U
SJENI CAPITOL HILLA
Inauguralno
ohrabrenje dijaspore
Vasim
vodstvom provedimo onu prvu i najbitniju integraciju koja nam se
nalaze – integraciju nas samih. Vasim ste izborom, u nasim ocima
postali simbolom svjetskog Hrvatstva, budite i graditeljem globalne
Hrvatske bez granica, u kojoj vise nece biti “domovinske” i
“iseljene” Hrvatske, vec samo jedna, zajednicka
Nad
mojim radnim stolom u Hillsboroughu u drzavi Sjeverna Karolina nalazi
se slika iz novina: predsjednik Tudjman se rukuje s predsjednikom
Luketichem. Takve slike na zidovima, na radnim stolovima, po domovima
i uredima za nas su podsjetnik jedinstva svih nas Hrvata. Nadam se da
ce se uskoro pojaviti i Vas lik u drustvu celnika nasih
izvandomovinskih zajednica
Pise:
Vladimir P. Goss
Gospodinu Stjepanu Mesicu,
predsjedniku
Republike Hrvatske
Osobito stovani
gospodine Predsjednice,
Ne sumnjam da
ispravno izrazavam osjecaje hrvatsko-americke zajednice kad Vam u njeno
ime (i dakako u svoje osobno) zelim puno srece i uspjeha na novoj
duznosti. Siguran sam takodjer da Vam u isto ime mogu cestitati na Vasoj
uspjesnoj i dostojanstvenoj inauguraciji. Vas govor, kratak, jasan i
jezgrovit, mogao bi posluziti kao uzor onom mom drugom predsjedniku u
Bijeloj kuci, koji ne moze nista bez trostrukog ponavljanja.
Drago nam je da
ste nas se sjetili u Vasem govoru (iako bismo radije vidjeli rijec
“dijaspora” umjesto “emigracija”, jer ova posljednja budi vrlo
lose uspomene). Nakon opce sutnje na temu dijaspore svih devet
predsjednickih kandidata tijekom predizborne kampanje, Vase su rijeci
korak u pravom smjeru. S ponosom prihvacamo rijeci da je hrvatska
dijaspora “svim srcem potpomogla stvaranje hrvatske drzave” i
pozdravljamo Vas poziv da jos jednom pronadjemo “motiv i vjeru za
suradnju s maticom zemljom”. Vase rijeci “bilo u svojoj staroj ili
novoj domovini” shvacamo kao izraz svijesti da se Hrvati ne moraju
programatski vracati da bi bili Hrvati, odnosno da nove vlasti i
predsjednik drzave prihvacaju nas sve, bez obzira bilo mi drzavljani
Republike Hrvatske ili ne, kao dio hrvatskog narodnog bica, globalne
Hrvatske bez granica koja je jamstvo sigurne i sredjene buducnosti
hrvatskog naroda.
Sto
se ocekuje od nas?
Veseli nas da ste primili neke
od vodecih ljudi nase zajednice, predsjednika Hrvatske bratske
zajednice, nase najvece udruge, Bernarda Luketicha, te predstavnike
Nacionalne federacije americkih Hrvata, predsjednika Stevea Rukavinu, i
Miru Koletica. Americki su Hrvati ocito bili impresionirani sastankom.
“Duboko sam impresioniran jednostavnoscu i prisnoscu predsjednika
Mesica”, rekao nam je g. Rukavina. Hrvatsko-americki celnici upoznali
su Vas s radom njihovih udruga i sa svojim najnovijim pothvatima poput
Kongresne konferencije na Capitol Hillu koju prvog ozujka organizira
Nacionalna federacija pod pokroviteljstvom zastupnika Georgea
Radanovicha, te s nacinima na koje hrvatsko-americka zajednica moze
pripomoci hrvatskoj stvari. Predsjednik Luketich pozvao Vas je da
posjetite Pittsburgh, drugi najveci hrvatski grad na svijetu.
U svjetlu svega ovoga,
slobodan sam ustvrditi gospodine Predsjednice, da je Vas gore navedeni
poziv ustvari nepotreban. Hrvatsko-americku zajednicu ne treba posebno
pozivati na suradnju, kao uostalom niti bilo koju drugu skupinu
iseljenih Hrvata. Mi smo svi, bili i ostali, spremni poraditi s bracom i
sestrama u domovini na zajednickoj dobrobiti sviju nas. No, kao sto smo
stalno naglasavali u proslosti, hrvatske domovinske vlasti nam moraju
reci sto od nas ocekuju i pod kojim uvjetima.
Nazalost, nasa iskustva nisu
bila osobita. Kao sto je u Godisnjaku 2000 Matice hrvatskih iseljenika
primijetio Ante Chuvalo, odvise se cesto od nas trazilo da se
opredjeljujemo. Nadamo se da cete Vi i nove hrvatske vlasti jasno
prihvatiti nase temeljno stanoviste glede domovine: mi, golema vecina
nas, poznajemo samo jednu stranku: Hrvatsku i hrvatski narod. One koje
hrvatski narod u domovini demokratski izabere, mi cemo podrzati. To ste
u ovom casu Vi, osobito stovani gospodine Predsjednice, i kao celna
osoba svih ljudi sirom svijeta koji se osjecaju Hrvatima, mozete
racunati na nasu podrsku.
