POSUĐENI
KOMENTAR
Trazi se oporba?
Pise:
Aleksa Crnjakovic, "Vjesnik"
Prije no sto ce doletjeti u Zagreb, americka drzavna tajnica Madeleine
Albright dodijelila je visoko priznanje svom uspjesnom cinovniku,
veleposlaniku Montgomeryju, za uspjesan doprinos procvatu demokracije u
Hrvatskoj i razvitak civilnoga hrvatskog drustva. Hrvatima je porucila
da su sudjelovali u povijesnom dogadjanju, pa zasluzuju svaku pomoc, od
novcane do strucne. Obecala im je 20 milijuna dolara, ucinit ce sve da
se ubrza primanje Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju, otvorit
ce se Trade Development Assistante, ured u kojemu ce hrvatski
financijski i porezni strucnjaci moci zatraziti strucnu pomoc i koristan
savjet. Bit ce kredita i stranih ulaganja, porucili su premijeru Racanu
europski partneri. Predsjednik Mesic pozvan je u Izrael. Hrvatska nece
vise podrzavati nikakve strukture Herceg Bosne, a Predsjednik nece
minirati, nego podrzavati Federaciju BiH. Mala je Hrvatska kroz velika
vrata usla u globalni svijet! Stotinu joj je godina trebalo da prevali
put od Beca do Budimpeste, preko Beograda do Bruxellesa, a samo jedan
izborni dan i jedna smrt da stigne do Washingtona. Preko noci Hrvatska
je postala miljenica medjunarodne zajednice koja ju je do jucer drzala
na dugom lancu. Kako malo treba da bi se postalo miljenicom svijeta!
Demontaza Tudjmanova sustava pocela je odmah. Smjenjuju se ili
umirovljuju hrvatski generali, pripremaju se odlasci u Haag, mijenja
obavjestajni sustav, krese proracun, gubitnicka poduzeca ubrzano idu u
stecaj. Izetbegovic porucuje: “Pozvao sam Mesica u Sarajevo, jer nas
posebno zanima ubrzani povratak Srba u kninsku krajinu”. Jos samo da
Hrvatska televizija postane javna! Cim se kadrovski popuni, a kazu da ce
je voditi nekadasnji utjecajni clan SKH Celestin Sardelic, krenut ce i
medijska demontaza. I sto na sve kaze hrvatska oporba, dojucerasnja
vlast, dakle ona ciji se projekt, slijedom izborne volje, demontira? Ni
jedna oporbena parlamentarna stranka u posljednjih deset godina nije
imala toliko zastupnika kao sto ih danas ima HDZ. Iako bi Klub HDZ-a
mogao odmah “sloziti” nekoliko vlada, kvantitet je u raskoraku s
kvalitetom makar su u Klubu bivsi premijeri i ministri, politicki
savjetnici i akademici, “razalovani” generali i emigranti. Oni znaju
kako sustav djeluju iznutra, pa bi mogli prilicno realno izracunati
nacionalnu cijenu globalizacije ili socijalnu cijenu brojnih stecajnih
postupaka. Nekad znatno slabije (i znanjem i brojem) oporbene stranke
dizale su zaglusnu galamu od koje se tresao Sabor, a konacna posljedica
bilo je okretanje javnog mijenja u svoju korist. Danas se, medjutim, ne
zna sto HDZ misli o bilo kojem politickom pitanju koje su postavili
tvorci novoga poretka zvanog “promjena”. Zasto? Jer su se mali ljudi
nasli u velikim vremenima. Jer su beznacajnici bez vizija umislili da su
veliki politicari. Jer poslusnici nisu vjerovali u Ideju, vec u
Blagajnu. Jer su bili sluge Tudjmana, a ne sluge Naroda. I zato se danas
hadezeovci bave sami sobom umjesto Drzavom. Nekad i naoko beznacajne
stvari potvrde tu tezu. Primjerice, ponasanje nekih politicara na
predsjednickoj inauguraciji. Najgledaniji program prosloga tjedna na
nasoj televiziji sigurno je bio prijenos polaganja prisege novoga
hrvatskog predsjednika Stjepana Mesica. Kratko, decentno, bez
prenemaganja, s jasnim politickim porukama. Osim neobicne odjavne spice
koja je politickim znalcima otkrila mozda i vise negoli sama predizborna
kampanja. Svaki iskusniji producent televizijskoga programa u svijetu
shvatio bi nesrazmjer vremena potrosenog za svecani cin prisege i
vremena koje je nasa TV posvetila odjavi - pozdravljanju i ljubljenu
predsjednika s gotovo svima koji su se nasli na Markovu trgu. Prva misao
vecine dobronamjernih gledatelja bila je - ma kog vraga svi ti ljudi
gnjave Stipu?! I zasto televizija to i dalje prenosi? Pa, da bismo
vidjeli tko je stvarni “gazda” predsjednicke pobjede, tko
“producent”, tko “kulismajstor”, a tko se tek zeli uvuci u
ekipu!
