KAKVA JE BUDUCNOST HRVATSKE POD RACANOVIM VODSTVOM

Pise: Maja Freundlich

          Netko je ovih dana izbore oslikao lijepom prispodobom - hrvatsko izborno njihalo, koje se prije deset godina snazno zanjihalo u krajnji otklon od komunizma, sad se zanjihalo opet ulijevo, jer se zeljelo otkloniti od vlastitih neostvarenih ocekivanja. Ocekivanja su opet golema, i tako ce se njihalo pomalo njihati amo-tamo dok se ne smiri negdje u razumnom podrucju. I to je posve prirodno i pozeljno. Za pravi razvitak demokracije deset godina nije dosta. Postavlja se samo jedno pitanje. Jesmo li osigurali dosta zastitnih mehanizama, koji ce jamciti neosporivi opstanak hrvatske drzavnosti, dok mi u njoj nasim emocijama, odusevljenjima i razocaranjima budemo polako oblikovali hrvatsku demokraciju? Jesmo li osigurali nasu slobodu, tako da je ona nedvojbena sastavnica bilo kojega politickog programa bilo kojega kandidata, od danas pa za sva vremena?
          U pomalo histericnoj atmosferi buduci je predsjednik hrvatske vlade, Ivica Racan, izisao u javnost s nekoliko zanimljivih izjava. Prije svega, u razgovoru sa Zoranom Vukmanom, novinarom Slobodne Dalmacije, Racan, ne samo sto se ponio bahato i prostacki, cak vicuci i psujuci na sav glas, vrijedjajuci Vukmana, nazivajuci ga nekorektnim i nekvalitetnim, nego je u dugackom intervjuu ustrajno izbjegavao odgovoriti na vrlo jednostavno i kratko pitanje - jeste li se odvojili od marskisticke ideologije koja je obiljezila proslost Vase stranke? Racan je pokusavao, kao i uvijek dosad, to pitanje zamutiti navodnim junastvom - toboznjim protestnim izlaskom s posljednjega kongresa Komunisticke partije odrzanoga u Beogradu. U silnoj samohvali kako se suprotstavio Milosevicu, Racan je pomislio kako je citav hrvatski narod zaboravio da su s toga kongresa bili otisli Slovenci, a da je Racanu u stanci pokusavao ponizno uvjeriti Milosevica da je potrebno pomirenje, a onda ga je Milosevic potjerao. U nekoliko drugih izjava za javnost, Racan se pohvalio kako kani "vratiti" sve Srbe i kako kani udovoljiti zahtjevima sudista u Haagu. Nema nikakve dvojbe da je Racan, na mnogim vecerama i ruckovima s Montgomeryjem, dobio vec i prije vrlo jasan popis onoga cemu ce morati udovoljiti dodje li na vlast. Nema dvojbe o tomu da je Racan dao casnu pionirsku rijec kako ce sve te zahtjeve ispuniti. Ali svojim biracima, onima koji su glasovali za "promjene" to nije bio kazao u predizbornoj kampanji. Jesu li hrvatski biraci doista glasovali za stvaranje nove "srpske krajine" i za obnovljeno srpsko osvajanje Hrvatske? Jesu li hrvatski biraci doista glasovali za haasko sudjenje Oluji i Bljesku, i za daljnje izrucenje hrvatskih ratnika i branitelja domovine? Pa, hrvatski su biraci i HDZ-u zamjerili popustljivost prema Haaskomu sudu i medjunarodnoj zajednici.
          Ne, Hrvati su glasovali za bolji standard i postenje. Racan im je obecao povecanje mirovina, povecanje placa, otvaranje tisuca i tisuca radnih mjesta. Obecao im je kako u njegovoj vladi nece biti korupcije, obecao je postenje i transparentnost. Racan je zbog toga sklopio obecavajuce ugovore sa sindikatima. Obecao je sve sto su sindikati trazili. Cim su, medjutim, objavljeni izborni rezultati, Racan je posve izmijenio svoje poruke. Umjesto posteno, poceo je s prijevarom. Prestao je govoriti i o Budisi, koji, cini se vise nije njegov predsjednicki kandidat. Racan je otisao na jos jednu veceru s Montgomeryjem, ovaj put sam, bez Budise, bez Cacica, Tomica, Jakovcica i Gotovca i poslije te vecere izjavio je novinarima kako podjela ministarskih resora nece izgledati onako kako si to zamisljaju clanovi stranaka sestorice, nego "prema izbornim rezultatima". Racan je odmah dao izjave o hitnom naseljavanju Srba u Hrvatsku i o hitnom ispunjenju haaskih zahtjeva.
          Nazvala me telefonom jedna ocajna gospodja iz Vukovara, koja mi je placuci ispripovijedala kako su joj jednoga necaka ubili na Ovcari, jedan je nestao u Mitrovici, a jedan je bio zatocen u Stajicevu unatoc tomu sto mu je bilo tek 16 godina! I pitala me, tako u suzama, kako mogu nasi politicari govoriti o novomu naseljavanju Srba u Hrvatsku, kao da su zaboravili sto se dogodilo 1991!
          E, moja gospodjo, zaboravili su i politicari, zaboravili su i mnogi medju nama. Ali, Racan je vec zaboravio i ono sto je biracima obecao prije samo deset dana. Nije zaboravio samo ono sto je za vecerom obecao Montgomeryju.

«««Povratak na sadrzaj