U ovom casu kad preuzimate
Vasu tesku i casnu duznost, zelimo Vas podsjetiti da hrvatska dijaspora
posjeduje goleme zalihe znanja, iskustva, utjecaja, materijalnog
bogatstva i dobre volje koje je spremna podijeliti s domovinom. Mi ne
zelimo domovini soliti pamet, no takodjer zelimo da nas se jasno i uz
jasna jamstva prihvati kao partnere u gradjenju bolje buducnosti
Hrvatske i hrvatskog naroda. Americki celnici koji su odusevljeni Vasim
prijamom u Predsjednickom uredu nisu drzavljani Hrvatske. No bez obzira
na boju putovnice, oni su, kao i milijuni nas drugih sirom svijet,
uvjereni Hrvati! I kao takvi na srcu nam je buducnost Hrvatske, ne iz
nekog altruizma, vec iz egoizma: jer zelimo sa sigurnoscu sudjelovati u
buducem prosperitetu Hrvatske, s veseljem je posjecivati, predati je
sretnu i sigurnu nasoj djeci i unucima. Vase rijeci na ustolicenju
ukazuju da se te nade mogu i ostvariti.
Slicnost
1999. i 2000.
Stoga, gospodine Predsjednice,
u ovom povijesnom casu dopustite mi da iznesem nekoliko prijedloga koji
bi Vama, odnosno domovini, osigurali za sva vremena ljubav, dobru volju
i podrsku svih ljudi diljem svijeta koji se smatraju Hrvatima. Mi zelimo
biti prisutni u politickom zivotu Hrvatske, no sadasnji sustav ne valja.
Opozovite izborne zakone u svezi sa zastupnicima iz dijaspore.
Razmislite o mogucnosti stvarne zastupljenosti nasih zajednica, bez
obzira na drzavljanstvo, u smislu savjetnika i veza s nasim zajednicama
u svijetu. Osnujte ured posebnog izaslanika za odnose s dijasporom,
odgovornog izravno Vama ili/i predsjedniku Vlade. Odnos domovine i
dijaspore je odvise vazan da se na njemu ne bi stalno radilo, da se
razumijevanje i veze ne bi stalno produbljivale. Ojacajte djelovanje
nase Hrvatske matice iseljenika, koja igra isto takvu odlucnu ulogu na
kulturnom polju. Potaknite osnivanje, mozda cak i nevladine agencije za
pomoc iseljenim Hrvatima prigodom posjeta i smjestanja u Hrvatskoj.
Zamolite svoje savjetnike za gospodarstvo da razmisle o pozivu vodecim
hrvatskim gospodarstvenicima u svijetu da udju u Hrvatsku kao skupina
strateskih ulagaca uz posebna jamstva i uvjete, da dovedu i svoje strane
partnere uvijek zadrzavajuci vecinu u hrvatskim rukama, i da tako
potaknu gospodarski oporavak zemlje bez rasprodaje strancima.
U Vasem ste govoru, gospodine
Predsjednice, vrlo dobro naslutili da postoji slicnost izmedju 1990./91.
i danasnjih dana. Da, 1990., stali smo gotovo bez izuzetka na stranu
slobodne, demokratske, suverene hrvatske drzave. Danas, mi u dijaspori
imamo utisak, koji Vi s nama, cini se, dijelite, da se Hrvatska i Hrvati
ponovo nalaze na prekretnici – prema povecanoj demokraciji,
prosperitetu i medjunarodnom ugledu. Prihvatite nas kao dio hrvatskog
narodnog bica, i mi cemo vrlo marljivo suradjivati s Vama i s domovinom
na tom putu.
Arhaicni
izraz
I tu mozda, osobito stovani i dragi gospodine Predsjednice, lezi najveca
sansa ovog trenutka. Poradimo na tome da se zaborave rijeci kao sto su
“domovina” i “dijaspora”, “emigracija”, “iseljenistvo”.
Pod Vasim vodstvom provedimo onu prvu i najbitniju integraciju koja nam
se nalaze – integraciju nas samih. Vasim ste izborom, u nasim ocima
postali simbolom svjetskog Hrvatstva, budite i graditeljem globalne
Hrvatske bez granica, u kojoj vise nece biti “domovinske” i
“iseljene” Hrvatske, vec samo jedna, zajednicka. Za to u ovom casu
postoji prilika koju se ne smije propustiti.
Nad mojim radnim stolom u Hillsboroughu u drzavi Sjeverna Karolina nalazi
se vec podosta izblijedjela i neravna slika iz novina: predsjednik
Tudjman se rukuje s predsjednikom Luketichem. Takve slike na zidovima,
na radnim stolovima, po domovima i uredima nasih ljudi sirom svijeta za
nas su podsjetnik jedinstva svih nas Hrvata. Nadam se da ce se uz onu
moju, i one mnogobrojne druge, uskoro pojaviti i Vas lik u drustvu
celnika nasih izvandomovinskih zajednica. Dobro nam dosli, predsjednice
globalne Hrvatske!
«««Povratak
na sadrzaj
|