Dok smo gledali
neke hadezeovce koji su se naguravali, probijali laktovima gomilu,
krcili put nezadrzivo napredujuci uz vjecni udvorni smijesak na usnama -
a sve da bi se prvi poklonili novomu Vladaru i mozda osvojili mjesto u
Dvorima na koje su tako navikli, shvatili smo da je HDZ-ov problem prije
svega u beznacajnim osobnostima. Neki hadezeovci nisu dostojanstveni ni
u pobjedi, a kamoli u porazu! Hrle u sator pobjednika makar ih tamo
nitko ne trazi i ne ceka, dodvoravaju se novom gospodaru umjesto da,
tocno po protokolu, s duznim postovanjem prema novim pobjednicima,
odrade svoj posao i vrate se u oporbene saborske klupe iz kojih ce casno
nastaviti bitku.
Ili su gubitnici
bolji saveznici od vlastitih istomisljenika? Nekoliko dana prije
inauguracije, novi hrvatski predsjednik, ne bez razloga, citirao je
Machiavellija: “Ako je cilj ujedinjenje Italije, onda je sve
dopusteno. Izmedju ostalog, trebaju ti saveznici. Ali pazi, kad jednog
dana Italija bude ujedinjena, tvoji saveznici imat ce neizmjerne zelje
koje nikad neces moci ostvariti. Uvijek ce traziti vise. U miru ce ti
saveznici biti oni protiv kojih si ratovao.” Ovih dana profesor
Caratan izrazava sumnju da HDZ moze opstati kao respektabilna politicka
stranka, ako hitno ne pronadje lidera koji ce stranku i birace
mobilizirati na nekoj posve novoj temi. A za lidere se guraju ljudi bez
politickih ideja koji, istina, nisu grijesili, ali samo zato sto nista
nisu cinili. Smjeskali su se bivsem lideru, kao sto su se na Markovu
trgu udvorno smjeskali novom. Jos su jucer napadno drzali ruku na srcu u
cast himne, a vec danas spremni su je staviti na glavu, ako to zatrazi
novi gospodar. I kako da, tako sapeti, razgovaraju ravnopravno s Racanom
ili gospodjom Albright? Najporazniju kritiku na racun svojih stranackih
kolega dao je ovih dana dr. Hebrang (neke od najvecih beznacajnika
pritom je amnestirao). On sadasnje vodstvo svoje stranke naziva
“porazenim i nelegitimnim”, “politickim parazitima koji su u
stanju i dalje, nakon poraza, sisati svoju zrtvu”, “samozvanim
zastupnicima” koji su sebi osigurali dobre place, beneficirani staz,
drzavnu mirovinu, zastupnicki imunitet... Da podsjetimo: u
Predsjednistvu HDZ-a su Seks i Pasalic, Aralica, Mintas-Hodak i Sanader,
Valentic, Canjuga, Radic i Granic, Skare-Ozbolt i Krpina, a donedavno i
Kostovic, Pavletic, Matesa... Dakle, ljudi koji su najizravnije
“upravljali” drzavom cijelo desetljece. Pasalica je nazvao
“paukom” koji je pleo mrezu kojom je lovio muhe i musice, Ljerku
Mintas je optuzio za poraz i potonuce stranke. Clanovi Glavnog odbora,
750 odraslih ljudi, dalo se, po Hebrangovu misljenju, izmanipulirati, a
razumne su pobijedili nerazumni. Vrlo brzo uslijedit ce nove hadezeove
optuzbe, prozivanja i podmetanja, odgovori na pitanja i pitanja na
odgovore. Evo, bas u cetvrtak, Ropus mora odgovarati pred Sudom casti,
jer je ostavku objavio novinarima prije nego Seksu. Istoga ce dana, pred
istim ljudima, Ropus podnijeti tuzbu protiv Seksa za isti “delikt”.
Za to vrijeme vlast ce potpisivati stecajeve ili sanacije, financijske
ugovore, akte o izrucenju ili medjudrzavnom prijateljstvu... Tko ce
upaliti parlamentarne kontrolne osigurace? Tko prezivi.
«««Povratak
na sadrzaj
|
