JE LI PODRSKA KOJU EUROPA DAJE HRVATSKOJ STVARNA ILI SIMBOLICNA?

Uvjeti isti, pomoc samo retoricka

Zajednicki nazivnik svih izjava su ocekivanja uz nudjenje samo medijske mrkve. Pred Hrvatsku se kao prvi zahtjev postavlja povratak dvjesto tisuca izbjeglih Srba i obnova njihovih kuca. Koliki je to financijski teret ne treba ni naglasavati

Uocljivo je i da novi ton i poimanje nekih najodgovornijih europskih duznosnika nakon izbora u Hrvatskoj odudara od prijasnjih izjava. U tom smislu se moze shvatiti i podrska novoj vlasti, vise kao ocekivanje nego kao podrska

Pise: Zeljko Rebic

          Bilo je ugodno vidjeti kako hrvatski premijer i njegov ministar vanjskih poslova obilaze europske metropole u namjeri da upoznaju mjesta odlucivanja s ocekivanjima nove vlasti u svezi europskih integracija. Ova ofenziva sarma u kojoj su sva europska vrata odjednom za Hrvatsku otvorena, stisak ruke uz srdacne osmijehe i pohvale novom hrvatskom kursu imaju ipak prije svega simbolicni, a ne stvarni znacaj. Naime, nakon pocetne euforije i davanja bjanko naklonosti novoj vlasti uslijedila su i prva opreznija razmisljanja, pa i zahtjevi. Naglaseno je da ce sva pomoc i buduca integriranja biti uvjetovana zahtjevima koja su postavljena i pred bivsu vlast.
          Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook je odmah ustvrdio da ce nova hrvatska vlada biti vrednovana prema tome sto radi, a ne sto govori. Rekao je i to da promjena sama po sebi ne znaci nista, ako iza nje nema konkretnih rezultata. Americka drzavna tajnica za vanjske poslove Madelaine Albright je takodjer podrzala novu Vladu, te najavila povecanje americke financijske pomoci koja nece biti veca od nekoliko desetaka milijuna dolara. I americki veleposlanik u Hrvatskoj je na Prvom diplomatskom forumu u Zagrebu rekao kako SAD vidi u Hrvatskoj kljucnu drzavu za preobrazbu cijeloga europskoga jugoistoka.
          Veleposlanica Portugala – drzave koja trenutno predsjeda EU-om – na sastanku s Predsjednikom hrvatskoga parlamenta je naglasila da ce “proces ulaska Hrvatske u europske integracije ovisiti o dinamici i koracima koje ce hrvatska Vlada poduzimati. EU od Hrvatske trazi promjene nekih odredbi zakona o pravima manjina, omogucavanje i ubrzavanje povratka izbjeglica i prognanika, suradnju s Haaskim sudom, jacanje regionalne suradnje, demokratizaciju medija te gospodarske reforme.)”
          Zajednicki nazivnik svih izjava su ocekivanja uz nudjenje samo medijske mrkve. Pred Hrvatsku se kao prvi zahtjev postavlja povratak dvjesto tisuca izbjeglih Srba i obnova njihovih kuca. Koliki je to financijski teret ne treba ni naglasavati. Istovremeno MMF u kojem SAD imaju dvadeset pet posto udjela i pravo veta na svaku odluku najavljuje za Hrvatsku (kao mogucnost) prvi aranzman sredinom godine i to na samo 250 milijuna dolara. Prije dvije godine SAD su jednokratno, kada je Meksiko upao u financijsku krizu, isplatile pomoc preko svjetskih financijskih institucija, pedeset milijardi dolara. Ako se prijateljstvo moze mjeriti i putem pomoci u nevolji, a Hrvatskoj je to sada izuzetno potrebno, onda su i obecanja o brzoj integraciji u EU samo meka koja ce pomoci Hrvatskoj u odradjivanju domacih zadataka.
          U tom svjetlu se mogu shvatiti i ocekivanja medjunarodne zajednice o daljnjoj pomoci hrvatskoj komponenti u BiH. Kada su duznosnici Ministarstva obrane prije dvije godine ocekivali posjetu ministra obrane SAD-a Williama Cohena znojili su se kako argumentirati ovu pomoc. Bili su iznenadjeni s kojim je odobravanjem, pa cak i poticanjem docekan razgovor o toj temi kod Cohena. Ista prica se dogadja i sada. Novoj vlasti je pojasnjeno da se financiranje ocekuje i u buducnosti, ali istovremeno da se nadaju manjoj upletenosti u unutarbosanska pitanja. Drugim rijecima, medjunarodna zajednica od Hrvatske ocekuje da financijski podupire tranziciju mirovnog procesa u smjeru koji samo njoj odgovara.

Hrvatske zablude o EU
          S druge strane, svaka drzava ima, bez obzira tko bio na vlasti, strateske interese kojima se prilagodjava nacionalna politika. Hrvatski interes ostaje zastita Hrvata u BiH i njihove suverenosti izrazene kroz ravnopravnost s drugim narodima. Zbog toga je i najnoviji zahtjev premijera Racana za kantonizacijom cijele BiH docekan s negodovanjem od strane zapadnih drzava.
          Glavni mamac kojim medjunarodna zajednica zeli da se Hrvatska prilagodi njezinim ocekivanjima je ponuda o ubrzanim pregovorima za pristupanje pridruzenom clanstvu EU. Svakako da je ukljucivanje u europske procese prioritet hrvatske politike buduci je gospodarska situacija toliko losa da je bez izravnih vecih stranih ulaganja nemoguc brzi izlazak iz krize. I tu, medjutim, postoje mnoge zablude u poimanju i znacaju uloge koju ce EU imati u blizoj buducnosti. Kao prvo istice se da ce Hrvatska krenuti putem Irske, Portugala i Spanjolske, te u kratkom vremenu postati drzava blagostanja. Zaboravlja se da su ove tri drzave usle u EU jos u osamdesetim godinama i da su primljene u klub drzava koje su izuzetno bogate i u samom svjetskom vrhu sto se tice standarda. Sav visak kapitala iz tih drzava isao je u te tri destinacije buduci je ostatak Europe bio u komunistickom mraku.
          Sada je situacija drugacija. Za ulazak u EU s potpuno liberalnim trzistima kapitala ceka 15 drzava od kojih su mnoge vece od Hrvatske i time automatski interesantnije za kapital. Isto tako, zaboravlja se primjerice da dvije najbogatije europske drzave – Svicarska koja po glavi stanovnika ima 43 tisuce dolara BDP i Norveska 34 tisuce - nisu clanice EU-a. Gradjani ovih drzava su na referendumu odbacili integraciju. Njemacka primjerice ima 28,6 tisuca, a V. Britanija 20,7 tisuca. Hrvatska koja po glavi stanovnika ima BDP 4830 USD je daleko od kriterija koji se predlazu da se za ulazak u EU osigura standard cija ce vrijednost biti 50 posto od europskog prosjeka.

Fischerove eskapade

«««Povratak na sadrzaj