
stanovnistva. U knjizi stoji da je 1895. u Banjoj Luci bilo 7524
muslimana, a svih ostalih 6042 (katolika 2882, a pravoslavnih 2775). Tri
godine nakon dolaska Jugoslavije, 1921., podaci se vidno mijenjaju:
ukupno je 18.001 stanovnika, od cega muslimana 7201, pravoslavnih 5325 i
katolika 4858. Dakle, pravoslavni prvi put postaju brojniji od katolika.
Polozaj pravoslavnih ucvrscen je jos vise 1931. - tada je bilo 7950
muslimana, 6197 pravoslavaca i 5831 katolika. U taj broj nije pribrojen
kotar Livno koji broji 26.794 katolika. Nesluzbeni podaci za 1998. pak
kazu da na podrucju biskupije bez Livna zivi izmedju cetiri i osam
tisuca katolika!
“Nada” je
uljepsala mnoge lijepe trenutke u Banjoj Luci. Nastupila je vise puta na
hrvatskim smotrama i svecanostima diljem BiH i Hrvatske. Drugi svjetski
rat, u kojem su Hrvati “imali vlast” u Banjoj Luci, ostavio je iza
sebe pustos. Stradali su mnogi Hrvati. Banjalucka biskupija je izgubila
73 posto klera. Trinaest zupa ugaslo je zauvijek. Spaljene su mnoge
knjige, na mjestu samostana casnih sestara Nazaret napravljena je
vojarna Kozara. “Nada”, kao i sva hrvatska drustva, umuknula je.
Nakon cetiri
desetljeca “Nada” je ponovno ozivljena, kao i “Napredak”. No,
dostajalo je toliko vremena da se 1991. uputi poziv: “sprijecimo
sirenje barbarstva”. Vise stotina neduznih ljudi stradalo je u svojim
domovima, a ostali su opljackani i protjerani iz zavicaja. U izgnanstvo
su otisli i “Nada” i “Napredak”. S takvim podacima zavrsava
Ravliceva “Drustvena kronika Hrvata Banje Luke”.
Ravlic zasluzuje
zahvalnost za veliki trud koji je morao uloziti u ovu obimnu knjigu s
mnostvom fotografija, prijepisa i preslika. Dodatnu tezinu davala je
cinjenica da je to sve radio izvan zavicaja u kojem su se nalazili
arhivi. Ova ce knjiga biti nezaobilazno stivo svima onima koji budu
zeljeli znati nesto vise o povijest Banje Luke.
No, stjece se
dojam da je Ravlica dodatno opterecivala “usamljenost” pod velikim
teretom knjige. Mozda su zbog toga vidljiviji neki njezini nedostaci:
njezina osnovna koncepcija nije posve rasciscena. Odnos izmedju izbora
gradje i njezine prezentacije nije najbolje rijesen. Na trenutke se cini
da se glavna prica negdje zagubila. Steta je da na tome djelu nisu
angazirani i brojni drugi intelektualci koji mnogo duguju Banjoj Luci. U
nizu steta koje bismo mogli pobrojiti zaustavit cemo se na sljedecoj:
steta da se ovakva knjiga nije pojavila prije pet ili deset godina.
Mozda bi povijest bila milosrdnija prema Hrvatima Banje Luke. I mozda ne
bi strahovali da ce nakon sto godina nade taj lijepi grad zahvatiti sto
godina samoce.
«««Povratak
na sadrzaj
|
