Broj 285. || 28. veljace 2000.   «««Povratak na sadrzaj

KAKO JE SASTANAK UDRUGE IZBJEGLIH BiH U ZAGREBU UPOZORIO NA PROBLEME, ALI I MOGUCNOSTI POVRATKA HRVATA U BOSANSKU POSAVINU

I najteza odluka laksa od izbjeglickog zivota 

Na tvrdnje jednog povratnika da se on vraca, ali da je sve to “jalov posao” dok se na vrate mladi, odgovorila je starija zena u crnini: “Pomozite vi da se mi stariji vratimo pa ce se onda i mladi vratiti” i pobrala pljesak

Zelim vam u srce staviti da se nase bolje hrvatskog naroda gradi nasim povratkom i ostankom u BiH. Ljudski, moralni i narodni interes je da se nasa ljubav pretvori u pravu odluku povratka!, kazao je pomocni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar

Pise: Ivo Lucic

          U sklopu sve zivljih nastojanja za povratkom Hrvata u Bosansku Posavinu, u Zagrebu je 20. veljace odrzan sastanak na kojem je predstavljen poticaj Udruge izbjeglih Bosne i Hercegovine. Okupljenom mnostvu obratio se i pomocni biskup vrhbosanski msgr. Pero Sudar, koji je toga dana sluzio misu u crkvi Sv. Kriza, na kojoj su pokraj brojnih protjeranih Hrvata Bosanske Posavine sudjelovali svecenici iz derventskog kraja.
          Predsjedavajuci poticajnog odbora Udruge izbjeglih BiH Filip Ravlic kazao je da je nakon osam teskih godina doslo vrijeme da se ozbiljno priprema povratak u zavicaj. Mnogo ce, medjutim, teskoca jos biti na tom putu, kazao je i dodao da ih nitko nece rijesiti ako se izbjegli prvo ne zauzmu za njih. Udruga ce posjetiti hrvatske i bosanskohercegovacke vlasti i traziti konkretnu podrsku. “Osnovat cemo skupine ljudi koji ce boraviti na podrucju Posavine, a kojima ce biti zadatak da prihvacaju ljude i pomazu im oko njihovih problema. Takodjer, postojat ce i odbor za popisivanje povratnika i njihovih potreba, odbor za financije, odbor za procjenu stete i slicno. Nasoj inicijativi ide u prilog pozitivno ocitovanje Hrvatskog narodnog vijeca iz Sarajeva te nove hrvatske vlasti. Trazimo kantonizaciju BiH: mi necemo u drzavu koja je srpska drzava”, kazao je Filip Ravlic pracen glasnim odobravanjem nazocnih.

Kantonizacija jedina nada
          Zupnik iz Dervente Mile Beslic koji ondje boravi od rujna prosle godine, kazao je da je povratak moguc. “Teskih problema ima, ali ih nije nemoguce rijestiti. Svi koji razmisljaju o povratku neka traze pomoc kao sto i mi trazimo. Ako se pak ne zelite vratiti, nemojte smetati onima koji bi zeljeli”, kazao je odsjeceno don Beslic zakljucivsi kako nitko ne moze biti oslobodjen duznosti uredjenja zapustenih groblja.
          Uslijedila je ziva i polemicna rasprava u kojoj su se cula osporavanja povratka dok ne bude “sve sigurno”. Na tvrdnje jednog povratnika da se on vraca, ali da je sve to “jalov posao” dok se na vrate mladi, odgovorila je starija zena u crnini: “Pomozite vi da se mi stariji vratimo pa ce se onda i mladi vratiti” i pobrala najglasniji pljesak.
          Biskup Sudar je govorio o ljudskim, moralnim i vjerskim razlozima zbog kojih bi se trebalo upustiti u najtezu odluku zivota, jer “nije moguce govoriti o opstanku Hrvata u BiH, ako se ne vrati dio onih koji su otisli”, a “ako se itko ima pravo nadati da moze opstati u BiH, onda su to Hrvati”.
          Masovna stradanja su zlocin u kojem ne bi smjeli sudjelovati. Ako netko nepotrebno nanosi bol slabijem pocinio je zlocin. Sve se to dogodilo u etnickom ciscenju nekoliko stotina tisuca puta. “Hocemo li mi kao pojedinci i kao hrvatski narod ostati ljudi sa svojim moralnim i vjerskim obvezama ili cemo sudjelovati u zlocinu”, kazao je biskup Sudar dodavsi da bi “prihvacanje rezultata agresije u BiH znacilo prihvacanje stanja mrznje i pobjede zla”. “Tko zeli ostati covjek pred Bogom duzan je uciniti sve da bi se smanjili ucinci zlocinackih namjera”.

Nismo svi andjeli
          “Najveci broj izbjeglog puka nije se mogao braniti, jer je jedini izlaz bio u spasavanju golog zivota. Ja ne pitam jesmo li morali otici, nego jesmo li se sad u mogucnosti oduprijeti. Mnogi misle da je jedini nacin da se pobjegne od mrznje udaljavanje zavadjenih ljudi – etnicka podjela. To nije tocno, osobito u nasem slucaju, jer nasi osjecaju i duhovni svijet je ostao tamo otkud smo prognani. Zato izljecenja nema dok se ne vratimo. Moramo otvoreno reci kako ni kao pojedinci ni kao narod u tragediji nismo bez krivnje; nismo svi andjeli, a ni svi drugi nisu samo djavoli. Ova spoznaja je preduvjet izlasku iz zacaranog kruga mrznje. Smijemo li se mi odreci centralnih sadrzaja vjere – pomirenja i mira – kad su nasi stari trpjeli a nisu se odrekli?
          Zelim vam u srce staviti da se nase bolje hrvatskog naroda gradi nasim povratkom i ostankom u BiH. Ljudski, moralni i narodni interes je da se nasa ljubav pretvori u pravu odluku povratka! Susreo sam toliko ljudi koji su se vratili; ja sam ih zalio, ali su mi rekli: “ Nemojte nas zaliti, mi smo sretni”, kazao je pomocni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar.

«««Povratak na sadrzaj


|| Povratak na pocetnu stranicu || Stari brojevi || O nama ||

E-Mail:dom@hic.hr
Copyright © 1998, 1999 all rights reserved
Croatian Information Centre